Nakon što su se rasprave o otvorenju Milka s društvenih mreža i novina preselile i u dubrovački gradsku vijećnicu, kolektiv House of Flamingo obratio se javnosti preko priopćenja na facebooku koje prenosimo u nastavku:
– Zbog brojnih medijskih natpisa koji našu subotnju izvedbu na otvorenju dubrovačkog bara MILK izvlače iz konteksta i koriste za svoje primitivne političke obračune, pri čemu se na sjednici Gradskog vijeća u difamaciju uključio i gradonačelnik Mato Franković, smatramo kako je naša građanska, umjetnička i napose pederska odgovornost da stanemo u obranu ne samo svog kreativnog stvaralaštva, nego na institucionalnu homofobiju kojom gradska vlast preko naših leđa posljednji dan ugnjetava vlasnike MILK-a, i posredno pristojno prijeti čitavoj dubrovačkoj LGBTIQ zajednici.
U gradu u kojem je svaka druga rečenica stanovnicima na ulici poštapalica “je** te bog”, se naš kreativni prepjev pjesme u kojem se spominju spolovila i spolne bolesti proglašava “dvojbenim i degutantnim'” (Maro Kristić, MOST) ili “neprimjerenim, nekorektnim, nekulturnim” (gradonačelnik Franković). Kao da hrvatska glazbena scena već nije iznjedrila niz rock glazbenika, od kojih neki redovito na svojim koncertima koji uključuju i nastupe na javnim površinama, ne koriste iste izraze.
Sporna je pjesma već nekoliko puta izvedena u Zagrebu na javnim površinama, bez ikakvog sablažnjavanja publike, a u kojoj su znali nazočiti predstavnici lokalnih gradskih vlasti koji se nikada nisu ograđivali od naše slobode izražavanja.
Međutim, stvarnost u Dubrovniku je posve drugačija. Građanke i građani koji pripadaju LGBTIQ spektru već su tri desetljeća postojanja suvremene države aktivistički i društveno nevidljivi – što gradonačelniku, koji svoju toleranciju potkrjepljuje postojanjem “gay plaže na Lokrumu”, što ostatku političke elite. I svima njima to očito savršeno odgovara.
U redu je ako o svojoj seksualnosti i praksama govorimo u svoja četiri zida, ma u redu je i ako se seksamo tamo na nekom otoku preko puta grada, sve dok o tome ne pričamo na javnoj površini.
Pozdravljamo otvorenje MILK-a i zahvaljujemo organizatorima i publici na prekrasno provedenoj večeri koja je bila ispunjena nekim od naših najboljih i nama najdražih točaka.
Klupski prostori su povijesno vezani za okupljanje LGBTIQ zajednice, jedno od rijetkih mjesta u kojima nam je donekle bilo dozvoljeno da budemo slobodne mišlju, riječi i djelom. Nažalost nikad bez nasilja – kojima u tim prostorima svjedočimo i dan danas, pazeći tko nas gleda i hoće li nastati kakav incident ako ikako javno pokažemo svoju orijentaciju ili afinitete. Upravo je moderni pokret za LGBTIQ prava proizašao iz trenutka kad smo doslovce u jednom klubu dignuli šake da spriječimo neprestano ugnjetavanje.
“Zasjenili su jednu priču koja je bila u redu – jednom lošim činom”, kaže gradonačelnik kojem je okej da smo pederi dok šutimo i to na nikakav način ne pokazujemo.
S ponosom stojimo iza svoje izvedbe ‘Herpes tvoga utora’ kao jednog od prvih javnih i glasnih vapaja za većom vidljivošću spektra LGBTIQ identiteta i praksi te slobodnog izražavanja u gradu Dubrovniku.
U čitavoj ovoj priči sramotne i degutantne nisu riječi “kurac” i “sperma”, nego način na koji gradska vlast okreće leđa lokalnoj LGBTIQ populaciji pod pritiskom puritanaca i konzervativaca; umjesto da se jasno i glasno zauzme za njihovu slobodu i vidljivost.
Ne pokazuje gospodin Franković svojim dolaskom na otvorenje gej bara nikakvo “poštovanje prema različitostima”, kako se hvali na sjednici, već samo svoje prave boje, koje su daleko od duginih kojima bi se kitio dok istovremeno prijeti kaznama.
Svoj prostor kreativnosti, tu pozornicu na koju se penjemo i mikrofon koji uzimamo u ruke, uvijek ćemo smatrati podjednako alatom društvene promjene koliko i zabave.
S ponosom smo u subotu navečer bile predstavnice hrvatske LGBTIQ zajednice na otvorenju Milka, te izražavamo nadu da će prostor uistinu postati sigurno mjesto za lokalnu zajednicu, njihovo mjesto za opušteno i slobodno provođenje svog vremena, i da će ih boravak u tom prostoru ohrabriti da u pravom trenutku svoje pravo na slobodu i društvenu vidljivost zahtijevaju, pa ako treba i uz psovanje boga, u javnom prostoru koji nam pripada svima!
