Kad se u Grad, nakon dugih godina rada u Zagrebu, vrati jedna liječnica i to još s obitelji, te preuzme ordinaciju obiteljske medicine, ne baš popularne specijalizacije, to je velika i lijepa vijest. Iako naša sugovornica doktorica Lovorka Šuman, ne smatra da je to nešto posebno jer, ona se vratila doma, a za tim je dugo čeznula.
Doktorica je preuzela ambulantu u Gružu i već mjesec dana radi sa svojim pacijentima, dok je posao oko preseljenja cijele obitelji još u tijeku. Sretna je, kaže što se vratila u Grad i nada se tu zauvijek i ostati. A nas je zanimalo zašto se odlučila baš za obiteljsku medicinu?
-Obiteljska medicina za mene je nekako sve, nije to samo jedna specijalizacija, ona uključuje i internu medicinu i psihijatriju i malo kirurgije i malo hitnih intervencija, a najviše ljudski kontakt s pacijentom. Obiteljska pacijenta promatra kao cjelinu njegovih stanja i bolesti. Uvijek sam bila jako komunikativna i otvorena za razgovor, a to je u obiteljskoj jako važno, govori ova optimistična liječnica, koja dodaje kako se svakom pacijentu posveti maksimalno, jer je za neke i samo razgovor s liječnikom ljekovit.
Lora, kako je njezina obitelj i prijatelji zovu, je odrasla na Kapelici. Završila je Osnovnu školu Miše Simoni i osnovnu glazbenu školu. Svirala je violončelo. A usprkos izvrsnim ocjenama, nije upisala gimnaziju.
-Oduvijek me je zanimala medicina i ljudsko tijelo. Zato sam upisala srednju medicinsku. Žurilo mi se doći u kontakt s medicinom. To se pokazalo dobrim jer sam uživala u školovanju, a školu sam završila s izvrsnim ocjenama, s druge strane sama sam se morala pripremati za prijemni iz više predmeta. No uspjela sa sam upisati željeni fakultet. Danas svojim ocjenama „ucjenjujem djecu“, šali se liječnica, koja je uz to briljirala i na državnom ispitu.
Nakon što je stekla diplomu liječnice, osam je godina radila u Dubrovniku i okolici, a onda se preselila u Zagreb.
-Radila sam u hitnoj na aerodromu, u ambulanti u Župi dubrovačkoj, u sportskoj medicini i u hitnoj u Dubrovniku. U Zagreb me odvela ljubav prema suprugu, koji je dobio gore specijalizaciju. Čim sam došla u Zagreb dobila sam ponudu za specijalizaciju obiteljske medicine. Vodila sam vlastitu ordinaciju u Zagrebu, a i dodatno sam se educirala. Kraju privodim i magisterij.
Po dolasku u Zagreb osnovala je obitelj, a uskoro su stigli i Roko (8) i Luce (6), koji usprkos činjenici da su rođeni u Zagrebu, govore dubrovačkim naglaskom. No želja za povratkom u rodni grad bila je sve veća.
–Svako smo ljeto dolazili u Grad s osmijesima, a odlazili sa suzama u očima. Na kraju smo donijeli zajedničku obiteljsku odluku o preseljenju. To naravno ne bi bilo moguće bez radnog mjesta, koje se otvorilo i pomoći na kojoj sam zahvalna Domu zdravlja i Gradu Dubrovniku. Zagreb mi uopće ne fali. Naravno da Metropola nudi puno više mogućnosti, ali s obzirom na duge relacije, malo sam tih mogućnosti iskoristila. Ovdje imam sve, obitelj, more, sunce, aktivnosti za djecu, zbog kojih ne moram satima putovati i gubiti vrijeme. Ništa mi ne fali. Sretna sam.
Dr. Lovorka Šuman u gruškoj ordinaciji Doma zdravlja vodi 1.600 pacijenata, a nakon što je omiljena dr. Agneza Tadej Derenčinović pošla raditi na kruzer. Kaže da su je pacijenti prihvatili, a što su najčešće tegobe s kojima joj se pacijenti javljaju?
Tegobe s kojima najčešće dolaze pacijenti u ovom ljetnom periodu su ozljede, osipi, neregulirana hipertenzija, problemi s disanjem, upale različitih organskih sustava. Na žalost ima dosta anksioznosti i depresije o kojoj ću nešto više govoriti u budućnosti.
A novu dubrovačku liječnicu pitali smo i “recept” za zdrav život.
-Zahvalnost je emocija s najjačim energetskim potpisom. Kao da ste već primili sve što ste zatražili. U ovom brzom vremenu u kojem živimo nužno je pronaći vremena za sebe i unutarnji mir, okružiti se pozitivnim ljudima, razmišljati više u idejama, manje u strahovima. Većina bolesti psihosomatskog je porijekla. Ako nas misli mogu razboljeti, moguće je i obrnuto, mogu nas i izliječiti. Naše misli su prizma kroz koju promatramo i doživljavamo svijet oko sebe. Raditi na sebi, biti bolja verzija sebe je proces. A taj proces nije moguć, bez prihvaćanja i ljubavi.
