Prijatelji su nam tu kad je najteže. Dokazali su ovo i veseli studenti koji su ispred Jordanovca pjevali svojoj prijateljici kako bi ju oraspoložili. U svom su naumu uspjeli, a osim prijateljice, razveselili su i ostale pacijente, ali i Zagrepčane među kojima se proširila snimka spontanog ‘koncerta’ za ovu mladu pacijenticu.
ZAGREB: Dubrovački studenti pjesmom pod bolničkim prozorom razveselili prijateljicuhttps://www.dubrovniknet.hr/zagreb-dubrovacki-studenti-pjesmom-pod-prozorom-razveselili-prijateljicu-u-bolnici/
Ekipa Dubrovčana koja studira u Zagrebu okupila se ispred KBC-a Jordanovac u Zagrebu kako bi razveselila prijateljicu Doris Bender koja se već neko vrijeme liječi u ovoj bolnici.
S obzirom da zbog restrikcija ne mogu ući na odjel kako bi posjetili svoju prijateljicu, okupili su se pod njenim prozorom i razveselili ju pjesmom. Pjevali su joj svoju verziju pjesme Psihomodo Popa “Fride” te “Ti nisi tu”, grupe Daleka obale.
Njihova prekrasna gesta zaintrigirala je prolaznike koji su se našli u blizini i snimili su njihov nastup i dirljive snimke počeli dijeliti društvenim mrežama. Novinari portala MojFaks su porazgovarali s Doris i upitali ju kako napreduje liječenje.
“Jako sam dugo u bolnici, evo, brojim pedeset i šesti dan”, kaže nam Doris koja je u prvoj fazi liječenja smještena u dubrovačku bolnicu, da bi je poslije prebacili na Kliniku za plućne bolesti “Jordanovac”. Doris je studentica Poslovne ekonomije, smjera IT menadžment na Sveučilištu u Dubrovniku i kako nam kaže, ova godina nije joj bila laka jer je više puta hospitalizirana.
Prijatelji su mi najavili dan prije da bi možda došli do mene, samo pod prozor jer je korona i nema posjeta“, kaže za MojFaks. Kako nastavlja, bila je presretna kad ih je ugledala.
Kako nam priča ova hrabra studentica, svi prijatelji koji su je posjetili su inače iz Dubrovnika, a sada studiraju u Zagrebu. “Došlo bi ih i više da nisu imali nešto na fakultetu”, kaže ponosna na svoju “ekipu”.
Ova raspjevana družina nje razveselila samo Doris, već i sve ostale pacijente, ali i medicinske sestre i doktore. “Svi koji su mogli, došli su na prozor i gledali, uživali pa i snimali, pa čak i ljudi oko bolnice”, kaže nam.
“Evo, kažem, već sam 56 dana u bolnici, niti vidim koga niti čujem. Jako sam bila sretna kad sam ih vidjela”, kaže nam iskreno studentica. “Male sitnice puno znače, a ovo što su oni napravili je bilo prekrasno jer osim mene, oraspoložili su sve prisutne u bolnici i oko nje. Jako sam im zahvalna”, kaže nam za kraj.
U današnje vrijeme rijetko se viđaju ovakve hvalevrijedne geste, stoga, treba cijeniti prijatelje koji dokažu da su uz nas unatoč restrikcijama i svim poteškoćama.
