Druge subote u listopadu obilježava se Europski dan darivanja organa, a prema podacima Ministarstva zdravstva ove godine su do 1. listopada u Hrvatskoj bila prijavljena 82 darivatelja organa, te je izvršena 201 transplantacija solidnih organa.
Presađeno je tako 87 bubrega, 76 jetri, 27 srca, 3 pluća, 1 gušterača te više multiorganskih transplantacija (2 transplantacije jetra-gušterača-crijevo, 2 bubreg-srce, 1 jetra-srce, 1 bubreg-gušterača te 1 bubreg-jetra).
Europski dan dan darivanja organa i tkiva obilježava se s ciljem podizanja svijest šire javnosti o važnosti donošenja odluke o darivanju organa, a Hrvatska je među vodećim zemljama, posebice nakon 2007. i pristupanja Eurotransplantu, međunarodnoj neprofitabilnoj organizaciji koja koordinira dodjelu i razmjenu organa na principu solidarnosti zemalja članica.
Razmjena i dodjela organa u Eurotransplantu provodi se po principu reciprociteta, što znači da Hrvatska za bolesnike koji su na listi čekanja, dobije onoliko organa koliko ih prijavi.
-Hrvatska je danas u Eurotransplantu vodeća zemlja po broju donacije organa od kadaveričnih donora, odnosno preminulih osoba kojima je dokazana smrt mozga, ističe dr. Jasna Brezak, voditeljica Odjela za koordinaciju transplantacija i eksplantacije iz KBC-a Zagreb.
Donacija organa sa živih donora u nas je zastupljena sa svega 3 posto, za razliku od nekih drugih zemalja kao što su Nizozemska i Belgija u kojima je taj udio viši od 40 posto, navodi.
-Građani Hrvatske imaju visoko razvijenu svijest o važnosti donacije organa poslije smrti. To je rezultat duge prakse, jer smo lani proslavili 50 godina transplantacije organa u KBC-u Zagreb, ističe Brezak. Dodaje kako je do danas u toj ustanovi provedeno više od 3300 transplantacija.
Naročito ističe važnost transplantacije organa u djece koja se u provodi samo u KBC-u Zagreb, pa je ove godine obavljeno sedam transplantacija u pedijatrijskih bolesnika, što je izvrstan rezultat.
U Hrvatskoj inače djeluje pet transplantacijskih centara – uz KBC Zagreb tu su centri u KBC Rijeka, KB Merkur, KB Dubrava i KBC Osijek. Kad je riječ o tome tko može biti donor organa, u Hrvatskoj je na snazi zakonska odredba o pretpostavljenom pristanku za donaciju organa poslije smrti.
-To znači da svatko od nas može biti donor organa ukoliko nam se dokaže smrt mozga, a znamo da je smrt mozga ujedno i smrt osobe. Kada nastupi smrt mozga gubi se integrativna funkcija mozga i mi smo tijelo u kojem srce i pluća rade zahvaljujući respiratoru i održavanju tj. postupcima reanimacije organa a ne čovjeka, pojašnjava Brezak.
No, dodaje, no unatoč postojećem zakonu bolnički koordinator za transplantaciju uvijek pristupa obitelji preminule osobe te ih zamoli da razmotre mogućnost da donacijom i transplantacijom organa svog preminulog člana obitelji spasi život pacijentu koji čeka na presađivanje nekog organa.
-U tom razgovoru im objasnimo da je dokazana smrt mozga, koji su klinički i paraklinički testovi rađeni, predočimo im medicinsku dokumentaciju, tako da svi u obitelji razumiju što se dogodilo, zašto se život njihovog voljenog člana obitelji nije mogao spasiti. Na taj se način stječe povjerenje i 79 posto razgovora završava s odgovorom – da, suglasni smo s donacijom, kaže Brezak.
U Hrvatskoj postoji i registar nedarivatelja organa, u koji se upisuju svi oni koji ne žele biti donori, o čemu prethodno trebaju obavijestiti svoj obiteljskog liječnika. U registru je zasad oko 3000 građana, kaže dr. Brezak.
