Prva asocijacija na ime Jadranka Ničetić?
Stari recepti, knjiga Dubrovački komini, upozorenja da zadržavamo “svoje”, od riječi do tradicionalnih načina blagovanja u obiteljima, priroda i planinarenje, ribanje…a onda, radionice pazije s prijateljicom Katijom Živković i, najnovije – suveniri koje stranci mogu odnijet doma i vazda se prisjetit gdje su bili – preko recepata, a koji kod domaćih izazivaju nostalgiju, emociju i neku vrstu ponosne međusobne prepoznatljivosti.
Čime ponukani ste se odlučili za izradu suvenira kojima želite očuvati autohtonost i tradiciju našega kraja i kako ste izabrali sve one dubrovačke riječi koje se nalaze na bursi, pregači, kanavcima?
-Osim napisanih knjiga o dubrovačkoj gastronomiji željela sam i kroz suvenire prenijeti tradicionalne recepte. Treba nam više suvenira koji će prenijeti dio bogate povijesti i tradicije, a koje će svaki gost rado odnijeti doma kao podsjetnik na Dubrovnik i Hrvatsku. Fali nam autentičnosti jednako koliko i svijesti o njenoj važnosti.
Za sada u ponudi imam traversu (pregaču) i kanavac (kuhinjsku krpu) s receptom stonskih makarula na engleskom jeziku, u pripremi je i hrvatska verzija. Svi suveniri su 100% hrvatski proizvod na što sam iznimno ponosna. Osim što čuvamo tradiciju, trebamo sačuvati i našu proizvodnju. Uz suvenire na engleskom jeziku tu su i uporabni predmeti, namijenjeni lokalnom stanovništvu, kao što je bursa i kanavac na kojima su tiskane riječi predmeta iz dubrovačkih komina. Uz pomoć gđe. Ivane Lovrić Jović odlučila sam se za nazive koji se još uvijek mogli čuti u Gradu.
Kanavci i traversa s receptima i dubrovačkim riječima su suveniri koji mogu biti ukras vaših komina ili poklon najdražima ili pak sebi samima.
Svi suveniri imaju poruku: Hi Dubrovnik, nice to meet you! To je rečenica koju često izgovaramo prilikom upoznavanja, a za mene je Dubrovnik živo biće koje se poštuje, voli i cijeni, vjerujem da su svi sretni kad ga upoznaju.
Često kroz svoje objave putem društvenih mreža upozoravate kako se sve manje razumijemo po dubrovački, a da iz svakodnevnog govora nestaju i toponimi pa mlađi nemaju pojma gdje se nalaze Kuneji ili Okružni i sl. Kako se oteti zaboravu i ponovnom uvođenju tih riječi?
-U facebook grupi-Dubrovnik u slici i sjećanju podsjetila sam na neke zaboravljene toponime u Gradu. Predložila sam da svi napišu nazive koji su im poznati i po kome ili čemu nose to ime. Prisjetili smo se zanimljivih naziva: u Zeca, Kuneji, Piplići, Šuškovo, Okružni ured, Busovina, Kongo, Pogačići itd… Mladi malo znaju o tim starim toponimima koje smo mi upotrebljavali u komunikaciji. Jezik je živ i kao takav neprestano se mijenja, usvajamo nove riječi dok neke postaju arhaizmi, tako je i s toponimima. Svi ti nazivi ili riječi koji su starije generacije usvojile u svrhu međusobne komunikacije tijekom vremena iščeznu. Mlađe generacije prihvaćaju nove riječi pod utjecajem medija, migracija stanovništva i razvojem društva. Trebamo njegovati naš prelijepi lokalni govor, ali na silu se ne može održati. Što se tiče toponima bilo bi lijepo kad bi se netko ozbiljno pozabavio svim nazivima i objedinio ih u knjizi kako bi ih na taj način sačuvali od zaborava.
