Možda Vam je ekonomija, kao i meni, poprilična nepoznanica o kojoj se puno govori u javnom prostoru, ali kad Vam doc. dr. Stjepan Srhoj, uz kavu tijekom nepunih sat vremena, rastumači osnove, predoči rezultate svojih istraživanja i objasni kako javne nabave, stečaji i potpore poduzetnicima direktno utječu na standard života u Hrvatskoj, stvari postaju jasne. Zašto su se potpore ženama poduzetnicama pokazale vrlo učinkovitima? Zašto se i kada događaju predstečajne nagodbe? Kako se može uštedjeti u javnim nabavama i koliko one potiču zapošljavanje? Zašto ne trebamo pretjerati s javnim ulaganjima u građevinu tijekom dobrih ekonomskih prilika? Zašto je obrazovanje jedino sigurno dugoročno ulaganje? Sve to i puno više proučavao je Stjepan godinama iz dostupnih baza podataka i otkrio nam dio rezultata.
Stjepan Srhoj s Odjela za ekonomiju Sveučilišta u Dubrovniku, svoja znanstvena istraživanja doživljava kao način na koji doprinosi pozitivnim promjenama u društvu.
-Želim društvu pružiti sugestije za naprijed kroz istraživanja, to je srž znanstvenog djelovanja. Istraživati bitne i relevantne teme i na temelju podataka dati prijedloge kako nešto popraviti. Imamo kolege u znanstvenoj zajednici koji su postali robovi količine objavljenih članaka, a sadržajno nema jasne implikacije ni sugestije kako nešto popraviti. Ne želim biti rob akademskih dostignuća u količini članaka, želim se baviti relevantnim temama, uložiti vrijeme i trud da nam potencijalno svima bude bolje. Uvijek se može dogoditi da to ne bude čitano i da donositelje javnih politika nije briga, ali barem znam da sam dao sve od sebe. Ekonomija je osnovni pokretač društva. Unaprjeđenje ekonomije i gospodarstva mijenja naše živote nabolje, a znanstvena istraživanja temeljena na činjenicama osnovni su alat u toj promjeni.
Koje su to teme koje ste procijenili važnima za društvo i kojima se bavite u svojim istraživanjima?
-Moje vrijeme je vrlo ograničeno i želim za plaću koju dobivam od Republike Hrvatske, dati društvu najviše što mogu. Dva osnovna posla za koja sam plaćen su obrazovanje studenata na Sveučilištu u Dubrovniku i znanstveno-istraživački rad. Postoji i treći posao, kada postoji hitna potražnja za važnim ekonomskim savjetima, a koji se ne mogu pronaći na tržištu, tada mogu izdvojiti dio svog vremena i za lokalnu zajednicu ili poduzeća, ali samo u tim vrlo ograničenim uvjetima. Glede istraživanja, pokušavam se baviti onim temama za koje smatram da su od najvećeg analitičkog značaja za Republiku Hrvatsku a to su trenutno javna nabava, javne potpore, stečaj i predstečajne nagodbe.
Zašto?
–Javna nabava čini 10 do 13 posto BDP-a, to je jako puno javnog novca, koji se uplaćuje privatnim poduzećima za određena dobra, radove i usluge. U medijima stalno čitamo o mogućim pogodovanjima i korupciji vezanoj za javnu nabavu. Iznosi o kojima se radi i sumnje na korupciju čine je važnom temom, koju treba analizirati kao i njezine posljedice na cijelo stanje u gospodarstvu, rast našeg životnog standarda, na odlazak ljudi iz zemlje i slično.
Javne potpore su način kojim država želi potaknuti rast poduzeća, a pitanje je koliko se to dobro radi. Proučavam poduzeća kojima su dodijeljene potpore i koliko su te potpore povećale učinkovitost poduzeća, rast, zapošljavanje. Cilj je poboljšati praksu dodijele potpora, kako se javni novac ne bi bacao u vjetar. Nakon mojih istraživanja sada dolaze i mlađi kolege u drugim dijelovima države koji analiziraju navedeno pitanje, što me posebno veseli i budi nadu za pozitivnom promjenom.
Stečaj i predstečaj proučavam jer sam identificirao pravosuđe kao veliki problem u državi, a to je prevelika tema, pa sam se uhvatio stečaja i predstečajnih nagodbi kao jednog elementa koji želim razdvojiti na manje dijelove i objasniti što i kako funkcionira, što treba napraviti, promijeniti da bi se otišlo naprijed. To su dosta teške i depresivne teme pa sam odabrao i četvrtu temu, izvoz poduzeća, gdje istražujem uspješne primjere hrvatskih poduzetnika koji su uspjeli svoje proizvode prodati van naše države. To pozitivni primjeri kojima treba težiti.
