Tko gleda sjednice Gradskog vijeća mogao je i bez nekog prevelikog političkog predznanja shvatiti da je u novom sazivu “kamenčić” koji najviše “žulja” vladajuću koaliciju stranka “Srđ je Grad” koja se isprofilirala kao najoštrija, ako ne i jedina oporbena stranka na cjelokupnoj dubrovačkoj političkoj sceni. Takvo pozicioniranje nije komforno, a ni najmanje ugodno, što su potvrdile brojne, često i veoma neumjesni, povremeno i silno nepristojni osobni napadi na pojedine vijećnike. Iako je razina komunikacije koja se može čuti u javnom prostoru drastično srozana odnosom Pantovčaka i Markova trga, građani priželjkuju ipak više uljuđenosti i samokontrole u kanalima komunikacije koja su dostupna javnosti.
Razgovarali smo s gradskim vijećnikom Đurom Caporom iz stranke “Srđ je Grad”.
Dakle, kako bi kao gradski vijećnik okarakterizirao političku godinu iza
nas. U novom sazivu Gradskog vijeća sada je već posve jasno da su
srđevci jedina prava politička oporba vladajućoj koaliciji. Koliko vam
je kao takvima uopće moguće utjecati na neke odluke koje se donose i
bitne su za život grada?
Gledajući unatrag proteklu godinu možemo biti zadovoljni što je Grad Dubrovnik realizirao ideju koju smo glasno zagovarali tijekom predizborne kampanje, a to je kupnja TUP-a. Vjerujem da, kad se neka dobra ideja uporno i sustavno zagovara pa kada ju i javnost prepozna kao nešto pozitivno i dobro, onda gradska vlast teško može javnosti objasniti zašto ju ne želi provesti, mora ju početi razmatrati pa na koncu i realizirati. Slično je bilo prije nekoliko godina vezano za odluku o raskidu koncesijskog ugovora nad tvrđavom Imperijal, a vjerujem da će uskoro doći do realizacije ideja za koje se trenutno zalažemo poput razdvajanja stavki u proračunu koje se odnose na oglašavanje i medije od onih koje se odnose za protokol kao i financijsku autonomiju gradskih kotara.
Dugi ste niz godina ostvarili velike rezultate u svom aktivističkom radu,
koliko se to razlikuje od rada kroz političku stranku u političkom
ustroju kakvo je Gradsko vijeće? I ima li išta na što niste bili spremni
kada ste odlučili biti i kandidat srđevaca za gradonačelnika i
nositelja, potom vijećnika u Gradskom vijeću?
Na dnevnom redu gradskog vijeća dolaze zaista različite točke i problemi gdje se često potrebno podrobno informirati i izbrusiti stavove. Djelovanje u Gradskom vijeću je znatno formalnije nego u aktivizmu. Ono je dređeno poslovnikom kao i činjenicom da predsjedavajući vodi sjednicu, da se za repliku čeka red i da je predviđeno svega dvije minute za ispraviti neku „krivu Drinu“. Aktivizam je tom smislu neposredniji i iskreniji. Još me uvijek iznenađuje spremnost kolega vijećnika većine da usprkos argumentima i razumu disciplinirano dižu ruke za neku lošu odluku ili brane neke štetne postupke gradskih čelnika.
Jako često se kroz istupe gradonačelnika Frankovića i predsjednika
Vijeća Potrebice nameće javnosti stav i insinuira kako je došlo do
raskola među srđevcima te kako je opala kvaliteta njihova rada jer su,
navodno prije bili konstruktivni, a sad su destruktivni. Imaju li te
njihove insinuacije ikakvu podlogu u realnom stanju stvari u stranci Srđ
je Grad… drže li se srđevci na okupu kao i ranije?
Još na prvoj konstituirajućoj sjednici ovog saziva Gradskog vijeća Grada Dubrovnika gospar Potrebica je izašao s tezom da smo mi nekonstruktivna oporba te da je to razlog zbog kojeg gospar Selmani ne može postati potpredsjednik Gradskog vijeća iz redova oporbe. Etiketa i optužbe za nekonstruktivnost postala dežurna poštapalica vladajućima što pokazuje da ih naše kritike i argumenti žuljaju, odnosno da dobro i kvalitetno radimo ono što je posao opozicije. To što nas gradonačelnik Franković ne uspijeva izmanipulirati i dovesti u svoje „kolo“ vjerojatno je razlog frustracije i ovakvih podmetanja. Ponašanje gradonačelnika koji ne prihvaća postojanje prave opozicije ukazuje na njegovu političku nezrelost.
Jeste li radili kakve ankete kojima ste željeli provjeriti rejting na
dubrovačkoj političkoj sceni i smatrate li da svojim djelovanjem
ispunjavate očekivanja vaših birača?
