Povijesna jezgra i zidine, su bez ikakve sumnje, naše najveće blago i najvrjednija baština. Iako je to možda teško za povjerovati, ali neki Dubrovčani nikad nisu obišli zidine. Vjerujemo da je još veći broj onih koji nikad nisu prošetali zapadnim predziđem, od Minčete preko Bokara pa sve do arheološkog lokaliteta na Andriji.
Stoga smo mi prošetali ovim dijelom zidina. I ponovno ostali oduševljeni, domišljatošću, načinom i vještinom gradnje naših predaka. Posebnost ovog, nešto kraćeg đira, jest da možete prošetati i unutrašnjošću Minčete, kule Gornji Ugao i razgledati ostatke ljevaonice, unutrašnjošću Bokara.
Šetnja zapadnim predziđem otkriva i sasvim nove, jedinstvene vidike na sam Grad i Pile. Stoga, sljedeći put kad budete imali dva sata slobodnog vremena, učinite đir. Sigurni smo da ćete se i vi oduševiti.
Za kraju, donosimo i činjenice i podatke vezane uz gradnju ovog dijela zidina, objavljenje na stranicama Društva prijatelja dubrovačke starine.
„Zapadni sklop zidina nastao je u 13. stoljeću, kad se grad širi prema sjeveru i obzidava. Bio je to jednostavan, okomiti zid s kruništem i zupcima, debeo metar i pol. S unutarnje strane tekao je obilazni hodnik, oslonjen na svodiće i konzole. U tom zidu sagrađeno je pet četvrtastih kula, otvorenih prema gradu: Kalarinja, Puncjela, kula od Pila, sv. Frana i Gornji ugao i utvrđeni ugao, kantonata od Pila te tvrđava Minčeta. Poslije im se pridružuje tvrđava Bokar.
Od 1455. do 1465. taj se dio zidina povisuje i ojačava, tako da je zid izgrađen s vanjske strane mjestimice debeo i do četiri i pol metra, pa je ukupna debljina glavnog gradskog zida iznosila pet i pol do šest metara. Vrh zida završava merlima, a poslije dobiva jake prsobrane s otvorima za topove, uz koje se iznutra podižu banketi, kameni zidići. Kod crkve Sv. Spasa gradi se 1526. stubište koje vodi na zidine, a danas služi kao glavni ulaz. U 17. stoljeću na važnim mjestima i uglovima postavljaju se okrugle stražarnice, oslonjene na konzole.
Zapadno predziđe na potezu od Bokara do Minčete, nastaje 1351. u funkciji obrane glavnog gradskog zida. Sastojalo se od višeg okomitog zida sa strijelnicama, završenog zupcima. Osuvremenjuje se 1461. prema navedenom projektu Michelozza Michelozzija: gornji potez znatno se proširuje, a ispred svih kula glavnog zida grade se manje polukružne utvrde skošenih zidova, torete. U donjem potezu predziđa, od gradskih vrata do Bokara, nisu izgrađene torete, nego podzemni hodnik s kazamatima, iz kojeg se brani topovima. Novim sustavom obrane Michelozzi je povezao sva zapadna braništa u cjelinu, bez obzira na različite razine. U 16. stoljeću zidovi su ponešto povišeni, krunište je preoblikovano, a na nekim mjestima sagrađeni su prsobrani s otvorima za topove i puškarnice. Donji dio predziđa od gradskih vrata do Bokara 1625. nasipa se zemljom zbog obrane od paljbe topova. U 19. stoljeću gornji dio od gradskih vrata do Minčete ispunja se zemljom i postaje park“, navodi DPDS.
