Pet milijuna eura u kolovozu mjesecu zarađeno je od „Lex Vlahušić“ prihoda. Do kraja godine isti će zaraditi trideset milijune eura, te činiti jednu trećinu dubrovačkoga izvornoga proračuna – stoji u priopćenju koje potpisuje Andro Vlahušić, nezavisni gradski vijećnik osobno.
U kolovozu mjesecu ostvareni su rekordni prihodi od Dubrovnikpassa. Prodano je 66.355 istih i zarađeno 2.479.075 eura. Prosječna cijena Dubrovnikpassa iznosila je 37.36 eura.
Istovremeno je u kolovozu prodano 85.807 ulaznica za zidine, od kojih je Grad Dubrovnik dobio 1.201.528 eura ili 14 eura po svakoj prodanoj ulaznici za zidine. Dvadeset tri eura manje.
Kada grad Dubrovnik plati obaveze DPDSu, Konavlima, Franjevcima, prodajnim mjestima ostaje mu 25 eura ili 11 eura više od prodaje Dubrovnikpassa nego od ulaznica za zidine. Značajan iznos, koji nepotrebno gubimo. Dubrovnikpass i zidine zaradili su 3.7 milijuna eura prihoda u kolovozu. Koncesija za žičaru, zaustavljanje autobusa na Pilama, Revelin zaradili su još oko 1.3 milijuna eura, te je prihod od navedenih stavki bio pet milijuna eura.
Do kraja godine, Lex Vlahušić prihodi biti će trideset milijuna eura, te činiti jednu trećinu izvornih prihoda grada Dubrovnika. Ove prihode plaćaju turisti, a ne građani Dubrovnika, te su po svojoj prirodi jedinstveni u cijeloj Hrvatskoj i Europi. Nijedan hrvatski, ni europski grad nema jednu trećinu prihoda proračuna od prodaje originalnih gradskih proizvoda turistima, razvijenih pred petnaest godina.
Zidine su starije od tisuću godine, Revelin stariji od petsto godina, Pile su starije od tristo godina, žičara od pedeset godina. Turisti u Dubrovnik dolaze više od sto godina u velikome broju. Do 2009. godine grad Dubrovnik imao je neznatne prihode od svoje imovine. DPDS je imao sve prihode od zidina, Revelin je pravio svake godine milijun kuna gubitka, autobusi nisu plaćali zaustavljanje na Pilama, stvarajući nesnosne prometne gužve. Koncesija za žičaru nije bio prihod grada Dubrovnika, sva dobit išla je privatnoj kompaniji.
Vlastitom idejom i inicijativom promijenio sam nekoliko hrvatskih Zakona i dosta gradskih Odluka, kako bih prihode od gradske imovine usmjerio u gradski proračun. Osobne ideje i inicijative, postali su Javno dobro građana Dubrovnika, što je bio i jeste osnovni cilj svih provedenih ideja.
Lex Vlahušić prihodi od 2009. godine do danas u gradski proračun donijeli su ukupno 1.2 milijarde kuna ili 160 milijuna eura. Dvije trećine prihoda ostvareno je u zadnjih osam godina, osamsto milijuna kuna ili 110 milijuna eura, čime je omogućeno sadašnjoj gradskoj upravi provođenje brojnih socijalnih i razvojnih projekata.
U provedbi ideja u konkretne projekte uglavnom sam ostajao sam. Rijetki političari sa lokalne i nacionalne razine podupirali su projekte od kojih danas imamo ogromne prihode u proračunu grada Dubrovnika, a da nikome nismo ništa oduzeli. Odlično posluje DPDS, kruzeri i turističke agencije, Excelsa nekretnine. Turisti imaju Dubrovnikpass, digitalnu destinacijsku karticu po svim parametrima najuspješniju u Europi.
Umjesto pomoći u vraćanju gradske imovine, svojim vlasnicima, građanima Dubrovnika, doživio sam politički progon, kaznene prijave i procese, zabranu kandidiranja za gradonačelnika, gradski proračun rušen je dva puta.
Majka Tereze kaže: Daješ svijetu najbolje od sebe, a on će ti uzvratiti udarcima. Nije važno daj najbolje od sebe!
Nekolicina lokalnih političara, potaknuta osobnom ambicijom i ljubomorom instrumentalizirala je više nacionalnih institucija, uključujući i Hrvatski Sabor, kako bi provodili moj progon, te usporila i otežala vraćanje gradske imovine građanima Dubrovnika.
Umjesto trideset milijuna eura prihoda od Dubrovnikpassa, Revelina, zidina, žičare, zaustavljanja autobusa na Pilama, prihodi su ove godine trebali biti šestdeset milijuna eura. Zašto prodavati ulaznice za zidine ako je prihod od svake ulaznice značajno manji nego od prodaje Dubrovnikpassa? Zašto ne otvoriti terasu Revelina i sigurni dio zidina za večernji obilazak turista? Zašto nismo otvorili Muzej filma? Zašto kruzerske kompanije i vlasnici žičare ne plaćaju zaustavljanje na Pilama i gornjoj postaji žičare? Zašto nismo otvoreni prema drugim pametnim idejama koji zapošljavaju domaće ljude i pune proračun od turista?
Umjesto gradskoga prihoda od 160 milijuna eura ili 1.2 milijarde kuna, grad Dubrovnik mogao je zaraditi 320 milijuna eura ili 2.4 milijarde kuna kroz proteklih petnaest godina od prodaje inovativnih turističkih proizvoda. Kao posljedica političkoga progona jedne osobe izgubljeno je više od milijarde kuna prihoda grada Dubrovnika. Skup progon, zar ne?
Narednih desetljeća, Revelin i gradske zidine neće se srušiti, turista će biti sve više. Žičara i autobusi će voziti i narednih godina. Progon i glupost će nestati. Dobre ideje preživjele su loša vremena, te će u dobrim vremenima, vremenima razuma biti još uspješnije. Trajat će desetljećima i stoljećima neovisno tko će biti gradski političari.
A gradski prihodi i život građana Dubrovnika biti će kvalitetniji, jer će pola proračuna grada Dubrovnika plaćati turisti, a samo drugu polovicu građani Dubrovnika.
