U organizaciji Dubrovačkih knjižnica otvorena je izložba dubrovačkih umjetnika pod naslovom „Preobrazba materije (Transfiguratio materiae)“. Izložbu je u prizemlju Narodne knjižnice otvorila njena kustosica Karmen Čabrilo, mag. francuskog jezika i književnosti i mag. povijesti umjetnosti.
O samoj izložbi Čabrilo je napisala: „Višestruka je (i namjerna) simbolika otvaranja izložbe koja se bavi reciklažom, preobrazbom materijala, upravo u tjednu po Uskrsu, tjednu transfiguracije, euharistijskog čuda, uz ponovno buđenje prirode. Ciklus (cycle) života zaključen je smrću tijela (materije/materijala), započinje novi – re-cycle, u koji nas uvodi 12 pojedničanih i jedna skupina autora. Djelima, koja variraju u pristupu zadanoj temi izvedbom i tematikom, predstavljaju dio širokog spektra miješanih medija, začetih u prošlom stoljeću, koji u trenutnom duhu vremena dobivaju dodatno na značaju, ali i značenju.
Kada je 1917. godine, također u travnju, Marcel Duchamp na bijelom pisoaru napisao R. Mutt 1917, dogodio se čin umjetničke reciklaže koji je označio kulminaciju procesa transformacije ideje o umjetničkom djelu, njegovoj materijalnosti i esenciji. Namjerom umjetnika, materijal (ili predmet), inače smatran manje vrijednim, nedostojnim, biva prenesen u novi kontekst, pred oči publike, te alkemijskom reakcijom preobražen u umjetničko djelo. Paralelno, kroz taj čin stvaranja, odnosno transformacije, rađa se i umjetnik. Nisu slučajno među prvim likovnim tehnikama s kojima se u djetinjstvu upoznajemo upravo one „reciklažne” – kolaž, papir-maše, asamblaž, ready-made, objet trouvé i slično – najdemokratičniji i najpristupačniji vidovi vizualnog stvaralaštva koji nas uvode u svijet u kome jedan predmet ili materijal može imati nebrojeno novih funkcija i značenja.
Dok je početak 20. stoljeća obilježen istraživanjem začudnosti koja proizlazi iz rekontekstualizacije, odnosno rekonceptualizacije svakodnevnog u tzv. lijepoj umjetnosti, druga polovica stoljeća donosi osvješćivanje eksplozije konzumerizma koja prati ekonomski uzlet po završetku II. svjetskog rata. Postepeno sve glasnija postaju i upozorenja znanstvenika o posljedicama koje (post)industrijsko potrošačko društvo ostavlja na ekosustav i društvo u cijelosti, što umjetnici, kanarinci u rudniku, kroz svoje radove rano počinju problematizirati. Dolaskom novog milenija, ova tjeskoba postaje utoliko opipljivijom kako klimatske promjene postaju sve više uočljivije i manje porecive. Samim tim i tema recikliranja seli iz kontroverze u središte interesa medija, političkih i reklamnih kampanja, naših razgovora, naravno i umjetnosti. Autori zastupljeni na ovoj izložbi svrstavaju se izloženim radovima u dug niz umjetnika i umjetničkih pokreta, od dadaizma, pop-arta, novog realizma do junk arta, preko Pabla Picassa, Armana, Césara Baldaccinija, Vere Fischer i Selme Selman, koji u svojim radovima simbolički i doslovno centriraju „uskrsnule” predmete, potičući daljnje diskusije i razmišljanja o ekološkim, simboličkim i filozofskim aspektima transformacije materijalnosti.
U duhu izložbe, umjesto zaključka recikliram citat Roberta Rauschenberga: „Smatram da je slika sličnija stvarnom svijetu ako je sačinjena od stvarnog svijeta”, napisala je kustosica izložbe Karmen Čabrilo.
Svoja djela izložili su: Marta Baće, Mišo Baričević, Vedran Grabovac, Luko Hajdić, Marija Koprivica, Maja Kovačević, Valter Kožul, Robert Kralj, Iris Lobaš Kukavičić, Maca Lucić, Josip Škerlj Veronika Šulić i studenti Sveučilišta u Dubrovniku.
Izložba će biti otvorena do 22. travnja.
