Povodom obilježavanja ovogodišnjih Dana europske baštine čija je glavna tema održivost baštine, Dubrovačke knjižnice, Znanstvena knjižnica Dubrovnik organizirala je u četvrtak 22. rujna 2022., predavanje o frančezarijama koje je održala Mariela Marković, profesorica hrvatskoga jezika i književnosti. Naziv predavanja je “Molièreove komedije na dubrovačku”. U ime Dubrovačkih knjižnica okupljene je pozdravila Paula Raguž, voditeljica Znanstvene knjižnice Dubrovnik.
Predavačica je izlaganje započela definiranjem naslova predavanja, odnosno riječi “na dubrovačku” komentirajući “da su te komedije na neki način prerađene i prilagođene mnogim dubrovačkim prilikama 18. stoljeća. Dakle, ne samo jezično, već i kulturno nekako su se uklopile u dubrovački kulturni i književni kontekst.”
Nastavno na naslov, predavačica je definirala pojam frančezarije koristeći citate različitih autora poput Mirka Deanovića koji je rekao da frančezarija označava “zanos za sve što je francusko” jer je u tom razdoblju 18. stoljeća u Dubrovniku postojao veliki interes za “francusku modu, jezik, hranu”.
Slobodan Prosperov Novak izjavio je da su frančezarije “pokušaj da se Molièreov duh približi dubrovačkoj sredini.” Frančezarija ima ukupno 23, od toga 22 su komedije i jedna tragedija-balet koje su prilagođene u jezični i kulturni kontekst dubrovačkog 18. stoljeća.
Molière, pod pravim imenom Jean-Baptiste Poquelin bio je francuski književnik, komediograf i scenarist te je dolazio iz imućne obitelji. Predavačica je istaknula kako je Molière uživao povlašteni status u tadašnjem društvu te da je bio “pragmatičan, kažu da je svojim satiričnim žalcem poprilično znao ubosti sve društvene slojeve, međutim, u kralja se nije dirao” te se smatra jednim od “najznačajnijih europskih klasika, posebno dramskih klasika.”
Komedije su se podijelile na farse, komedije zapleta, komedije karaktera, polemičke komedije i komedije baleti.
U književnom kontekstu, hrvatsku književnost 18. stoljeća obilježila je teritorijalna rascjepkanost, regionalnost, pluralizam, epika u stihu i prozi, drame među kojima su i frančezarije, a dubrovačku književnost 18. stoljeća obilježio je potres nastao 1667. godine kada su sve gospodarske grane doživjele obnovu, ali ne i književnost.
Prema povjesničaru Slavku Ježiću najvažniji predstavnici dubrovačke književnosti u 18. stoljeću su: Ruđer Bošković, njegova sestra Anica Bošković, Benedikt Stay, Rajmundo Kunić, Brno Zamanja, Junije Restić, Nikola Marči, Đuro Ferić Gvozdenica, Đuro Hižda, Antun Gleđević te Vlaho Stulli.
Predavačica je istaknula kako je prije dubrovačkih prijevoda, u 17. stoljeću Molièrea prvi preveo Fran Krsto Frankopan, a dubrovačkim “molieristima” smatrali su se Đivo Bunić mlađi, Petar Bošković, Marin Tudišević, Jozo Betondić, Korčulanin Petar Kanavelović (sve vlastela osim Boškovića), dok se za tragediju-balet jedino zna da ju je prepjevao Franatica Sorkočević.
Dubrovački molieristi su se koristili “slobodnim prijevodom, ali su ipak nastojali da se očuva najznačajnije od originala.” Prerade i prilagodbe Molièreovih djela karakteristične su, “pojačavaju komiku gdje su se približile granici groteske i farse”, likovi su često bili pojednostavljeni, mijenjaju se imena titula i ulica, a Molièreovi provincijalci su postajali Bosanci, Župljani, Konavljani, dok su didaskalije u potpunosti izostajale. Molieristi su se koristili jezičnom prilagodbom kako bi se povećala komika, koristile su se tadašnje domaće riječi i izrazi, metafore, hiperbole, uzrečice.
Komedije koje su se događale u Gradu oslikavale su dubrovački svakodnevni govor. Dubrovački dijalekt bogat je romanskim posuđenicama pa mnoge riječi nije trebalo prevoditi. Neke su se riječi samo preuzele iz francuskog, uz adaptaciju poput action, bizzare, exces, pretnedre, respect, – acion, bizar, ečes, pretendžat, rispet.
Predavačica je zaključila predavanje komentirajući da je Molière “bio preuranjen nagovještaj promjena”, citirajući Slobodana Prosperova Novaka: “Priređivači su pristali na lice sumorne dubrovačke zbilje staviti vedru masku genijalnog komičkog svijeta.
Frančezarije su u svojoj dubrovačkoj, ranoprosvjetiteljskoj inačici, najprije za sebe, a onda za svoju publiku, rastvorile neke prije neugledane poruke. ”