Nismo radili ankete. Po dojmovima ljudi koje susrećem i ohrabrenjima koje svakodnevno dobivam od građana koje najčešće osobno ne poznajem, zaključujem da nismo iznevjerili birače i da radimo upravo ono za što su nas izabrali, a to je da budemo jasna alternativa HDZ-u i trgovačkim koalicijama kakve više od 15 godina upravljaju gradom i gradskim tvrtkama. Građani vide upravo ono što ste i vi istaknuli u uvodnom pitanju da smo jedina prava politička opozicija vladajućoj koaliciji.
Kada vidite način na koji MOŽEMO i Tomašević vodi Zagreb, smatrate li da
je uvijek moguće ispuniti predizborna obećanja dok se ne dođe na vlast i
vidi realno stanje, od blagajne do preuzetih obveza grada u proteklom
vremenu?
Smatram da Tomašević i ljudi iz Zagreb je naš i Možemo! jako dobro upravljaju Zagrebom i da su se uhvatili svih ključnih predizbornih obećanja poput mjere roditelj odgajatelj, obnove škola i vrtića u Zagrebu i problema otpada. Zagrebački Holding je restrukturiran, viškovi radnika su zbrinuti, a agencijskim radnicima koji su radili za Holding ponuđena su adekvatna stalna radna mjesta. Za razliku od Dubrovnika gdje se troši preko 4 milijuna kn za oglašavanje propagandnih uradaka iz Ureda gradonačelnika, Grad Zagreb troši dvostruko manji iznos i to tako da se putem natječaja potiče novinarsko stvaralaštvo, nasprot dubrovačkog oglašavanju gotovih tekstova u medijima. Dodao bih još da se u Zagrebu natječaji za vodeća mjesta u gradskoj upravi provode sukladno zakonu te iskustva ljudi koji su se javljali na te natječaje pokazuju da se radi o profesionalno vođenim postupcima, bez afera ili situacija kakve mi imamo. U Dubrovniku je postalo normalno da je medijima poznato kome je radno mjesto namijenjeno i prije nego se natječaj za njega raspiše. Očekivanja birača ljevice su velika. Primjer Zagreba pokazuje da je i nakon Bandićeve ostavštine, dvadesetogodišnje zapuštenosti grada i gradskih financija, ta očekivanja predanim, sustavnim i upornim radom moguće ispuniti.
Da su sada izbori u Dubrovniku, na čemu biste bazirali svoju kampanju, kojim temama i problemima u gradu?
O održivosti kako gradskog proračuna i broja zaposlenih u gradskoj upravi govorimo uporno godinama. Jednako tako, uporno govorimo da grad mora upravljati procesima, primjerice kroz izradu Studije nosivog kapaciteta koja bi postavila čvrste osnove za odgovorniji i održiviji tip turizma nasuprot prekomjernom turizmu i prometnoj zagušenosti koji nam se događaju, nisu dobri ni za kvalitetu života u Gradu, a niti za sami turizam. Nadalje, svi znamo da je nemogućnost rješavanja stambenog pitanja gorući problem za povratak ili doseljavanje mladih, stručnih kadrova poput liječnika potrebnih gradu. Rješenje postoji i provode ga svi moderni europski gradovi. Oni osiguravaju dostupno stanovanje u stambenim jedinicama u javnom vlasništvu. Nered u prostoru je također jedna od ekstremno zabrinjavajućih tema kojom se kontinuirano bavimo. Potrebno je novo urbanističko planiranje grada s novim GUP-om, a ne stalne korekcije i izmjene istog Šuičinog GUP-a iz 2005. godine kojim se sustavno uništava zelenilo, omogućuje građevinska stihija uz kontinuirane „točkaste“ dopune i izmjene pri kojima građani u pravilu ostaju zakinuti.
Što smatrate najvećim promašajima u dosadašnjem radu gradonačelnika
Frankovića i njegovih suradnika?
Umjesto ispunjavanja predizbornih planova i obećanja dobili smo propagandu koju skupo plaćamo iz proračunskih sredstava, kojom nas se uvjerava da smo među gradovima s najvišom kvalitetom života. Dobar primjer su pompozno najavljivane, a pokazalo se na kraju kozmetičke Izmjene GUP-a koje nisu zaustavile čardake, devastacije i uništavanje prostora u Gradu. Umjesto provedbe Plana upravljanja svjetskom baštinom po međunarodnim UNESCO-vim smjernicama, naglasak je na propagandno-promotivnim „Respect the City“ aktivnostima. Umjesto stvarnog pokazivanja mišića građevinarskim poduhvatima koji uništavaju zelenilo i parkirna mjesta, gradonačelnik Franković demonstrira snagu na osobama koje nisu na istim pozicijama moći, poput sestara Sambrailo, karićara ili sindikalnog predstavnika u jednoj gradskoj tvrtki.
Postoji li način da se promijeni način komunikacije u Gradskom vijeću
ili je to nešto na čemu se i ne želi ozbiljno poraditi, kada se vidi
kako komuniciraju dva glavna čelnika u Hrvatskoj, na užasavanje većine
ljudi u Hrvatskoj?
