Kao što su na prošlotjednom prosvjedu najavili dubrovački povremeni prijevoznici, odnosno vozači autobusa i manjih vozila, danas su uz europske, ali i kolege iz Europske unije izašli na još jedan mirni prosvjed. Na mirni đir gradskim ulicama koji je iz Luke Gruž krenuo u pet do podne odlučili su se jer su leasing kuće ostale gluhe na njihove zahtjeve te im nisu produžile moratorije.
“Kao što smo prošlotjednom prosvjedu najavili, danas smo izašli na drugi po redu tihi prosvjed gradskim ulicama. Današnji prosvjed organiziran je na razini Europske unije, a uz “ostani doma i ostat ćeš bez posla”, naš današnji moto je “honk for hope”. Naši prošlotjedne molbe, nažalost nisu urodile plodom . Za razliku naših kolega iz Europske unije uz moratorij od 12 mjeseci dobili i brojne pomoći za očuvanje likvidnosti, to nije naš slučaj. Mi se borimo za našu egzistenciju” kazala je Vesna Lukić iz Udruge Ragusa Bus te dodala da je osim u Dubrovniku, prosvjed organiziran u još jedan hrvatskih gradova – Splitu, Šibeniku, Rijeci, Puli, Zagrebu i Osijeku.
“Trubnjem se nastojimo skrenuti malo pažnje na probleme s kojima se susrećemo. Predstavnici inicijative Prijevoznika u povremenom prometu su se sastali s vodstvo, ali leasing kuće još uvijek je ne reagiraju na naše zahtjeve, a oni su ostali nepromijenjeni, a odnosi se na produženje moratorija od 12 do 18 mjeseci, jer ova tri mjeseca koja su na do sada odobrena uz plaćanje kamata na kamate za većinu prijevoznika je pogubno, pomoć iz EU kao i fleksibilnost država po pitanju naših zahtjeva.
” S obzirom na to da je današnji prosvjed organiziran na razini Europske unije vjerujemo da će polučiti određeni uspjeh. Budimo realni, što će leasing kuće napraviti sa silnim autobusima i kombijima. To je utopija. Ako prijevoznici propadnu, to će sad sobom povući i mnoge druge probleme. Kome će Setra prodavati svoje autobuse ako smo mi ovdje blokirani?” zapitala se na kraju Lukić.
Na današnjem prosvjedu sudjelovao je i Vlado Nenadić, vozač agencija Split Travel.
“Prosvjedujem kako bi spasio radno mjesto i gazdin autobus. Autobus kojeg vozim prešao je 1500 kilometara, a da u njega nije ušao niti jedan putnik. Vrijedi 300 tisuća eura, pitanje je kako ga zadržati u ovoj situaciji i kako da zadržim svoje radno mjesto. Trebamo se nekako dogovoriti. Leasing kuće ne pokazuju sluh za probleme u kojima smo se našli. Moratorij bi se trebao produljiti na najmanje godinu dana, a onda će posao valjda krenuti. Na kraju svakog tunela mora se pojaviti svjetlo. Vlada nam treba pomoći, mi smo je izabrali. I meni i gazdi i cijelom stanovništvu. Što ću nakon što istekne mjere pomoći? Gdje ću dalje? Hoću li sa 60 godina otići raditi u Njemačku?” zapitao se Nenadić.
