Petar Ćulibrk je nastavnik, skladatelj i pijanist. Glazba ga je pratila od djetinstva u dubrovačkoj glazbenoj obitelji. Studirao je klasiku, ali se zaljubio u jazz. Njegov prvi jazz solo album 2023. nominiran je za Porina, a ove je godine dobio ovu vrijednu glazbenu nagradu za najbolju jazz skladbu za pjesmu Sail Away. U razgovoru za Dubrovniknet otkrio je gdje pronalazi inspiraciju i kako spaja skladanje i podučavanje, jazz i klasiku.
Odrasli ste u glazbenoj obitelji, koliko je to utjecalo na Vaš odabir?
Mislim da su mogle biti dvije opcije – jedna je ova koja se i ostvarila, a druga da me glazba u potpunosti odbije baš zato što sam stalno bio okružen svirkom i pjevanjem. Srećom, nije me odbilo. Mislim da je za glazbeni odgoj svakog djeteta jako bitno što se sluša doma. Kod nas su to uvijek bili odlični bendovi, hitovi svih vrsta i žanrova, glazba od 50-ih do 90-ih. Kroz sve to sam i ja našao neki svoj put i dokopao se i klavira i jazz. Roditelji mi znaju jako puno o glazbi jer ju žive (i žive od nje) pa sam (htio ne htio) pokupio jako puno toga od njih.
Zašto klavir?
Kako i zašto? Evo najiskrenije – ne znam. Ja sam silno htio svirati saksofon. Nekako su me jedan dan odveli (još za vrijeme pripremno početnog tečaja, famozni PPT) kod ”neke profesorice” da ona vidi ima li smisla da ja idem na klavir. Moram priznati da su mi ta sjećanja jako maglovita, valjda od straha jer sam mislio da je neka kazna posrijedi…Ta ”neka profesorica” je Mariza Petrić, koja me poučavala, vodila i trpjela do samog kraja moje srednje škole, dakle 10 godina. Imao sam sreće jer mislim da sam u životu imao najbolje dvije moguće profesorice iz klavira (kasnije mi je na Akademiji predavala Maja Bakrač) koje su me krasno usmjeravale, ali mi i davale prostora da radim stvari koje me zanimaju uz klasiku. Profesorica Mariza je došla na obje moje dubrovačke promocije u zadnje 3 godine i to mi je nevjerojatno puno značilo.
S 14 godina ste se počeli ste se baviti jazzom, kako je do toga došlo? Zašto baš jazz?
Odlično pitanje! Taj put je bio dug, ali ne trnovit, da ne ispadne da umjetnici samo pate…Sve je počelo s Oliverom i Gibonnijem, nastavilo se Eminemom i Queenovcima (znam, neobične kombinacije, ali sve ima smisla, vjerujte mi) da bi u jednom trenu prešlo na jazz. I to preko jednog albuma Natalie Cole (Unforgettable…with love) na kojem sam čuo pjesmu ”Straighten Up And Fly Right” koja je klavir koristila potpuno drukčije od onoga kako sam ga ja dotad doživljavao. Godinama kasnije sam upoznao Alana Broadbenta, poznatog američkog jazz pijanista i skladatelja koji je svirao upravo na toj snimci. To je bio dan za pamćenje! Nakon toga je krenulo moje kopanje po jazz literaturi i eto nas (kratkih) 25 godina kasnije s Porinom u jazz kategoriji.
Kako ste se snašli u pedagoškom radu?
Sad je već famozna moja rečenica koju sam izrekao jednom u srednjoj kad me netko pitao što želim raditi u životu – ne znam što želim, ali znam da nikad neću biti profesor! E, tako to ide. S 21 godinom sam počeo predavati klavir na Rock Akademiji u Zagrebu i potpuno se zaljubio u pedagoški rad. Sad s 38 mojih godina i 17 godina rada u školama mogu reći da jako volim svoj posao i da ga ne bih mijenjao. Moja struka je teorija pa predajem teoretske predmete u glazbenoj školi i ne mogu reći da je sve uvijek savršeno što se djece tiče, ali to je sve u opisu radnog mjesta. Treba improvizirati, biti kreativan, tražiti iznova put do te djece. Svaka sličnost s jazzom je slučajna.
Što vas inspirira za skladanje i interpretacije?
Ukratko – sve. Udugo – baš sve. Skladam zapravo i kad sam inspiriran i kad nisam. To je zanat koji treba brusiti pa je dobro vježbati kad god se stigne. Rezultat nije uvijek dobar i ne ide svaka skladba na album, ali uvijek naučim ponešto novo o pisanju, frazama, zvuku, kombinacijama, stilovima pa i o svojim mogućnostima. Interpretiranje dolazi kroz unutarnji sluh. Uvijek se trudim ”čuti” pjesmu na svoj način (ako pričamo o pjesmama koje nisu moje autorske) pa ju onda i izvedem tako. To dosta ovisi i o trenutku pa zato te interpretacije nisu uvijek iste. Možda slične, ali nikad iste.
Koliko dnevno vježbate?
Recimo da je prosjek sat do sat i pol dnevno, ali teško mi je procijeniti. Ne opterećujem se s vremenom, nekad ga stvarno nemam pa se trudim biti produktivan. Jako volim prije svoje jutarnje smjene u školu doći u 6 ujutro kad nema apsolutno nikoga pa onda tako vježbam, pišem ili snimam videa za YouTube, Facebook ili Instagram. Ako me čeka neki bitan nastup (kao recimo promocija albuma) onda se skupi po 2 i pol ili 3 sata dnevno. Kondicija je bitna stvar.
