Nakon života i školovanja u Švedskoj i očekivanja da se zaposli u nekoj velikoj korporaciji, Domagoj Glavinja okreće novu stranicu života i seli u Španjolsku, a potom na Tenerife gdje radi već godinu i pol dana u biznisu s umjetničkim nakitom. Skrojio je život po svojoj mjeri i živi ga punim plućima. Donosimo priču.
Dragi Domagoj, što te je ponukalo da hladnu Švedsku zamijeniš Španjolskom, a onda toplim Tenerifima (ili je upravo to razlog)?
Točno. Već skoro dvije godine je prošlo otkako sam se preselio u Španjolsku. Valjda jednom kad se odlučiš za selidbu iz svoje države, sva buduća preseljenja više i nisu tako velika stvar, točnije ne predstavljaju tako velike odluke kao ta prva. U datom trenutku dovršavao sam svoj diplomski studij u Göteborgu i bilo je ili tražiti posao tamo i stacionirati se, ili probati iskusiti što neko novo okruženje ima za ponuditi. Svakako, napustiti tako jedan organizirani i uređeni sustav gdje sam već bio nešto i izgradio kroz tri godine života nije bilo svejedno, no mislio sam se, mlad sam i mogu si to dozvoliti. Španjolska mi se oduvijek činila kao atraktivnom zemljom za život, mentalitetom puno bliža meni nego što je to Švedska. Ipak su Španjolci puno topliji narod, a svakako i vrijeme je puno bolje, što sigurno i utječe na život. Stvorile su mi se neke prilike u Španjolskoj i odlučio sam ih isprobati. Na Tenerife sam se preselio prije nekih godinu i pol sa ciljem rada na određenim projektima.
Obzirom na bogato formalno obrazovanje, građevinu i projektni menadžment mogli smo te očekivati u kakvoj velikoj korporaciji na nekom veoma stresnom, ali dobrom poslu….ti si, pak odabrao drukčiji, možda malo manje konvencionalan put? Kako si to uspio raščistiti sa sobom?
Uvijek sam se u životu vodio za tim da se treba raditi ono što se zaista želi i što te čini sretnim. Uzalud i svi novci na svijetu ako osoba nije sretna. Obrazovanje je za mene uvijek bilo na prvom mjestu i vjerujem da ono ne staje cijeli život. Uvijek učimo nešto novo. No, obrazovanje nije papir, obrazovanje je znanje. Sva svoja stečena znanja ja koristim u svim poslovima koje radim, u svakom projektu. Uvijek težim traženju novih izazova i hvatanja se projekata koji mi se čine zanimljivim, gdje mogu naučiti nešto novo i rasti. Kad me netko pita čime se bavim, na kraju i kažem da se bavim projektima.
Koliko sam samo se naslušao u zadnjih 5-6 godina da sam totalno lud što ne radim u građevini kao diplomirani inženjer, ili što se ne primim nekog, kako naši ljudi vole reći, “pravog posla“, što se ne smirim i gradim karijeru kao i sav “normalni” narod i slične stvari. Nije me nikad previše brinulo što ljudi pričaju i misle, i ti nekakvi okviri kojih se “trebamo” držati jer su oni kao garancija uspjeha. Smatram da osoba uvijek treba imati svoj vlastiti identitet i baviti se svojim poslovima, a ne tuđim. I ako osoba čvrsto i predano vjeruje u ono što radi, onda smatram da je uspjeh, makar onaj osobni, zagarantiran. Ja sam se i preusmjerio na projektni menadžment upravo zato da se nužno ne moram vezivati uredom i klasičnim načinom rada, tj. 40 sati tjedno, 8 sati dnevno, da se ne moram vezivati striktno za jedan sektor ili jednu industriju. Iako jako cijenim i poštujem takav način rada, ja ga nisam vidio za sebe i svoj profil. Projekti su takvi da se nekad radi i po 20 sati dnevno, a nekad je sat vremena i više nego dovoljno. Sve po potrebi.
Svijet poslovanja se odavno promijenio. Puno se sada radi online, van nekog “konvencionalnog” radnog vremena, praktički sa bilo koje lokacije na svijetu. Zadnjih par godina sam imao nekoliko izrazito primamljivih ponuda za razne poslove, što u Hrvatskoj, što na raznim lokacijama diljem Europe, no ja sam nekako došao do vlastitog spoznanja na put karijere u kojem radim za sebe i kreiram svoju sudbinu.