Postoji naravno. Načelno govoreći, gradonačelnik i gradski vijećnici trebali bi prestati podržavati koruptivne prakse. Na razini neposredne komunkacije u vijećnici, većina vijećnika, ako već svi iz političkih razloga ne mogu ili ne smiju, bi trebala osuđivati primjere prostakluka, vrijeđanja ili iznošenja laži i uvreda na osobnoj razini u gradskoj vijećnici svaki put kad do toga dođe.
Mislite li da su HDZ i Franković i Potrebica pod prevelikim teretom i
pritiskom DDS-a i Pera Vićana zbog održavanja koalicije do kraja mandata?
Pritisak očigledno postoji, doduše ne toliko izražen u javnosti koliko, pretpostavljam, interno, unutarstranački, zbog nezadovoljstva članova HDZ-a koji ne mogu ne vidjeti da se Vićanu previše daje. U vijećnici i pred javnosti koalicijski partneri se lijepo časte i paze, a kakvo je stanje iza zatvorenih vrata, to znaju samo oni. Moj je dojam da se pritisak koji stvara Pero Vićan uz gradonačelnika kanalizira i na druge osobe. Npr. u slučaju lapadskog shoping centra koji se još naziva Vićanovom Arenom, vrući krumpir dodijeljen je gosparu Maslaću, jednako kao i bavljenje Vlahušićevim idejama u radnoj grupi oko Du passa.
Odvjetnica Viktorija Knežević je jedno vrijeme bila najoštrija oporba
svim potezima Mata Frankovića, svojim statusima je secirala i načine na
koji se puštaju spinovi u javnost, ona je dala potporu srđevcima na
proteklim izborima, sada na kotarskim, računate li za sljedeće izbore na
neku čvršću suradnju i o kome bi to ovisilo?
Do sljedećih izbora su još dvije i po godine te je o suradnjama s drugim strankama i javnim osobama na sljedećim izborima još rano govoriti. Ovo je pitanje za koordinatore stranke gdina Miošića ili gđu Marković koji će na stranačka tijela doći s modelom izlaska na lokalne izbore i imati tada odgovor na ovo vaše pitanje.
Smatrate li da će gradonačelnik Franković održati svoju riječ da se neće
kandidirati više kao HDZov kandidat za gradonačelnika Dubrovnika?
Mislim da će Franković pronaći neki manevar ili opravdanje zbog kojeg će se ponovno kandidirati, možda nešto poput opravdanja da nije uspio izgradit azil za pse ili zatvoriti Grabovicu. Mislim da si je nekim svojim nepromišljenim istupima poput kritiziranja Plenkovićevih kandidata ili objavljivanja selfija u majici s HOS-ovim obilježjima zatvorio stranačke kanale koji su ga mogli odvesti u Bruxelles ili na neku poziciju u Vladi ili u diplomaciji. Ako se odluči za ostanak u politici ne vidim da ima potencijal kandidiranja na neko drugo mjesto/funkciju.
I hoćete li se vi ponovno natjecati?
Smatram da nije primjereno već sada javno istupati s kandidaturama i nečijim osobnim ambicijama. Treba poticati unutarstranačku demokraciju i otvarati prostor vrijednim članovima stranke, pozvati ih da se kandidiraju i da kroz demokratski proces najbolji kandidat ili kandidatkinja bude izabran/a. Po tome se Srđ je Grad treba razlikovati od ostalih političkih stranaka.
Jako inzistirate na pravoj i detaljnoj informaciji o ulaganju novaca u PR i medije dubrovačke. Kako biste vi riješili financiranje medija iz gradskog proračuna?
Grad Dubrovnik bi trebao poticati medije u stvaranju kvalitetnog medijskog sadržaja, a ne kao dosad financirati objavljivanje gotovih uradaka koji dolaze iz Ureda gradonačelnika. Time se ne potiče novinarsko stvaralaštvo, nego se mediji koriste kao propagandni kanal kojim se novcem građana gradi slika o uspješnosti gradonačelnika i gradske uprave. Činjenica da grad Dubrovnik troši dvostruko više na oglašavanje u medijima od npr. Zagreba ili Rijeke, a deset puta više od npr. Šibenika ili Pule bi nas sve trebala jako zabrinuti. Već dvije godine za redom tražimo da se u proračunu razdvoji stavka protokola od one za informiranje kako bi se jasno vidjelo koliko izdvajamo za protokol, a koliko na lik i djelo gradonačelnika.
Model financiranja medija kojeg predlažemo je onaj isti koji je razradilo Hrvatsko novinarsko društvo i čiju primjenu zagovara novinarska struka i dio akademske zajednice koji se bavi ovom problematikom. Više o modelu može se pročitati na linku: https://hnd.hr/modeli-financiranja-lokalnih-medija
