Šteta da nisi bila, to je bilo zanimljivo iskustvo i veoma zanimljiva osobna priča Lole Kojić Altarac – to su bile riječi koje su me odvele do doma “polarity” terapeutkinje na Boninovu, rođene Dubrovkinje koja već godinama živi i radi u Baselu u Švicarskoj, nakon što je s tom metodom upoznala naše sugrađanke koje posjećuju Elixire Vitae centar u Župi dubrovačkoj.
Blanku Kojich Altarac u gradu svi zovu Lole. A ona vezu s gradom i svojim prijateljima od djetinjstva nikad nije izgubila, a često je dolazila zbog majke koja je preko dvadeset godina bila vezana uz krevet.
Značaj “polarity”, odnosno polarne terapije koju je ustanovio doktor Randolph Stone, u životu Lole Altarac osnažuje činjenica da je u prvi dodir s njome došla nakon teške prometne nesreće koja joj je, sama kaže, donijela susret sa nekom drukčijom sobom, osobom koju nije više mogla prepoznati.
Prometna nesreća se dogodila u automobilu u kojemu je bila na suvozačevom mjestu i to dok joj je kralježnica bila u spiralnom pokretu tako da se njen nervni sustav u momentu udarca “smrznuo”.
-Nakon nesreće sam izgubila njuh, vid je bio izuzetno nestabilan, ponekad su mi trebale naočale s dioptrijom od +2.5, ponekad 1,5 a ponekad ništa … izgubila sam koncentraciju i pamćenje. Sjećala sam se davno pohranjenih informacija, a nešto što bi mi danas netko pričao, sutra se ne bih mogla sjetiti. To je bio moj susret s osobom koju ne poznam i na koju se nikako ne mogu osloniti, jer ja sam bila kao puž bez kućice. Nisam mogla čitati jer nisam mogla ostati u istom redu na stranici, i okretala sam tri zadnja slova … Ukratko rečeno, bilo je to jedno vrlo teško i u tom momentu bezizlazno stanje, osobito jer sam bila sama s dvoje djece, budući mi je suprug tad radio u Italiji. Imala sam strašne bolove u vratu i vrtoglavice, svaki kućanski posao je bio kao popeti se na neko brdo … A onda sam došla u dodir s Polarity terapijom koja mi je jako pomogla – ispričala je gđa Lole koja se potom, koliko joj je zdravstveno stanje dopuštalo, a bilo je sve bolje, uhvatila u koštac s knjigama i praksom na studiju koji je trajao četiri godine. Puno je znanja, vježbi i stalnog učenja bilo potrebno da bi stekla titulu polarity terapeueta, a koliko je takva vrsta pomoći prepoznata, najbolje možda svjedoči podatak da se može ostvariti u Švicarskoj preko njihovog “zdravstvenog osiguranja”.
Kad se malo “ugugla” pojam polarne terapije koji je, za pretpostaviti, ipak nepoznat većem broju ljudi, sazna se da počiva na tezi kako se “čovjeka može promatrati kao jedan veliki biološki magnet, nabijen pozitivnim i negativnim nabojima, kroz koje protječe energija u određenim tokovima”. To je opis samog tvorca terapije, dr. Randolpha Stonea, koji naglašava da o pravilnom i nesputanom protoku energije kroz pojedine dijelove tijela ovisi čovjekovo zdravstveno stanje.
Polarna terapija uči kako balansirati energetske tokove u slučaju poremećaja ili zastoja i kako eliminirati toksine iz tijela u svrhu stjecanja optimalnog fizičkog i mentalnog zdravlja i duševnog mira. Da bi to postigla, polarna terapija se služi sa četiri terapeutske discipline koje se međusobno nadopunjuju i nadograđuju, te ih je najbolje primjenjivati sve zajedno. U te discipline spadaju: „Hands on“ polarna terapija (balansiranje energije putem dodira), polarne energetske vježbe ili polarna joga, polarna prehrana i pozitivni životni stavovi.