Trenutno sam partner u jednom poslovanju u industriji nakita te također surađujem na jednim vrlo zanimljivim projektima vezanim uz umjetnost koji su čak povezani i sa Hrvatskom, no o tome sve u svoje vrijeme. Trenutno sam na Tenerifima. Za koju godinu, tko zna. Možda i dalje tu, možda nazad u Švedskoj, a možda i skroz negdje drugdje na svijetu. Kako je Marshall McLuhan, poznati medijski znanstvenik rekao: ”Svijet je globalno selo.”
Kako bi opisao život na Tenerifima, prednosti i mane?
Na Tenerifima je život dosta miran, siguran i prevladava neka vrlo pozitivna energija. Tenerife su inače, za one koji ne znaju, dio Kanarskog otočja. Politički su dio Španjolske, i time dijelom Europe, no, geografski pripadaju Africi, jer se nalaze na Afričkoj tektonskoj ploči. Tenerife zovu otokom vječnog proljeća upravo zbog svoje, kako oni promoviraju ovdje, “najbolje klime na svijetu”. Iskreno, moram se i složiti s njima. Ovdje je cijelu godinu temperatura uglavnom između 17 i 25 stupnjeva, što je čini vrlo ugodnom za život. Život nije skup, a vrlo je kvalitetan. Ovdje je puno jeftinije nego u ostatku Španjolske. Sama činjenica da ovdje litra goriva košta 1 euro govori puno toga. Primjerice, ovdje je omjer cijene stanarine i kvalitete stana vrlo dobar, što u Barceloni, gdje sam prije živio, definitivno nije slučaj. Kanari, kao autonomna pokrajina, imaju vrlo nizak porez od samo 7%! Na čitavom otoku se ne plaća cestarina za autoceste, kao ni parking na ulicama. Hrana je jako dobra i ukusna. Jako su poznati po svojim patatama i naravno velikom izvozu banana. Plantaže banana su i vrlo popularna mjesta za ekskluzivne eventove i vjenčanja, što je jedna zanimljivost. Na jednoj od priloženih slika možete vidjeti i njihov specijalitet što su “Papas arrugadas” sa poznatim kanarskim umacima Mojo Rojo i Mojo Verde. To su praktički njihove patate spremljene u kori sa začinima i umacima.
Opet se hvatam cijena, no restorani nisu skupi i može se često jesti i piti vrlo dobro za stvarno jako prihvatljivu cijenu. Ovo se naravno ne odnosi na izrazito turistička mjesta gdje je slučaj kao i svugdje na svijetu. udi su jako ljubazni, otvoreni, srdačni i veseli. Vrlo su društveni, a kako je vrijeme ovdje konstantno dobro, čitav društveni život se odvija vani. Ljudi se ne brinu previše, jako su opušteni što svakako pomaže pri otklanjanju svakodnevne tjeskobe.
Santa Cruz de Tenerife, ujedino i glavni grad Tenerifa, je najpoznatiji po drugom najboljem karnevalu na svijetu, naravno, prvi je onaj u Rio de Janeiru. Cijelu godinu se sprema za taj karneval. Ljudi iz cijeloga svijeta ga dolaze vidjeti. Ja sam mu prvi put svjedočio prošle godine, i zaista je nešto spektakularno.
Nadalje, svi rezidenti Kanara, imaju popust od 75% na avionske karte poveznice sa kopnom Španjolske i između otoka, te također na brodski prijevoz, kao i brojne druge popuste na gotovo sve turističke atrakcije diljem otoka. Budući da se upravo ovdje na otoku nalazi najviši vrh cijele Španjolske, vulkan Teide sa svojih 3.718 metara, čija zadnja erupcija je bila 1909. godine, otok ima jako puno mikroklima tako da se može dogoditi da se kupate na plaži i istovremeno vidite vrh Teida prekriven snijegom. Svakako smatram da je velika prednost to što se može u svega sat vremena vožnje autom promijeniti tip klime koji se poželi, od, nazovimo, pustinjske klime na jugu gdje gotovo nikad ne pada kiša i cijelu godinu se može kupati u oceanu, naselja na uzvisinama gdje je uvijek svježe, do sjevera otoka gdje je vječito proljeće.