Možete li izdvojiti neki nastup koji ste posebno zapamtili?
Posebno mi je emocionalan bio nastup u zagrebačkoj Tvornici Kulture kada sam promovirao svoj album prvijenac ”Old School” 2022. godine. Tvornica je uvijek bila mjesto gdje sam odlazio na koncerte bendova koje volim pa mi je samim time rezervirana za ”velika imena”. Uz to, tu večer je nakon mene svirao izvrsni Vasil Hadžimanov s bendom, jedan od ponajboljih jazz pijanista u našem dijelu svijeta s kojim sam imao sreće čak i snimiti jedan album u Skopju. Uz taj nastup, dragi su mi svi moji nastupi u Dubrovniku te jedno potpuno suludo iskustvo sviranja u Kini na festivalu pred 1000 ljudi u nadrealnim uvjetima od vremena do opreme.
Je li vas iznenadio Porin?
Moram li reći da još uvijek nisam došao sebi od tog 28.ožujka. Da, jako me iznenadio. Iako je i prvi album zaradio nominaciju, nisam se nadao nagradi. Kad su pročitali moje ime, nisam mogao doći sebi satima. Kasnije sam sjedio za stolom s Matijom Dedićem i pričamo nas dvojica, a meni u glavi prazno sve… Iznimna je čast dobiti takvo priznanje, pogotovo u kategoriji s tako sjajnim glazbenicima.
Opišite nam malo nagrađenu skladbu.
Skladba ”Sail Away”, osim što je osvojila Porina, dala je i ime albumu. Ona je bila moj pokušaj pisanja valcera koji bi zvučao kao nešto što su pisali stari jazz majstori – dakle to je jedan od onih ”pišem vježbe radi” trenutaka koji je bio uspješan. Htio sam postići zvuk kompleksnih harmonijskih progresija i nekako dočarati to njihanje valova i prevrtljivost mora. U to vrijeme sam jako puno slušao Mulgrewa Millera, jednog od mojih najdražih jazz pijanista, pa bih rekao da sam sigurno od njega pokupio neke stvari. Kako je bila ideja proširiti zvuk solo klavira s nekoliko duo varijanti na albumu, jedini zvuk koji sam imao u glavi je bila gitara pa sam pozvao Filipa Pavića da ju snimi sa mnom, što je on napravio maestralno.
Što dalje? Spremate li još neki album? Hoćete li negdje uskoro nastupiti? Možda bliže Gradu?
Trenutačno pišem nove skladbe, a u kojem obliku i kada će to biti snimljeno i objavljeno, to ćemo tek vidjeti. Treba sad malo uživati u Porinu i promovirati još neko vrijeme taj drugi album. Bit će koncerata i raznih nastupa do ljeta i tijekom ljeta, ali solističkih baš i nema previše jer klavirski solo jazz još uvijek nije dovoljno atraktivan, rekao bih. Ali, bit će na jesen jedan zagrebački solo koncert.
Što se Dubrovnika tiče, svirao sam u 11. mjesecu prošle godine na Dubrovnik Jazz Outbreak festivalu, pa mislim da me sad nema opet neko vrijeme. Iako bih jako volio, uvijek se radujem domaćoj publici i prijateljima. Velika mi je želja i bilo bi mi nevjerojatno zadovoljstvo svirati na Dubrovačkim ljetnim igrama pa mislim da je vrijeme da im se opet javim. Ili ako oni ovi pročitaju, možda se i oni meni jave.
Imate li neki hobi?
Uz sve što radim, ne ostaje mi previše vremena za hobije. Žena i ja volimo putovati, isprobavati novu hranu, ja uživam u slaganju LEGO setova, kuham kad god stignem (uvijek neki eksperimenti), i trudim se ostati u formi pa sam bar 3 puta tjedno u teretani (da bih mogao bezbrižno jesti svu tu novu hranu, naravno). Uz sve to, standard su nam serije i filmovi navečer prije spavanja.
Petar Ćulibrk rođen je u Dubrovniku (1986) gdje je završio Umjetničku gimnaziju Luke Sorkočevića, a zatim u Zagrebu kompoziciju i teoriju na Muzičkoj akademiji. Surađivao je s brojnim hrvatskim jazz glazbenicima – Matija Dedić, Jasna Bilušić, Saša Nestorović, Mladen Baraković, Mario Igrec, Zvonimir Šestak, Filip Pavić, Aleksandar Vešić, Miro Kadoić, Jazz Orkestar HRT-a, itd.. Od 2010. do danas usavršava se na brojnim seminarima – kod Kennyja Barrona, Tonyja Monaca, Stefana Heckela, Renata Chicca, Joea Kaplowitza, Adama Holzmana, Alana Broadbenta, Erica Reeda.
Od 2008. do 2014. predaje klavir na Učilištu za popularnu i jazz glazbu. Od 2013. do 2018. profesor je teoretskih predmeta u Srednjoj glazbenoj školi Frana Lhotke u Sisku. Svoj profesionalni put nakratko nastavlja u Nizozemskoj, po povratku predaje klavir u Petrinji. Od 2021. profesor je teoretskih predmeta u Glazbenoj školi Dugo Selo.
Svirao je kao pijanist u kvartetu Corona, s Moranom Mesić, u Vjekoslav Crljen Triju, posljednjih godina posebno aktivan s More Love Ensembleom, Cloud Buzzom, Filip Pavić kvartetom i Miro Kadoić kvartetom.
FOTO: Matej Grgić, Sanjin Kaštelan i Vedran Levi