Predstečajne nagodbe mogle bi uskoro opet postati naša realnost
-Predstečajne nagodbe počele su 2012. kad je ministar financija bio Slavko Linić. Dogodila se velika nelikvidnost u gospodarstvu, poduzetnici su bili dužni vjerovnicima, a novaca nije bilo za platiti vjerovnike, pa je veliki broj poduzeća ušao u blokadu. Trebalo je poboljšati likvidnost sustava i zato je uveden taj predstečajni zakon kao jedan novi instrument brze nagodbe dužnika i vjerovnika s obzirom na to da je provođenje stečajnog postupka bio predug proces u kojem bi se poduzeća rijetko reorganizirala i uglavnom bilježila značajni pad poslovanja.
S kolegama Shapirom, Filerom i Kovačem, napravio sam prvu analizu koja je gledala učinke dobivanja nagodbe, naspram nedobivanja nagodbe na dužnika, a koja je bila ključna za preživljavanje tog poduzeća. Rezultati kažu da je puno veća šansa da će poduzeće preživjeti, ako se nagodba postigne. Ono što je važno u tom istraživanju su negativni učinci na mikro dobavljače koji u tom postupku ne mogu puno napraviti jer odlučuje većina vjerovnika, a oni su često u manjini, i onda zapravo neki veliki vjerovnici mogu donijeti odluku da nema nagodbe, što na mikro dobavljače ima negativne učinke. Tu ćemo još istraživati, a to se veže i za koronu jer će se vrlo vjerojatno dogoditi val stečaja i problem likvidnosti, koje će opet trebati riješiti.
Potpore za samozapošljavanje dale su pozitivne rezultate, ali su istraživanja otkrila i moguće porezne varke
-S kolegom Žilićem evaluirao sam potpore koje su dobili nezaposleni da otvore vlastito poduzeće to su potpore Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Pronašli smo pozitivne učinke na zapošljavanje, ali nismo našli pozitivne učinke na rast poduzeća, što zapravo znači da su ta poduzeća pokrenuta više iz nužde, nego iz prilike. U isto vrijeme pronašli smo neke jače učinke među onim pojedincima koji su bili kratko na Zavodu i visoko su obrazovani, što zapravo otvara jedno novo istraživanje koje bi bilo potrebno, a to je istraživanje o takozvanoj prividnoj nezaposlenosti. To je situacija u kojoj se poduzeće i zaposlenik dogovore da se zaposlenik otpusti i otvori vlastiti obrt i tako postane porezno jeftiniji poslodavcu. Recimo neki IT-evac, koji zatim radi uglavnom sa svojim prethodnim poslodavcem i ima prihode ispod 300 000 kuna što se isplati i poduzeću i bivšem zaposleniku, samo je pitanje želi li država poticati takvu aktivnost jer je to zapravo vrsta porezne varke. Međutim općenito potpore za samozapošljavanje smo ocijenili kao pozitivnu mjeru, koju bi trebalo opet evaluirati za period nakon 2017. Nedavno smo na poziv uprave ministarstva prezentirali pronalaske u Zagrebu.
Potpore za poduzeća – male firme do 20 zaposlenih su imale koristi, velikima je to bio kikiriki. Izvoznici pogodak.
-Gledali smo poduzeća, koja već postoje, i koja su se u recesiji susrela s negativnim šokom potražnje, odnosno padom potražnje. Evaluirali smo potpore Ministarstva poduzetništva i obrta, koje su dodjeljivane takvim poduzećima i našli smo u nekim od njih pozitivne učinke koji su naravno heterogeni, različiti s obzirom na različite karakteristike poduzeća.
Poduzeća starija od pet godina, ako su dobila potpore, imala su pozitivne učinke, međutim samo ona ispod 20 zaposlenika. Zapravo to nam kaže da takve potpore, koje su bile oko 10-ak tisuća eura, nisu adekvatna mjera za velika poduzeća. To je njima kikiriki, odnosno oni bi te stvari koje naprave s potporama napravili i bez potpora, pa se zapravo radi o prosipanju javnog novca bez ostvarivanja ciljeva.
Manje firme su imale pozitivne učinke, međutim i unutar manjih firmi je važna relativna veličina potpore. Naime ako je potpora mala, kao udio u neto novčanom tijeku ili profitu, nema pozitivnih učinaka. Potpora od 10 tisuća eura na profit od 100 tisuća eura, vrlo vjerojatno neće imati neki učinak. Kad je potpora veća, u iznosu profita, onda pozitivni učinak postoji.