Također, smatram da ovaj otok ima jako puno raznolikosti za pružiti. Svatko tko ovdje dođe na praznike tjedan ili dva, može si lako ispuniti svaki dan. Od obitelji sa djecom, umirovljenika, do mladih željnih zabave i provoda. Ja nakon godine i pol ovdje, i dalje konstantno istražujem otok i ostajem začuđen. Otok nudi atraktivne crne vulkanske plaže, magične šume Anage na sjeveru otoka koje izgledaju kao začarana šuma, dolina Masca sa istoimenim naseljem koje podsjeća na Macchu Picchu, vulkan Teide koji je priča sama za sebe sa svojim nalik lunarnim površinama koje jako često koristi Hollywood za snimanje filmova pritom na kojeg penjajući se može se vidjeti prelijepa prirodna pojava koja se zove more oblaka (Mar de nubes), koncertna dvorana u Santa Cruzu koja je inspirirana operom u Sydneyu, zbog kojeg Santa Cruz i zovu Sydney Atlantika, najbolji vodeni park na svijetu, jedan od najbolji zooloških vrtova na svijetu, kupanje u prirodnim bazenima, tisuću godina stara Zmajeva stabla i brojne druge zanimljivosti.
Glavna mana je što smo daleko od svega, što nekad čak i nije loše, ali se stvara sindrom izoliranosti tako da s vremena na vrijeme treba “pobjeći” i negdje otputovati. Putovanja su duga, no smatram da svima iz Dubrovnika i okolice to ne stvara nikakav problem. Mi smo nekako naviknuti na duga putovanja. Naravno, za mene osobno je najveća mana ta što su mi obitelj i prijatelji daleko, ali u današnje vrlo razvijeno tehnološko doba, takvi nedostaci se i djelomično svladaju. Jako je gust cestovni promet. Na Tenerifima je četvrta najgušća autocesta u cijeloj Španjolskoj, nakon Barcelone, Madrida i Seville. Nadalje, ja osobno nisam ljubitelj tog pretjerano ležernog načina života. Kako sam iznimo organiziran i sistematičan, volim da se planovi i dogovori poštuju, što se ovdje često zna dogoditi i da nije tako. Često se za obične stvari, koje osobno podrazumijevam da se mogu obaviti vrlo brzo, zna čekati puno dulje, tako da se nekad treba oboružati sa čeličnim živcima i strpljenjem.
Valjda sam se previše bio navikao na švedsku organiziranost i praktičnost te da se doslovce sve administrativne stvari mogu riješiti iz udobnosti kauča preko kompjutera, pa me ovdje stvarno uhvatila frustracija oko zamorne i spore administracije. Opet napominjem – strpljenje! I naravno, za svaku osobu koja želi živjeti ovdje, najbitnije je znati španjolski, jer bez toga je nemoguće.
Na Tenerifima je veoma mješovita struktura žitelja… mislim da tamo dolaze raditi mladi iz cijeloga svijeta…kako sve funkcionira?
U Santa Cruzu, gdje ja živim, struktura je manje heterogena, budući da je realno jedini pravi grad na Tenerifima. Tu prevladava španjolsko stanovništvo te doseljenici iz zemalja Južne Amerike. S druge strane, turistička mjesta su izrazito mješovita. Zavisno o kojem dijelu otoka pričamo, demografska struktura prema dobi i nacionalnosti se mijenja. Jako puno ljudi, pa rekao bih iz cijeloga svijeta, ali ponajviše iz Ujedinjenog Kraljevstva, Skandinavije, Njemačke i Rusije, dolazi živjeti ovdje, što umirovljenika, što mladih, zaista svih dobnih skupina. Kako sam prije spomenuo, svijet biznisa se danas jako promijenio i puno toga se radi online, tako da zbog svih karakteristika koje sam naveo, ljudi upravo odabiru Kanarsko otočje za svoj život.
Tenerifi se ipak najviše doživljavaju kao turistička destinacija ali baš destinacija… ili ti to i odgovara? Tenerifi zbog svoje temperature imaju turiste tijekom cijele godine… ima li sličnosti s turizmom na jugu Hrvatske, mi se često žalimo na masovni turizam bez duše, kako se to sve skupa doživljava tamo?
