Studio za suvremeni ples večeras će u Dubrovniku nastupiti s predstavom Figure, figure, a koju autorski potpisuju Martina Tomić i Ivana Đula.
Predstava će biti odigrana u Art radionici Lazareti, Frana Supila 8,
Dubrovnik u srijedu 26.4. u 20 h.
KOREOGRAFIJA: Martina Tomić
IZVEDBA: Dina Ekštajn, Ida Jolić, Ana Mrak
DRAMATURGIJA: Ivana Đula
OBLIKOVANJE ZVUKA: Luka Vrbanić, BILK
KOSTIMI: Ana Fucijaš
OBLIKOVANJE SVJETLA: Toni Modrušan
GRAFIČKO OBLIKOVANJE TEKSTA: OAZA (Nina Bačun i Roberta Bratović)
VIZUAL: Lena Kramarić
FOTOGRAFIJA: Matija Kralj
PRODUKCIJA: Studio za suvremeni ples: Tena Bošnjaković, Ivan Mrđen
KOPRODUKCIJA: Nerezidencijalni program Zagrebačkog plesnog centra
O PREDSTAVI
Početnu inspiraciju za ovaj plesni ep crpimo iz eseja Giorgia Agambena The End of the Poem, u tekstu stoji kako poezija nastaje u napetosti između zvuka i značenja.
Mogućnost opkoračenja ono je što poeziju dijeli od proze: trenutak kada se rima ne podudara s krajem misli.
Ali što se događa kada pjesma završi, kada mogućnost opkoračenja više ne postoji,predstavlja li kraj pjesme krizu stiha i poništenje poetskog?
Analizirajući Baudelaireovu pjesmu i njezin kraj Proust komentira kako je pjesma odjednom uništena kako je ostala bez daha.
Walter Benjamin za kraj druge Baudelaireove pjesme piše kako pjesma odjednom samu sebe prekida kao da pjesma zapravo ne može imati kraj budući da kraj podrazumijeva ono što poeziji nije imanentno: podudaranje zvuka i značenja.
Naslanjajući se na Valeryevu opservaciju kako je poezija prozi ono što je ples hodu opsesiju krajem pjesme prenosimo na pokret.
Što je kraj pokreta, što početak plesa, u kojem trenutku hod postaje ples, što ako kraj postaje početak? (…)