Istraživanje zapravo govori o važnosti selekcijskog postupka poduzeća i optimalnoj veličini potpore jer zapravo je cilj potaknuti rast prihoda, zapošljavanja i produktivnosti poduzeća. Naši rezultati kažu kako je određena vrsta potpora trebala biti ciljana isključivo na mala poduzeća, a ne davati relativno male potpore velikim poduzećima. Povezano istraživanje, za koje sam nagrađen od Austrijske Narodne Banke, odnosilo se na uspješnost mjera za izvoznike, gdje smo utvrdili da su posebno uspješne potpore za izvoznike one kojima oni kupuju novu tehnološku opremu i šire proizvodne kapacitete. Zapravo je cilj sviju ovih istraživanja poboljšati efikasnost javnog novca kako bi se ostvario najveći rast i učinkovitost za gospodarstvo i društvo u cjelini.
Potpore za žene poduzetnice dale su vrlo dobre rezultate
-Potpore za žene poduzetnice pokazale su se vrlo učinkovitima i to je bilo posebno zanimljivo međunarodnoj zajednici jer se radi o primjeru kako nekada s relativno malo novca možeš učiniti dobru javnu politiku. Žene se susreću s posebnim ograničenjima, a to je često briga za djecu i obitelj, što ih realno vremenski ograničava nasuprot muškaraca. Prema literaturi iz eksperimentalne psihologije u prosjeku žene su opreznije od muškaraca, odnosno više se recimo boje ući u poduzetničke vode ili ulaziti u riskantnije investicije.
Potpore Ministarstva poduzetništva i obrta u iznosu od svega nekoliko tisuća eura, davane su ženama poduzetnicima s financijskim poteškoćama kako bi financirale dadilju, vrtić i poslovno savjetovanje, bile su itekako uspješne. Poduzetnicama su omogućile više vremena za rad i poslovno savjetovanje, što su one iskoristile za bolju pripremu poslovnog pothvata i dobivanje više bankovnih kredita i nakon što su dobile više kredita, više su rasle. Kad smo uspoređivali koliko je novaca država dala poduzetnicama i koliko su više one privrijedile, odnosno stvorile dodatne vrijednosti u sustavu, pronašli smo da su učinci 2,1 puta veći od uloženog.
Potpore za podizanje usluge u turizmu na Jadranu učinkovite, na kontinentu bez rezultata
-Analizirao sam s kolegama Vitezićem i Waldeom potpore u turizmu, dakle turistička poduzeća, među kojima je i poduzeće moje obitelj. U pripremi za to istraživanje sam htio proći cijelu proceduru. Za roditelje, koji imaju kamp na Pelješcu, napravio sam aplikaciju za potpore u Ministarstvu turizma, za program Konkurentnost turističkog gospodarstva. Dobili smo 10 tisuća eura bespovratno, što je bilo 60 posto projekta da podignemo kamp s dvije na tri zvjezdice. Napravili smo recepciju, ulaz -izlaz u kamp, Trocadero (poseban wc za osobe s invaliditetom). Dobili smo tri zvjezdice. Pitanje koje mi se vrtjelo po glavi je: bismo li mi bez tih ulaganja i potpore te bez podizanja kvalitete usluge ostvarili jednak rast prihoda?
Ono što smo utvrdili je da zapravo postoji skroman pozitivan učinak ovih potpora na Jadranu, gdje je veliki rast potražnje, ali iste potpore u kontinentalnoj Hrvatskoj nisu imale učinaka, moguće zato što prije svega, treba ulagati u povećanje poželjnosti turističkih destinacija u kontinentalnoj Hrvatskoj, kroz neke veće turističke atrakcije i kapitalna ulaganja, a zatim subvencionirati povećanje kvalitete usluge.
Javna nabava bez konkurencije i političke veze povećavaju cijene gradnje
-Veliki problem u Hrvatskoj je tko dobiva poslove na javnoj nabavi. Jesu li to politički uvezana poduzeća ili su to poduzeća koja su najbolja na tržištu? Bavili smo se građevinom i zaključili smo kako u aukcijama s jednim natjecateljem, kad nema konkurencije, poslovi često idu politički povezanim poduzećima. Kad ima više kandidata obično je i postignuta cijena manja. Nas je zanimao učinak javne nabave na rast poduzeća u broju zaposlenika. Promatrali smo prvo i drugo poduzeće prijavljeno na javni natječaj. Ono koje je stvarno dobilo posao i ono koje je bilo blizu prvog te zapošljavanje u tim firmama danima nakon dobivanja ili nedobivanja posla na javnoj nabavi. Poduzeća koja dobiju posao povećavaju zapošljavanje.
Zaključili smo kako je potrebna investicija po novom radnom mjestu u građevini prilično skupa, što zapravo govori da se u periodima ekspanzije ne bi trebalo pretjerivati s investicijama u građevinu, već bi dio tih radova trebalo obavljati u periodima recesije, jer je tada sve značajno jeftinije za javne financije. Istraživanje još traje, ali pred kraj smo, pa o nekim zaključcima mogu govoriti. Ovo istraživanje sam radio s mojim izvrsnim studentom Melkom Dragojevićem, koji je još mlad, ali o njemu ćete još čuti. Ispred njega je dokazivanje na priznatim inozemnim sveučilištima i u prestižnim časopisima.
