Specijalist ginekologije i opstetricije, subspecijalist ginekološke onkologije, stalni sudski vještak za ginekologiju i opstetriciju, doc. dr. sc. Boris Bačić izveo je sa svojim timom nedavno u splitskom KBC-u prvu hrvatsku operaciju laparoskopskog uklanjanja rodnice i maternice, te rekonstrukcije vagine i dna zdjelice, čime je taj grad stavio uz bok svjetskih centara medicine. Dr. Boris Bačić porijeklom je s Korčule i svako ljeto provodi u Blatu, a i dan danas kad ga upitate zašto se nije odlučio napustiti Hrvatsku i bolji si standard osigurati u nekoj od razvijenijih i bogatijih zemalja, ispriča priču koju mu je kao djetetu pričao njegov otac.
Iza vas i vašega tima je laparoskopska operacija maternice i rodnice koju ste izveli u Splitu, po prvi put u Hrvatskoj, ali i među rijetkima u svijetu. Kad se kreće u jedan takav medicinski zahvat, koliko je riječ o hrabrosti, a koliko o sigurnosti u stečeno znanje i iskustvo? Kako se osjećate prije jedne takve operacije?
- -S naprednim laparaskopskim zahvatima sam krenuo 2008. kada sam napravio prvu totalnu laparaskopsku histerektomiju (TLH) među prvima u Hrvatskoj, ali je za mene veoma važan bio boravak u SAD-u 2009. godine kada sam upoznao napredne laparoskopske metode u ginekološkoj onkologiji. Već 2011. sam prvi u južnoj Hrvatskoj napravio svoju prvu TLRH, odnosno radikalno odstranjivanje maternice, što je najkompliciranija operacija u ginekološkoj laparoskopiji. Iza sebe sam već tada imao operacije karcinoma endometrija s limfadenektomijom (odstranjenje limfnih čvorova zdjelično i paraortalno). Do danas sam napravio više od 2000 različitih laparaskopskih operativnih zahvata, a držim i “rekord” u veličini odstranjenog mioma laparaskopijom od 33 cm. Radim odstranjenje maternice velikih miomatoznih maternica od 15 do 20 cm itd. Moj princip je rad, rad i rad. Nakon svega ovoga navedenog bio sam spreman i za zahvat koji je rijetkost u svijetu, a nikad nije napravljen u Hrvatskoj. A to je odstranjenje rodnice i maternice zajedno laparoskopijom i rekonstrukcija dna zdjelice, a zatim i rekonstrukcija i stvaranje nove vagine od tkiva unutarnje trbušne ovojnice i iz tkiva sluznice iz usta.
Ovo je, rekli ste mi u telefonskom razgovoru, kruna vašega dosadašnjeg rada i iskustva, pa vas molim da naše čitatelje upoznate s povijesti vašega interesa za laparaskopske operacije, kad ste to prepoznali kao budućnost u neinvazivnom liječenju pacijenata i gdje ste sve stjecali iskustvo?
-Prvo inicijalno iskustvo sam stekao u KBC Split u klasičnoj ginekološkoj kirurgiji i jednostavnijoj laparaskopiji, zatim u klasičnoj onkološkoj kirurgiji kod malignoma ženskog spolnog trakta u KBC Rijeka, a potom u naprednoj laparaskopskoj kirurgiji OB Zabok. Odlaskom i boravkom u SAD (2009) u New Yorku, bolnici Presbyterian Hospital upoznajem se s laparaskopijom kod malignoma ženskog spolnog trakta. Bio sam predavač na više međunarodnih kongresa u zemlji i inozemstvu, ali bih istaknuo predavanje na Međunarodnom kongresu u Parizu (2015) gdje sam govorio o laparaskopiji kod miomatoznog uterusa. Dodatnu edukaciju prolazim i u Austriji na Kepler Universitatsklinikum (2019) posebice u svezi najnovijih operativnih laparaskopskih metoda kod uznapredovale endometrioze i rekonstrukcije dna zdjelice koje su novost u svijetu. Prije godinu i pol napravio sam prvi ekstraperitonealni carski rez u južnoj Hrvatskoj (modifikacija takozvanog „francuskog“ carskog reza). Ovaj carski rez objedinjuje sve prednosti standardnog carskog reza i takozvanog Francuskog carskog reza – brzi oporavak, manju bolnost, a nakon poroda pacijentica može izaći iz rodilišta nakon dva dana.
Hrvatska je mala zemlja u kojoj se jako puno priča o, objektivno, zdravstvenom sustavu punom poteškoća – za svakoga i liječnike i pacijente – stoga ovakvim revolucionarnim zahvatima treba davati prostora kao ogromnom svjetlu u mračnom tunelu… imamo liječnike na svjetskoj razini… što vas je zadržalo u našoj zemlji, takvim bi se stručnjacima podičila i svaka puno razvijenija i bogatija država.
