Put od Stona do Broca, tih par kilometara savršenih pogleda preko solane i zidina odvozio bi biciklom skupa s drugom djecom. Po tom putu išli su i auti i role, mimoilazili se. Kroz različite faze je prošla ta cestica, nikad zapravo nije bila dobra, ni sigurna, ali ispunila bi svrhu jer ste kako tako bili spojeni sa svijetom.
Broce sad već neko vrijeme žive u fazi gdje pozornije prate vremenske prognoze i morske mijene. Most Pelješac na Broce je doveo most Ston. Most iz tunela u tunel, zahtjevan i dug proces kojeg put, cesta, jedina veza za svijetom nije ispratila i raspada se. Dok su radovi trajali mještani su bili okej, jasno je i njima da se to treba napravit, ali bilo je za očekivati da će nakon što naprave taj most, Hrvatske ceste, Općina, Županija, Domovina, Netko napraviti nešto s tom cestom koja nestaje kad pada kiša ili je oplimalo.
–
–
–
Pravili su se novinarski prilozi i tekstovi, nije ovo ekskluziva, iako para nije ni parodija. Nećemo ni pitat načelnika tko je kriv, jer i vama je jasno da je kiša kriva.
Čisto da vidite kako se stiže do mjesta. Od Stona do Broca jedva par kilometara, par kilometara koji s pogledom na obnovljene stonske zidine s jedne bande i most Ston skupa s ostalim pristupnim cestama i pelješkim mostom s druge bande nisu ništa drugo nego ruganje i nebriga politike ili neke treće “bande”.
I da, možda im je most sjebo put, ali Broce su najljepše baš s tog mosta. Eto.