Nikad ne smije dosaditi i postati nepotrebnim ponavljati istinu o Domovinskom ratu. Tako je i s obranom Grada na Srđu, 6. prosinca 1991. Prenosimo sjećanje generala Nojka Marinovića, zapovjednika obrane Grada u njegovim najtežim trenucima, generala koji je svojim besprijekornim vojničkom znanjem i nervom dao neizmjeran doprinos slobodi hrvatskog juga.
Prisjetimo se što je ispričao o petku 6.12.1991., Gradu koji je prije 6 sati ujutro snažno granatiran, Gradu koji su njegovi hrabri branitelji uspjeli obraniti od dugo planirane akcije nemilosrdnog napada srbocrnogorske vojske koja ga je tog dana htjela pokoriti.
Prisjetimo se što je ispričao:
Napad 6. prosinca neprijatelj je definirao 4. prosinca na IZM-a u Kuparima…Rukovodio je sastankom admiral Jokić, a nazočni su bili: admiral Zec, pukovnik Gavrilo Kovačević, kapetan bojnog broda Žarković, kapetan Kovačević zvani Rambo i neki časnici iz topničke potpore…interesantno je da je 5.12 bio dan kada je u Cavtatu dogovoren razgovor s izaslanstvom Republike Hrvatske koje čine Davorin Rudolf, Cifrić i Pero Kriste…dogovoreno je bilo razdvajanje snaga i prekid paljbe od Dubrovnika do Ploča. Interesantno je da Jokić nije potpisao taj dogovor pravdajući se da nema ovlaštenja, već je zakazao nastavak dogovora za 6…. da bi, vjerojatno je to već tad imao u glavi, misleći da će time otupiti budnost, pozornost branitelja…da bi 6. nešto prije 6 sati ujutro izvršio napad na Srđ…
Napad je počeo na način da je tijekom noći 5. na 6. iz Podgorice došla jedna skupina izvidnika koji su uspjeli da, ne samo da priđu tvrđavi, nego da se popenju na sam plato tvrđave. Iz smjera Strinčjere išla je jedna satnija pojačana tenkom koju je vodio, zapovijedao, poručnik Lemal. Iz smjera Bosanke išla je satnija s 2 tenka koju je vodio i kojom je zapovijedao kapetan Stojanović. Sa Žarkovice potporu daje kapetan Jovica Nešić, a iz Uskoplja minobacačku potporu daje kapetan Jeremić. Logističar koji je snabdijevao potrebitim tvarno-tehničkim sredstvima bio je kapetan Kusović…
Mi smo imali olakotnu okolnost što smo imali žičanu vezu, ne radio nego žičanu vezu s braniteljima na Srđu tako da sam im ja mogao izravno zapovijedati što da rade, a zapovijed se svodila da čuvaju ulaze i da kroz otvore motre gdje padaju naše mine jer je to bilo izvan mogućnosti našeg motrenja. Srđ su “de facto” obranile postrojba na Srđu i postrojbe s Montovjerne, Browninzi, PZ topovi, iz Hladnice ZIS 76 mm, u Bogišićevom parku paljbeni položaj minobacača 82 mm i u autokampu paljbeni položaj 120 mm.
Dakle, istodobno, branitelji štite prilaze i upad u tvrđavu, a mi smo djelovali po tvrđavi, ali smo ih prethodno upozorili da se maknu od otvora da ne bi bili zakačeni gelerima i time smo odbacili postrojbe agresora od tvrđave.
6.12. je po mojoj procjeni i ocjeni, a i praksa je pokazala, bio početak kraja. Od tog nadnevka pa nadalje, bilo je sporadičnih pokušaja, taktičkih ili napada manjim skupinama, ali nikad više agresor nije išao naprijed, naprijed smo išli mi – ispričao je general Nojko Marinović, zapovjednik obrane Dubrovnika za knjigu “Zagonetka pobjede” Olivera Peza.
Nakon vojnog neuspjeha na Srđu, kreće osvetnički napad na povijesnu jezgru i civilne mete
Blagdan svetoga Nikole, 6. prosinca 1991. ostat će upamćen kao dan kad je obranjen Grad. Tog “crnog” petka u 5 sati i 50 minuta iz tri smjera krenula je agresorska vojska s pješačkim napadom, koji su pomagali tenkovi, minobacači, topovi s mora topovnjače JNA. Cilj je bio oslabiti posljednju crtu obrane od Belvederea do Sustjepana. Samo toga dana na povijesnu jezgru, spomenik kulture pod zaštitom UNESCO-a, palo je više od 600 granata. Požari su se širili gradom. Grupa branitelja u tvrđavi Imperijal na Srđu uspjela je odbiti napade i spriječiti proboj obrane, stoga danas obilježavamo Dan dubrovačkih branitelja.
U napadu je 19 ljudi poginulo, a 60 je lakše ili teško ranjeno. Izgorjelo je devet zgrada, a oštećeni su brojni objekti u povijesnoj jezgri, ali i u cijelome gradu. Oko 16 sati napad je prestao. Neprijatelj je priznao poraz i povukao se. Hrabrošću i žrtvom branitelja i građana Dubrovnik je obranjen.
Naslovna fotografija: Božo Gjukić
