Tridesetih godina prošlog stoljeća položaj, većinom nekvalificiranih, lučkih radnika u Gružu je bio izuzetno loš. Zbog velike ponude tržišta radne snage, težak fizički rad je mizernom tarifom obezvrjeđivan, zapošljavalo se samo za određene poslove, a zapošljavanje za stalno nije dolazilo u obzir. Davne 1934. usprkos brojnim brodovima u luci, preko 600 lučkih radnika krenulo je u štrajk. Na taj događaj prigodnim tekstom podsjeća Udruga malih dioničara Luke Dubrovnik, koji prenosimo u cijelosti.
Kada bi zbog jaka nevremena posao morao stati, radnici nisu dobivali nikakvu nadoknadu. Dapače, dežurali su u luci sve vrijeme dok se uvjeti rada nisu popravili jer je pravo na nastavak rada stjecao samo onaj tko je fizički bio prisutan na mjestu prozivke. Po nalogu poslodavaca nekada se radilo i po trideset sati bez prestanka, a istom režimu su bili podvrgnuti i četrnaestogodišnji radnici!
Ponukani prvo potpisanim kolektivnim ugovorom između poslodavaca i lučkih radnika na Sušaku, početkom ljeta 1934. godine lučki radnici u Gružu su inicirali svoje kolektivno pregovaranje koje je neslavno završilo.
Ali zato u ponedjeljak, 3. rujna 1934. godine, unatoč brojnim brodovima u luci koji su čekali istovar, preko 600 lučkih radnika umjesto na posao, kreće u tajno organizirani štrajk tražeći povećanje nadnica za 20%, potpisivanje kolektivnog ugovora i zapošljavanje radnika samo preko sindikalne organizacije ili burze rada. Poslodavci su bili voljni dići cijenu rada i više od traženog, ali na kolektivni ugovor – nikako!
Lučke štrajkaše su u njihovoj akciji podržavali lokalni trgovci i obrtnici davanjem besplatnih obroka, a pomoć je nuđena i iz Splita! Uz pomoć nekoliko štrajkoklomaca i dovođenjem seljaka iz susjednih hercegovačkih sela, gazde pokušavaju organizirati rad, ali nestručno rukovanje lučkom mehanizacijom dovodi do jednog smrtnog slučaja. Malo je nedostajalo da dođe do žestokog sukoba između štrajkaša i štrajkolomaca pa je žandarmerija blokirala luku. Budući su poslodavci zbog višednevnog zastoja u radu morali plaćali visoke odštetne penale, na kraju su bili prisiljeni sa štrajkašima pregovarati.
10. rujna 1934. godine izdan je „Raspis nagrada“ za lučke radnike u Gružu i gradskoj luci za utovar i istovar brodova i željeznice, kao i sve ostale uz njih vezane lučke poslove, a koji se smatra svojevrsnim kolektivnim ugovorom koji je, među ostalim, osigurao slijedeća dokerska prava: radni dan od osam sati, satnica između 6 i 8 dinara, prekovremeni do ponoći uvećan za 50%, a iza ponoći za 100%, ukidanje rada na akord, zabranu progona štrajkaša, lučkim radnicima koji rade u smjenama nedjeljom, mora se dati u ponedjeljak odmor od 36 sati, a što je najvažnije, određena je visina minimalne nadnice! Ovisno o vrsti robe (drvo, komine, koks, ugalj, bakar, pakirana rudača, rinfusa…), nosačima je rad plaćen od 5,15 do 6 dinara po satu, slagačima (štivadurima) od 5,75 do 6,50 dinara po satu, a vinčmanima, mantistima i brojačima 7,50 dinara po satu.
Ovo je podsjetnik na jednu od brojnih sličica iz prebogate povijesti naše „Luke Dubrovnik“ čiji je najveći značaj bio u motiviranju i ostalih obespravljenih radnika tog vremena na organizirano djelovanje za poboljšanje uvjeta i cijene rada
Udruga malih dioničara „Luka Dubrovnik“ d.d. Dubrovnik