“U samoj srži potrage za istinskim zdravljem stoji esencijalno pitanje čemu služi život. Koji je naš osobni cilj u smislu korištenja ovog tijela i uma – te koja je svrha tog božanskog dara ljudskog života? Biti bez tjelesne boli ne znači uvijek imati zdravo stanje uma. Imamo pravo na puno više od toga i imamo viši cilj zato što smo na ovom svijetu. Svaki od nas u potrazi je za unutrašnjom srećom koja ne dolazi od vanjskih postignuća već iz harmonije našeg unutarnjeg bića.” – citat je dr. Randolpha Stonea, koji je proučavajući istočnjačku i zapadnjačku tradicionalnu medicinu, duhovnost i filozofiju došao do dubokih spoznaja o povezanosti uma, duha, tijela i kozmosa i vječite težnje za ravnotežom koja vlada kako u kozmosu tako u svakoj stanici našeg tijela.
– Polarity terapija je kompleksna terapija, sinteza istočne i zapadne medicine i sami studij je veoma zahtijevan, jer se mora briljantno poznavati anatomija i patologija, Ajurvedska medicina (govorim o elementima u prehrani i njihovo korištenje u balansiranju elemenata), kineske medicine (koristi se znanje prolaska meridijana po tijelu), kraniosakralna metoda (određeni pokreti na glavi i vratu kako bi se ubrzao protok u kičmenoj moždini), osteopatija i kiropraktika. Uz to, studij sadrži i učenje terapije za liječenje trauma po metodi dr. Petera Levina, tvorca popularne i vrlo uspješne metode somatskog doživljavanja, odnosno načina iscjeljivanja traume kada na kontroliran način tjelesno otpuštamo blokiranu energiju – pojašnjava naša sugovornica.
Uz sve to terapija pored uvodnog razgovora sa klijentom, sadrži body scanning energetskog rada na tijelu i energetske pokrete tzv. Polarity yoga. Za razliku od ostalih vrsta joge ona se sastoji od naoko jednostavnih nekad vrlo sporih pokreta (koji podsjećaju na Feldenkrais metodu, ima dijelova iz kineziologije i naravno drevne Hata Yoge – doznajemo.
Dr. Stone, ističe gđa Lole, stalno naglašavao zdravlje kao energiju u pokretu, a polarity joga za razliku od drugih koristi zvuk pri izdahu, glasno Ha! Ili M zvuk koji vibrira između glave i stomka i zapravo je frekvencija zvuka kao kad se svira gitara.
Njeno “gostovanje” u holističkom centru Marije Grgurević u Župi dubrovačkoj zapravo je bila prilika da se njeni sugrađani, ili bolje rečeno, sugrađanke upoznaju s njenim radom i preokupacijama, budući je u Dubrovnik dolazila često zbog bolesne mame koja je preminula početkom ove godine, a uz koju bi onda provodila svo vrijeme.
-To je sigurno razlog da jako malo ljudi zna u Dubrovniku o meni i mojim terapeutskim znanjima i dugogodišnjem iskustvu u praksi, imam neke planove koji bi me nešto trajnije vezale uz grad, ali otom-potom. Ali, ja svoj život bez joge koju sam valjda počela prakticirati među prvima u Dubrovniku već kao trinaestogodišnjakinja, ne mogu zamisliti – priča izuzetno vitalna i zanimljiva žena koja na pragu 70.-te pršti energijom i znatiželjom.
A mijenja li se grad i kako, uvijek je zanimljivo čuti od ljudi koji ga vole, a posjećuju ga s vremena na vrijeme pa su ih i svjesni i više ih primjećuju od stalnih stanovnika?
-Da, Dubrovnik se jako mijenja, izgubio je identitet i ono “svoje“, postaje jedan kolaž površnosti i profita. To mi je tužno gledat. Ali ja se ovdje veselim moru i tišini. To me obnovi i hrabri – zaključila je.