-Pa, često sam razmišljao kako bih u inozemstvu bio puno bolje plaćen, kako bih imao puno bolji standard, ali i lakši pristup znanju. Međutim, na kraju ipak to što čovjek zaradi u inozemstvu, ako voli svoju domovinu, uloži natrag, kad se vrati doma, a uvijek se želi vratiti. Pa se postavlja pitanje : ako možeš pristojno živjeti u Hrvatskoj, čemu težiti bogatstvu i otići pa se vraćati i stalno čeznuti za rodnom grudom. Taj odlazak mladih ljudi i liječnika je povezan obično nemogućnošću pronalaženja bilo kakvog posla u struci u Hrvatskoj. Moj otac je s Korčule, iz Blata i uvijek mi je kao djetetu pričao kako je u jednom danu, kada je peronospora uništila vinovu lozu, iz Prigradice u Argentinu isplovilo oko 500 Blaćana jer nisu mogli preživjeti, što je bio teški udarac za mjesto. Tada je i nastala čuvena pjesma koju moj otac rado pjeva.
Ipak je domovina uvijek u srcu, gdje god čovjek ode i fali mu bez obzira što ima više novca. Danas smo svjedoci suvremenog egzodusa stručnjaka svih profesija u zemlje EU, ali ja bih ih ipak pozvao da ostanu u domovini. Slabo je poznato kako je nakon ulaska Poljske u Europsku uniju došlo do egzodusa liječnika u Englesku radi boljih plaća, a u međuvremenu su u Poljskoj poboljšana primanja i veoma su slična onima u drugim zemljama u Europskoj uniji.
Koliko ovakvih operacija možete izvesti, recimo tijekom mjeseca, o čemu to ovisi i kako pacijentice mogu doći u priliku da budu ovako operirane i liječene?
-Pa sam rak rodnice je rijedak i najbolje je prepoznati ga u ranom stadiju, što je moguće jer je rodnica lako dostupna pregledu za razliku od situacije kod raka pluća koji se otkriva u obično uznapredovaloj fazi. Kod rodnice se rak može otkriti u vrlo ranoj fazi. Mislim da mi možemo napraviti skoro svaki tjedan jednu ovakvu operaciju.
Koliko je u našoj zemlji i zdravstvenom sustavu razvijen model mentorstva – da se mladim, ambicioznim sposobnim liječnicima omogući profesionalno “stasanje” uz takve stručnjake kao što ste vi?
-U Hrvatskoj bi trebalo pojednostavniti proceduru premještanja liječnika iz jedne bolnice u drugu, ako oni to žele i na takav način formirati timove izvrsnosti. Najjednostavnije bi bilo da se omogući da eksperti za određeno područje između mlađih liječnika koji se istaknu tijekom studija izaberu “nasljednike” i da ih educiraju, te da oni dobiju specijalizaciju već tijekom studija.
Za ovakve je operacije potrebna fantastična preciznost i skoncentriranost – imate li možda neke posebne načine na koje se “pazite”, usavršavate od mirne ruke do duboke fokusiranosti?
-Mislim da je stvar relativno manje komplicirana kada radite 15 godina određeni profil operacija i imate veliko iskustvo u klasičnoj, a i laparaskopskoj kirurgiji, pa možete otići korak dalje ispred svih. Naravno, potrebna vam je i dobra manualna spretnost, te logičan način razmišljanja tijekom operacijskih zahvata.
Koliko je hrvatska medicina u ovom “globalnom selu” povezanom novim tehnologijama prepoznata u svjetskim okvirima, znaju li primjerice vaše kolege u Europi da je u Splitu izvedena jedna ovakva operacija?
-Pa moram vam reći da je bila zanimljivo izvješće u izdanju British Journal of Obstetrics and Gynecology iz 2017., gdje je bilo zabilježeno kako je sramota da se u Poljskoj radi oko 30% više laparaskopskih odstranjenja maternice nego u Velikoj Britaniji.
Vi ste porijeklom s Korčule, koliko ste ostali povezani s tim otokom?
-Pa, ja sam svake godine, svako ljeto na Korčuli. Mislim da su svi dalmatinski otoci čarobni, a Korčula posebno. Vezan sam posebno za Korčulu, ona je oduvijek imala jedan zapaženi intelektualni krug ljudi, od vrhunskih odvjetnika, liječnika, vrhunskih muzičara kao što je bio Oliver, a i političara.
Dolazi li vam puno dubrovačkih pacijentica i zašto ste se u supspecijalizaciji odredili za ginekološku onkologiju?
-Mislim da su i dubrovački i korčulanski pacijenti dosta orijentirani na Zagreb, iako smatram da u Splitu mogu dobiti stvarno vrhunsku ginekološku uslugu, na razini svjetske, od komfora u smještaju u novouređenom modernom rodilištu KBC, pa do kvalitete liječenja. Uvijek sam rado primao pacijentice iz cijele Dubrovačko – neretvanske županije. Mislim da se na ginekologiji u splitskom Kliničkom bolničkom centru može ponuditi pacijenticama vrhunska operativna usluga koja omogućava brzi oporavak i vrhunski komforni smještaj tijekom boravka. Operirao sam veliki broj žena iz s Korčule i ostatka županije, a porodio sam i veći broj trudnica koja su upućene iz dubrovačke bolnice radi komplikacija u trudnoći. Bilo mi je drago i što sam mogao sudjelovati u edukaciji specijalizanata ginekologije iz dubrovačke opće bolnice, a koji su dio specijalizacije ili cijelu odrađivali na Klinici za ženske bolesti i porode KBC Split.
FOTO: HRT
Doc dr sc Boris Bacic specijalist ginekologije i opstetricije, subspecijalist ginekoloske onkologije, stalni sudski vjestak za ginekologiju i opstetriciju