Vaša knjiga Dubrovački komini je postala svojevrsna “biblija” za stare ričete … i otad Vi stalno nešto radite vezano uz sve jestivo iz prirode i kuhinju… vaše radionice pazije s prijateljicom i fotografkinjom Katijom Živković su postale pravi hit! Izgleda da nema greške kad je posrijedi dobar projekt koji u sebi objedinjuje prirodu, dobru energiju i naravno, hranu, jer, ipak, ipak, čini se, sve ide kroz želudac…
-S prijateljicom Katijom Živković zadnjih godina održavam radionice o samoniklom jestivom bilju, želja nam je što više osvijestiti ljude o mnoštvu hrane koja nam je na dohvat ruke. Volimo znanja stečena od starijih prenijeti drugima, naučiti ih vještinama pronalaska i načina spravljanja samoniklog bilja, kako bi ta znanja i vještine otrgli od zaborava. Svi sudionici imaju priliku naučiti prepoznavati samoniklo jestivo bilje te kako ih spraviti na razne načine. Saznaju sve o ekološkim aspektima branja, važnosti očuvanja prirode i tradicije. Kroz te radionice jačamo svijest o zdravom životu, družeći se u prirodi na čistom zraku. Dok drugi odlaze u supermarkete po hranu, mi se vraćamo u prirodu gdje se hrana od uvijek može pronaći. Biljke koje sami uberemo uvijek su ukusnije od onih koje kupimo. Na žalost pod utjecajem tehnologije udaljili smo se od prirode. Radionice su iznimno posjećene, a sudionici se često javljaju nakon radionice, zahvalni na predivnom danu u kojem su zaboravili na napetost i stres. U planu su nam radionice s djecom kao i radionice o ljekovitom bilju i samoniklom voću. Od lanjske godine intenzivno učimo o gljivama na dubrovačkom području. S gljivama ne smije biti pogreške i stoga je potrebno iznimno znanje.
Koje je samoniklo bilje za vas bilo najveće iznenađenje što se tiče recepata u kojima se može primijeniti – meni je to, primjerice, motar.
-Uz motar i koprivu, žućenica mi je jedna od dražih biljaka jer se može spravljati u svim kombinacijama. Ta iznimno zdrava biljka koju još nazivamo vodopija ili cikorija ima gorak okus, ali provjereno dobar učinak na cijeli organizam. Od korijena žućenice spravlja se kavovina-divka, koju smo često pili u djetinjstvu, na žalost kod nas je ne nude u kafićima i restoranima, dok je to u Sloveniji uobičajeno. Od žućenice možemo spraviti čaj, namaz, juhu, salatu, polpete, rizot, slanu pitu, podulje, pupoljci se mogu ukiseliti, spravlja se i u kombinaciji s drugim povrćem ili jajima. Može se osušiti i taj prah dodavati u razna slana i slatka jela. Najneobičniji recept s žućenicom je sladoled od jagoda preliven sirupom od žućenice.
Primjećuješ li da se jelovnici po dubrovačkim restoranima mijenjaju i poboljšavaju u skladu s našim starim receptima, autohtonim proizvodima, biljem koje raste oko nas?
-Ne znam iz kojeg razloga se naši ugostitelji boje ili srame ponuditi gostima jela koja doma spravljamo, a na kojima smo odrasli i othranili se. Ne vidim razlog zašto se gostima ne nudi slanić, leća, ljetna menestra, bob sa sipom, mladi sir i med, župska simulata, budim od naranče, pelješka torta od oraha, pazija podulje, žućenica s jajima, prigani pupatori i druga sezonska i tradicionalna jela. Još uvijek u većini slučajeva na jelovnicima su samo šporki makaruli i rozata sve drugo je poprilično zanemareno. Ipak ima restorana koji nude tradicionalna jela kao i bilje, voće i povrće iz našeg kraja. Uglavnom vlasnike tih restorana često možete vidjeti na placi u ranim jutarnjim satima dok kupuju svježe i domaće.
Možda upravo suveniri potaknu goste na traženje tih jela u restoranima, pa ih vlasnici restorana uvrste u ponudu. (smijeh)
Budući smo na pragu mjeseca darivanja, gdje se mogu naručiti suveniri koje ste osmislili?
-Suvenire možete naručiti na e-mail: jadranka.nicetic@gmail.com, 0915150636 i u suvenirnici Kawa, Hvarska 2.