Dubrovčanin sa zagrebačkom adresom Mario Uroš, izvanredni profesor iz Centra za potresno inženjerstvo, gostovao je u Newsroomu u kojem je komentirao stanje u Turskoj nakon razornog potresa.
-Kolege s fakulteta i centra su otišli na teren i njihova glavna uloga je inženjering u spasilačkom timu. To je vrlo kompliciran i riskantan zadatak, pogotovo poslije ovog razornog potresu u Turskoj. Urušavanje zgrada ovisi o tipologiji gradnje, a u ovom području dominiraju armirano betonske konstrukcije koje su vrlo krte i lako dolazi do njihovog rušenja. Jako je važno znanje i sposobnost procjene je li poželjno ući u neki polusrušeni objekt, ali i vrlo riskantno”, rekao je stručnjak Mario Uroš.
Navodi kako se ovdje radi uglavnom o polusrušenim konstrukcijama u koje se ulazi jer da nisu srušene ne bi se moralo ni spašavati ljude.
-Radi se o efektu krtog loma konstrukcije, to je jedan od najopasnijih efekata. Teško ga je prepoznati. Ovakvo urušavanje je specifično za ovakav potres, u Turskoj su jako popularne armirano betonske okvirne konstrukcije, a prizemlje ostaje relativno šuplje i prazno, dok je gore ispuna od opeke. Na tankim i krhkim nogicama se nalazi kutija i uslijed malih vibracija dolazi do rušenja u vrlo kratkom vremenu. Snimke potresa izgledaju gotovo kao namjerna detonacija konstrukcije da bi se postigao taj efekt. To je jedan od najopasnijih efekata koji se može dogoditi kod konstrukcije – rekao je stručnjak za potrese.
On navodi da svaku katastrofu prati splet okolnosti, a okidač toga svega je potres koji se dogodio na trusnom području.
-Turska je jedno od šest mjesta na zemlji koja imaju najviše potresa i redovito se događaju potresi magnitude iznad 7 stupnjeva po Richteru. Kod njih je jako nezgodna jedna stvar, a to je ako se u toj tipologiji gradnje ne napravi sve kako treba, mogu biti jako opasni. Propisi su se poboljšavali tijekom vremena, to je prošla i Hrvatska. Poslije prijašnjih potresa u Turskoj bilo je jako puno prijava da je gradnja jako loša i da se štedilo na betonu i armiranom betonu. U Hrvatskoj se još uvijek grade kuće od pune opeke – rekao je pa je dodao – Tlo je isto itekako bitno, to smo se mogli uvjeriti i s potresom u Petrinji. Što se tiče kvalitete u Hrvatskoj, mi imamo dobru kulturu gradnje. Kod nas prevladava omeđeno ziđe izgrađeno od opeke, ono je robusnije, manji defekt u toj gradnji neće uzrokovati nesagledive posljedice. Imamo sreću što naša kultura gradnje dopušta male imperfekcije.
Uroš navodi kako zgrade novije gradnje u Hrvatskoj ne mogu skroz biti sačuvane od potresa, ali bitno je da se ne izgubi ljudski život. Kaže kako je nemoguće obnoviti 120 tisuća oštećenih zgrada u Zagrebu, ali takve stvari se mogu spriječiti i to tako da se prilikom adaptacije ne ruše nosivi zidovi.
FOTO: Screenshoot N1 – Newsroom