Rezultati su jasni, ali i preporuke, jeste li Vi ove rezultate dali na uvid onima koji kroje javne politike? Vladi?
-Sva moja istraživanja uvijek pošaljem ili Ministarstvu ili institucijama koje bi to moglo zanimati. Nedavno su nas zvali u Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, dobio sam dojam da dolaze mlađi sposobni ljudi koji shvaćaju vrijednost suradnje sa znanošću za probitak društva. Tamo sam saznao kako su neki rezultati mojih istraživanja implementirani u nove potpore za samozapošljavanje i proširenje poslovanja. Udruga Glas poduzetnika u svojim preporukama za Nacionalni oporavak gospodarstva iskoristila je moja istraživanja kao sugestiju kako modificirati trenutni Plan oporavka da bi bio više usmjeren poduzetnicima na način koji će im povećati poslovanje.
Stjepan je kao voditelj projekta upravo dobio i financiranje Hrvatske zaklade za znanost i to za istraživanje koje će procjenjivati učinkovitost COVID potpora
-Kad budemo ili procijepljeni ili sigurni na neki drugi način, potražnja za dobrima, uslugama i radovima će se vratiti, ali postupno. Također, potpore i moratoriji neće trajati do vijeka. Tad ćemo moći procijeniti koja poduzeća su iskoristila vrijeme za inoviranje svog poslovnog modela, i uspjela stvoriti otpornost da prebrode ovu krizu te započnu novi rast, a kojima te potpore nisu zapravo pomogle. Istraživanje radim s kolegom Radićem s Londonske škole za ekonomiju i Damićem s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
Stjepan ističe kako je obrazovanje dugoročno najvažniji ekonomski resurs, koji potiče inovacije, proizvodnju i izvoz, što dugoročno pozitivno utječe na gospodarstvo i kvalitetu života.
-U Dubrovniku imamo puno poduzetnika koji su donedavno živjeli jako dobro, a mislim da će to i nastaviti u budućnosti, ali gotovo pa nemamo izvoznika, shodno tome, probitak poduzetnika se često svodi na zaključavanje ključnog resursa. Na primjer, ako si ugostitelj, ključno je dobiti lokaciju, koja se nekada može dogovoriti preko političkih veza. A kad imaš vrhunsku lokaciju, onda je puno lakše biti uspješan ugostitelj.
U potpuno drugačijoj poziciji su poduzetnici koji proizvode i izvoze dobra s visokom dodanom vrijednošću na inozemno tržište gdje je velika konkurencija, oni moraju imati iznimno dobar proizvod da bi se probili, a iza toga stoji puno znanja i rada. Na Jadranu, valjda zbog turizma, koji je donedavno omogućavao vrlo dobre prihode s malo znanja, sada imamo jako malo takvih poduzetnika, međutim na sjeveru Hrvatske i u Istri ih ima. Svi znamo Rimca, Nanobit, Infobit.
Bavim se proučavanjem mjera kojima možemo potaknuti rast izvoznika, no za rast našeg gospodarstva nužne su strukturne reforme, a u dugom roku ključno je kvalitetno obrazovanje. Zanimljivo pitanje je koliko u Hrvatskoj ima izgubljenih Rimaca, Nanobita i Infobita, koji nisu dobili adekvatno obrazovanje i stoga su krenuli nekim drugim putem?
Obrazovanje je jako važno, a mi smo, ne samo u obrazovanju nego i u zdravstvu u Dubrovniku dosta slabi. Nemamo kvalitetne ljude na pravim mjestima, tražimo zaposlenike u grupi onih ljudi koji imaju riješena neka temeljna životna pitanja u Dubrovniku, kao što je stan ili kuća, a to je premali bazen ljudi koji su kvalitetni i žele raditi u obrazovanju ili u bolnici. Plaće su, u relativnom smislu, poprilično niske u Dubrovniku i s njima je gotovo nemoguće adekvatno riješiti neka temeljna životna pitanja.
To na kraju rezultira ili negativnom selekcijom zaposlenika u javne institucije ili time da roditelji zaposlenika indirektno subvencioniraju njihov rad u tim javnim institucijama omogućavanjem primjerice stambenog pitanja, koja njihova djeca ne mogu riješiti u trenutnoj strukturi Grada Dubrovnika. Kada se to događa jednom dobrom doktoru, znanstveniku ili stručnjaku, racionalno je da odu iz Dubrovnika, a tako struktura Dubrovnika indirektno potiče osrednjost u javnim institucijama.
