“S tugom u srcu primili smo vijest iz Perua o smrti našeg dragog gospara Marka Burina. O njemu se može govoriti samo pohvalno. Bio je veliki zaljubljenik u svoj rodni Osojnik, dubrovački kraj i domovinu Hrvatsku. Ništa manje nije volio Peru, svoje Peruance i tamošnju hrvatsku zajednicu”, zapisala je u svom prisjećanju povodom smrti Marka Bruina (1941. – 2022.) Maja Mozara, voditeljica podružnice Hrvatske matice iseljenika Dubrovnik.
“Burin je bio istaknuti domoljub, čovjek koji se s puno truda i energije zauzimao za očuvanje kulturnog identiteta, običaja, materinskog jezika, vjere. S jednakim žarom i upornošću izgradio je i vlastito poslovno carstvo u Peruu. Pomagao je potrebite i financirao izgradnju mosta Osojnik preko rijeke Chillon u Peruu, koji je uvelike popravio kvalitetu života lokalnog stanovništva.
U svom rodnom Osojniku je nakon Domovinskog rata obnovio nošnje za sve uzraste, a bio je i počasni i doživotni predsjednik KUD- a Sv. Juraj Osojnik. U svoje selo je doveo vodu, obnovio crkvu i vatrogasni dom. To je tek mali dio njegovih darivanja i pomoći, jer u svojoj skromnosti nije htio o tome javno govoriti. Sav njegov angažman prelazio je granice mogućega.
Zalagao se za oslobođenje Hrvatske i njezino međunarodno priznanje. Za svoja nastojanja dobio je najviša državna odličja iz ruku prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. U susretu s njim uvijek se osjećalo čovjekoljublje i bogoljublje, bio je uzor koji je vrijedilo slijediti i poštovati.
Surađivao je s Hrvatskom maticom iseljenika u Dubrovniku, a nemjerljiv je bio njegov angažman u proslavama sv. Vlaha u Limi. Burin je puno učinio u promicanju Grada, hrvatske kulture i interesa naše zemlje u svijetu. O tome svjedoče i knjige „Hrvatska obitelj u Peruu“ te „Stručak vrijesa i pelina“ i „Osojnik i okolica“, u kojima je objavio pjesme i zapise svog oca Pera Burina.
Ovo prisjećanje skromni je znak zahvalnosti za sve što je učinio za voljeni Osojnik, Dubrovnik, za sve ljude koje je susretao i s kojima je radio, za svoju obitelj, rodbinu, prijatelje a osobito za svoju hrvatski rod i hrvatsku zajednicu u Peruu.
Za njim u tuzi ostaju: supruga Marica, sinovi Diego i Orlando, unuci Oskar, Nikola, Mirandita i Marko, snahe Jenny i Clara, sestre Kate i Mare, zet Mato, nevjesta Ane, dundo Niko i tetka Mare, nećaci, ostala mnogobrojna rodbina, ožalošćene obitelji Burin, Mataša i Đevojić te svi stanovnici njegovog rodnog Osojnika.
Počivao u miru Božjem”, napisala je Mozara u svom prisjećanju.