Eh, da. Turistička destinacija. Ja živim u Santa Cruzu, gdje je zapravo gradski život i nije postojeći taj masovni turizam. No jug otoka i ostala turistička središta je najlakše opisati kao da zamislite da cijelu godinu živite u srpnju i kolovozu u Dubrovniku. Konstantni turizam, bez prekida, nepostojanje razdoblja izvan sezone, velike mase ljude, rezortovi i ostali veliki hotelski kompleksi, sve podređeno turistima, rad po cijeli dan i slično. To definitivno nije moj stil života, ali pozitivna činjenica je da kad god mi se prohtje, blizu je. Ovdje su ljudi zapravo ovisni o turizmu i to je sigurno najbitnija grana industrije. Nažalost, vidljiva je preizgrađenost, masovnost, kloniranost bez personaliziranja ponude. Također, primijetio sam da se ne ulaže baš previše u dizajn, tj. praćenje trendova današnjice u dizajnu. Imam dojam kao da je sve to ostalo negdje u osamdesetima i ide se po principu “ako funkcionira, čemu mijenjati”. Vjerujem da je to produkt nepostojanja razdbolja van sezone pa bi značilo zatvaranje objekta, a pritom i gubljenje novca, za reformu i unaprjeđenje. Smatram da se tu u puno slučajeva izgubio identitet po cijenu vlastite prodaje turistima. Bojim se da bi se to moglo i dogoditi na jugu Hrvatske bez postojanja prave strategija koja rješava takav tip zamke.
Ušao si u biznis s nakitom, kako je došlo do toga?
Svatko tko ima ili je nekad imao/la neki svoj “biznis” zna da za započeti ga nije nimalo lako, još manje u potpuno novoj sredini gdje ne poznaješ nikoga i ne znaš kako tržište funkcionira, jeziku koji ti čak ne dođe ni kao drugi jezik te industrija čiji način rada ne poznaješ otprije, čine cijeli taj proces i još zahtjevnijim. Upravo su sve to čimbenici koje sam ja vidio kao izazovima i još jedan razlog više da se upravo primim ovakvog projekta.
Biznis koji sam otvorio prije nešto malo više od godinu dana sa svojim suradnicima se zove Belles Curiosites. Radi se o trgovini umjetničkog nakita. Putujemo Europom u potrazi za novim, zanimljivim nakitom. Trenutno se radi isključivo o ženskom nakitu. Radimo sa dizajnerima iz raznih zemalja kao što su Španjolska, Italija, Francuska, Grčka, Portugal itd. Također bi trebali ubrzo imati i komade jedne naše hrvatske dizajnerice. U planu nam je u vrlo skoroj budućnosti i lansirati svoju liniju, jer je jedna od suradnika i licencirani izrađivač nakita.
Također, odnedavno imamo i svoj online shop te dostavljamo praktički svugdje u svijetu. Ja još uvijek ne izrađujem nakit, no nikad se zna u budućnosti jer je ova industrija jako zanimljiva i kreativna. Primio sam se onoga što je i moja specijalnost, a to je projektni menadžment i marketing. Moram priznati da nije bilo lako odlučiti se sa godinama i iskustvom koje imam krenuti u ovakvo nešto, ali vidim da se prepoznaje trud i naporan rad te smo doživjeli vrlo dobar prijam. Plan je u budućnosti se širiti. Možda čak i Dubrovnik što bi mi bila velika želja, a mislim i da bi se stil jako svidio našim ljudima. Svakoga koga zanima vidjeti naš nakit, pozivam da nas potraži i zaprati na društvenim mrežama, Facebooku i Instagramu, pod navedenim imenom. U procesu smo izradnje web stranice, tako da bi i to trebalo biti vrlo brzo.
Je li teško uspjeti u takvim sredinama ili?
Vjerujem da je to vrlo subjektivno. Ova sredina je vrlo slična našoj po pitanju da je uvijek dobro imati poznanstva koja ti pomažu otvoriti vrata te daju korisne savjete. No, to je dvosjekli mač, jer svaka takva sredina je naklonjenija “svojem” čovjeku i, svakako, te “insajderske” informacije su zlata vrijedne. Međutim, na pojedincu je dalje što će učiniti sa tim informacijama. Sa uspješnom infiltracijom u sredinu i poznavanjem svojih klijenata i tržišta, moguće je i kao stranac itekako uspjeti. Sredina nije nimalo zatvorena, ako sam pojedinac nije. Čvrsto vjerujem da iza svakog uspjeha stoji puno truda i rada, i, riječ koju volim koristiti, strpljenja. Prilike su uvijek tu, na nama je da ih prepoznamo.
