U Kazalištu Marina Držića održana je komemoracija povodom odlaska istaknutog dubrovačkog kazališnog redatelja i pedagoga, dobitnika nagrade za životno djelo Grada Dubrovnika, Joška Juvančića. Ovaj veliki dramski umjetnik napustio nas je 24. ožujka 2021., a u Kazalištu su se od njega, uz prisustvo obitelji, oprostili prijatelji i suradnici, odajući mu počast za njegov izvanredan rad i trag kojeg je ostavio generacijama dramskih umjetnika, publici, Gradu i Domovini.
”Svjedoci smo odlaska velikana hrvatskog teatra, otišao je naš Jupa, naš duhovni otac, profesor, prijatelj. Nema smrti dok ima sjećanja u srcu i u duši mnogih generacija studenata Glume zagrebačke i osječke Akademije dramskih umjetnosti. Ostavio si fascinantan zemaljski trag, proslavio si naš grad i ostao upisan u memoriju hrvatske kulture”, rekla je glumica Perica Martinović u ime Hrvatskog društva dramskih umjetnika.
Od velikog Jupe oprostio se, tonskim zapisom, dramaturg i kazališni kritičar Hrvoje Ivanković, nazvavši ga knezom dubrovačkog teatra i omiljenim pedagogom studenata zagrebačke Akademije – ”Kazališni ljudi koji su s Jupom imali priliku surađivati i družiti se jednako će ga tako pamtiti po posebnoj vrsti šarma i duhovitosti, po onom specifičnom dubrovačkom osjećaju za akomodavanje te autoironiji kojom je znao to plasirati. Jupa je, naime, u kazalištu, ali i izvan njega uvijek bio kazališno biće u onom najboljem i najplemenitijem smislu pa će se njegov odlazak itekako osjetiti i pod svjetlima reflektora i u kazališnim kuloarima gdje je podjednako često bio tema i protagonist”.
Svojedobno njegova studentica, a kasnije suradnica glumica Doris Šarić Kukuljica kazala je, u video zapisu, kako Jupa nije volio puno pričati, ali je svojim nedovršenim rečenicama i mimikom davao savršene upute svakom koji se odvažio zakoračiti na daske koje život znače i kao neki mađioničar uspijevao je da ga svi razumiju – ”Sve je bilo kristalno jasno i bogato sadržajem. Na taj nas je svoj jedinstven način kao studente na Akademiji upoznavao s tajnama glumačke vještine i kazališne umjetnosti, na taj nam je način davao redateljske upute i tako je u životu pričao. Kroz taj uski, isfiltrirani kanal komunikacije curila je njegova duhovitost, lucidnost, nevjerojatna inteligencija, intuicija i cinizam, nježnost, oporosti i još puno toga što jedna tako bogata i kompleksna osoba.
Riječi zahvale za čitav njegov veliki doprinos uputio je i dubrovački gradonačelnik Mato Franković -”Rođen u ovom gradu, profesor Juvančić rastao je i srastao s njime, davao mu je puno i nesebično, ostavivši neizbrisiv trag u umjetničkom tkivu Grada i Hrvatske. Polako jedan po jedan odhodu dubrovački gospari, a Jupa je bio upravo to. Pravi gospar, velik kao planina”.
Župan dubrovačko-neretvanski Nikola Dobroslavić kazao je kako rijetki ljudi uspiju svoju ljubav prema rodnom kraju sačuvati, ali i predstaviti ga drugima u najboljem svjetlu – ”Joško je ljubav prema Gradu često ponosno dijelio s kolegama redateljima i otkrivao im pozornice diljem Dubrovnika, ujedno dajući prostorima nove vrijednosti. Mali segmenti tako su postajali veliki simboli predstava koje on potpisivao”.
Posebnim se riječima, prisjećajući se zajedničkog rada unazad 40-ak godina, od Joška Juvančića oprostio video zapisom i redatelj Krešimir Dolenčić – ”Jupa će za mene uvijek biti fresak i nikad star jer nije umio biti star. Postojao je i trajao vazda uvijek isti. Zbog toga je to poštovanje i ljubav koje se nikad i ni kod koga nije za njega promijenilo. Traješ, a to mogu samo najveći učitelji, ne profesori. Kako Negormat kaže: ‘Minu vrijeme od zlata’, a ja ću reći – minu vrijeme od učitelja pa se sjetim svoje zbornice. Od Ranka Marinkovića preko Tonka Lonze do Jupe. Hvala Bogu neki su još živi pa s njima mogu porazgovarati, a s Jupom nisam prestao niti ću prestati. Toliko je tu alkemiju govora izučio da se te njegove fantastične britke, pametne, mudre, duhovite i brižne rečenice pojavljuju odasvuda, iskaču i nameću se, zaokružene onim prekrasnim uvodom ‘Gle, Krešca nek’ ti ja rečem nešto’, a završavaju s onim peterosmislenim smiješkom koji u sebi nikad nije imao trunka negativnog”.
Rad na izvanrednom ”Ekvinociju” na Lokrumu, uz neponovljivu predstavu Dubrovačkih ljetnih igara, izrodio je i prijateljstvo Jupe s lokrumskim vatrogascem Tomislavom Margaretićem, koji se prisjetio njihovih druženja – ”Jupa nikad ne bi gledao predstavu nego bi s nama došao u stranu i slušao iz daljine. Znao je sve naše muke, a oduševilo me s koliko je pažnje pratio kad su htjeli maknuti vatrogasce s Lokruma. Prošle su godine, Jupa je počeo nositi štap, još malo je usporio hod, ali crne naočale po danu i po noći ostale su njegov zaštitini znak. Prije nekoliko godina odjednom je nestao sa Straduna i saznao sam da je pošao u Dom poviše svojih Pila. Često sam ga išo poviriti do nesretnog COVID-a. Radovao se malih stvarima – kafi s kroasanom i ćakuli o Gradu”.
U ime Dubrovačkih ljetnih igara, na kojima je postavio brojna maestralna dramska uprizorenja, oprostila se direktorica Igara Ivana Medo Bogdanović, podsjetivši na sve njegove predstave – ”U pet desetljeća rada na Festivalu, na otvorenim pozornicama svog Grada, kojeg je s osobitom umjetničkom znatiželjom rado istraživao, Jupa je ostvario svoje najvažnije redateljske kreacije, brojna djela koja danas smatramo antologijskim ambijentalnim predstavama bez kojih je nemoguće ispisati povijest i značaj DLJI.”
U svojoj 85. godini napustio nas je redatelj koji je u svojoj karijeri potpisao više od 150 predstava, dugogodišnji profesor glume na Akademiji dramskih umjetnost, umjetnički ravnatelj dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara, savjetnik za dramski program u Zagrebačkog gradskom kazalištu Komedija. Za svoj umjetnički rad Joško Juvančić je dobio niz uglednih nagrada i priznanja među kojima se ističe nagrada ‘Vladimir Nazor’ za životno djelo 2000., nagradu Dubravko Dujšin 1982., nekoliko nagrada Hrvatskog društva dramskih umjetnika (Nagrada hrvatskog glumišta za najboljeg redatelja), a 2016. godine dobio je nagradu Grada Dubrovnika za životno djelo.
