Zašto “Andio”?
Dugo smo razmišljali, a onda smo se poveli za izjavama koje smo često mogli čuti – da smo im boravak ovdje i u gradu učinili anđeoskim – odgovara Dario Borovina koji sa suprugom Enejom u povijesnoj jezgri ima palaču koju već desetak godina iznajmljuju gostima Grada.
Nazvali su je anđelom, po dubrovačku.
A nedavno su u portunu ovog zdanja iz 17. stoljeća u Kunićevoj ulici otvorili malu butigu, parfumeriju “Essence of Dubrovnik” u kojoj se mogu pronaći kozmetički proizvodi i mirisi u čijim se bočicama krije priča o nekim specifičnostima Grada. Na taj su način parfemi, sapuni, kreme, ulja, pilinzi i ostalo iz linije “Essence of Dubrovnik” postali originalni suveniri za čiju se ambalažu pobrinula kreativna i maštovita Nora Mojaš sa svojim specifičnim i privlačnim kolažnim rukopisom. Svaki od tih proizvoda na takav način postaje i maleni spomenar i podsjetnik na posebnosti Grada i Mediterana.
Ovo je lijepa priča. I valja je podržati!
-Htjeli smo svoje vrijeme u ovoj kući upotpuniti još jednim sadržajem koji bismo ponudili svojim gostima i svim ostalim prolaznicima ovom ulicom i nakon dugo “mozganja” smo “zapeli” na ideji o mirisima i drugim kozmetičkim proizvodima uz koje bismo mogli ispričati i priče o specifičnostima Grada. Mislim da to najbolje opisuju nazivi koje smo im dali. Ženski mirisi nose imena Kenova, Porporela, Lacroma i Libertas, a muški se zovu Pomalo, Elafiti i Stradun. Osim muških i ženskih imamo i univerzalni miris Andio koji je izborom “nota” prihvatljiv svima – priča nam Dario.
Ideja se realizirala mjesecima tijekom zime, iziskivala je brojna putovanja i susrete s proizvođačima, te edukaciju o izradi parfema i biranju sastojaka koji će ga učiniti privlačnim, a nedavno je ugledala svjetlo dana i koliko radosti, toliko i dodatnog posla donijela bračnom paru Borovina. Mogli su, istina, i bez njega. Dodatnog stresa i rizika, ali bez izazova život se pretvori u kolotečinu koja je zamorna. A na to još ne pristaju.
Na poleđinama kutija ispisane su priče koje i domaći čitaju s gustom, a svaka je popraćena i citatom koje potpisuju ljudi poput Arsena Dedića, Vincenta van Gogha, Senece, Ivana Gundulića, Mahatme Gandhia… Načinom kako su osmišljene priče i odabirom citata na svakom od mirisa, svoju notu osobnosti su na bočicama ispisali i Eneja i Dario koji su se našli u svojoj turističkoj priči prije nekih desetak godina, iako Eneja nikad nije odustala od svoje “Pande”, škole za strane jezike iz koje su izašle generacije malih dubrovačkih “jezičara”.
Uz miris Kenova vezana je priča o “prijateljstvu u boci”, budući u Gradu susret među poznanicima započinje tim pitanjem na koje se može odgovoriti sa svim temama koje te u tom trenutku muče, Porporela je vezana, a uz što drugo nego “romantiku u boci”, sjećanje na prvi poljubac i najljepšu dubrovačku južinu, dok je Lacroma podsjetnik na divni zeleni đardin u neposrednoj blizini zidina, čistu lokrumsku “harmoniju u boci”, a Libertas kao “sloboda u boci” pripovijeda o temeljnom načelu postojanja i identiteta Republike kojom se dičimo stoljećima.
Miris Pomalo čak nosi i notu kafe u svom opisu sastojaka, pojam je to koji najviše intrigira one koji stignu iz ludog ritma velegradova, pa se ovaj “odmor u boci” suprotstavlja mentalitetu “vrijeme je novac”, te poziva na vrijeme bez žurbe, tenzija i stresa, Elafiti su miris u koji se sabrao doživljaj Mediterana i “spokoja u boci” kakav se osjeti na divnim otocima u blizini grada, a Stradun kao “taština u boci” opisuje najpoznatiji gradski đir na pozornici na kojoj se želi vidjeti i biti viđenim.
Andio je čista “ljubav u boci”, osjećaj koji nas isto nosi, veže i ispunjava, bez obzira je li riječ o muškarcu ili ženi. Miris Andio je uspomena na vrijeme provedeno u Gradu i palači za čiji su se ugodan boravak pobrinuli Eneja i Dario Borovina.
Priča je ovo koja ima budućnost i može biti prepoznata kao odlična ideja koja ima potencijal originalnog dubrovačkog suvenira i poklona koji bi i domaći rado vidjeli u svojim kupaonicama i toaletnim stolićima.
