Čelništvu DPDS-a je iz Instituta za povijest umjetnosti upućeno pismo podrške koje prenosimo u cijelosti u nastavku, uz podsjetnik kako je za 4. travnja sazvana Izborna Skupština DPDS-a na kojoj će se birali Veliko i Malo vijeće udruge.
Gđa RENATA ANDJUS – predsjednica Društva prijatelja dubrovačke starine; Veliko i Malo vijeće Društva prijatelja dubrovačke starine; Nadzorni odbor Društva prijatelja dubrovačke starine
Poštovani,
Znanstveno vijeće Instituta za povijest umjetnosti sa zabrinutošću prati, koliko uspijeva, medijske odjeke optužbi i objeda koje vam se zadnjih dana upućuje s razine dubrovačkog Gradskog vijeća i od strane više vijećnika…
Naše je uvjerenje, više puta javno iskazano, da niti jedno od tolikih društava u Hrvatskoj što se nastoje skrbiti o zavičajnoj spomeničkoj baštini ni izbliza nije doseglo zamah djelatnosti koje već godinama pokazuje Društvo prijatelja dubrovačke starine.
Jedinu usporedbu nalazimo daleko – u sličnim engleskim društvima u kojima se na idealan način spajaju građanska odgovornost, istinsko razumijevanje povijesnih vrijednosti kulturnog naslijeđa, stručna kompetentnost i trezveno gospodarenje sredstvima koja su im na raspolaganju.
Želimo podcrtati ono što smo svojedobno, u sličnoj situaciji, izrekli zajedno s Društvom povjesničara umjetnosti Hrvatske, da je “Društvo prijatelja dubrovačke starine institucija civilnog društva u službi zaštite, očuvanja i obnove kulturnih dobara, koju bi osviještena gradska uprava i vlast trebala shvaćati i poštovati kao partnera u realizaciji svojega esencijalnog interesa: čuvanja baštine kao identiteta Grada i nacije. Ma kakvo bilo dugoročno rješenje njihova odnosa, Društvu treba ostaviti skrb za zidine, zato što za to ima najbolju organizaciju i dugogodišnje iskustvo.”
Rezultati Društva su uistinu impresivni, i to ne samo u Dubrovniku, nego na čitavom njegovom povijesnom prostoru – od Molunta u Konavlima, Lopuda i Slanoga do Stona, koji bi bez konstantne brige i konkretnih konzervatorskih zahvata koje je Društvo provodilo ostali samo slikovite ruševine, ma koliko bile monumentalne.
Najiskrenije vjerujemo da bi organizacijski model na kojemu se razvilo dubrovačko Društvo trebali dobro proučiti, te ga pokušati primijeniti u drugim sredinama. Naime, posve je očito da golemi korpus nacionalne spomeničke baštine u Hrvatskoj već odavno ne možemo štititi ni obnavljati sve mršavijim državnim budžetskim sredstvima.
Društvo prijatelja dubrovačke starine u svemu je tome očuvalo liniju uvjerenja, kompetentnosti i pragmatičnosti koja mu je utrta još davne 1952. godine. Možemo mu samo zaželjeti da ustraje na tom putu i na takvim zasadama u mnogim godinama koje su pred nama.
Bojimo se, međutim, da bi bez vašeg izravnog nadzora nad barem dijelom prihoda od zidina, cijeli koncept zaštite spomenika na širokom području povijesnog dubrovačkog prostora mogao biti upokojen. Nadajući se da ćete uspjeti prevladati eventualna interna nesuglasja u vezi puta koji je pred vama i u vezi ponuda koje vam se otvaraju,
Srdačno pozdravljamo!
Ravnateljica
Dr. sc. Katarina Horvat-Levaj
