Na Šipanu nedaleko od Suđurđa upravo je u tijeku obnova jedinstvene crkve – tvrđave Sveti Duh uz koju se nalazi i lokalno groblje, koje će ovih dana posjetiti mnogi naši sugrađani. Ova neobična crkva čuva u svojim zidovima debelim čak 2,5 metra, svjedočanstvo o surovosti života na otoku, ali i domišljatosti njegovih stanovnika.
Ime Šipan spominje se prvi put 1370. Uz uobičajenu pretpostavku etimologije njegovog imena iz grčke riječi Gypanon, što znači orlovo gnijezdo, ne treba zanemariti ni njegovu sličnost s hrvatskim nazivom Županija. A slični se nazivi (šipun, šipnata, šipan…) često susreću na hrvatskim otocima i izvedeni su od latinske riječi sipho (bogati izvor). Slično se tome (Šipun ili Šipjun) naziva i jedan izvor pitke vode u Šipanskom polju.
Crkva – tvrđava – branila je stanovništvo od gusarskih napada
Crkva-tvrđava Sveti Duh u Suđurđu zaštićeno je kulturno dobro upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske te je, uz crkvu u Vrboskoj na otoku Hvaru, jedinstvena svojim oblikom pravilnog latinskog križa i funkcijom na čitavom Jadranu.
Izgrađena je na vrhu sedla s kojeg se pruža pogled na polje prema jugu i zapadu i Suđurađ i njegov zaljev na istoku. Inicijator njezine gradnje bio je Vice Stjepović, a sagradila ga je bratovština svete Marije od Pakljene. U crkvu-tvrđavu moglo je stati stanovništvo Suđurđa i okolnih mjesta te su Šipanci tako stekli pouzdano sklonište i čvrsto uporište za obranu od pljačkaša. Gradnja je započela u travnju 1577. i trajala je gotovo deset godina.
Zidovi su debeli oko 2,5 metra. Ulazna vrata nalaze se na zapadnoj strani dok se na istočnoj uzdiže kula sa stotinu skalina i malim prozorima, a razdijeljena je na tri posvođena poda koja su koristila u slučaju uzbune i obrane. Tvrđava – crkva imala je cisternu za vodu, sanitarni čvor i spremište za hranu. Zvona te crkve toliko su bila jaka da su odzvanjala cijelim otokom i obavještavala o slučaju opasnosti. Osim skloništa crkva-tvrđava imala je i sustav obrane u slučaju opsade, pa su tako s ravnog krova u slučaju napada, bacali kamenja prema neprijatelju, ali i vrelo ulje.
Obnavlja Društvo prijatelja dubrovačke starine
Društvo prijatelja dubrovačke starine, u suradnji s Dubrovačkom biskupijom, 2015. godine pokrenulo je sveobuhvatan projekt njene obnove. Prvi korak bila je sanacija krova i pročelja kako bi se spriječilo daljnje propadanje strukture. Tijekom obnove otkrivene su dodatne štete na konstrukciji, što je zahtijevalo dodatne konzervatorske radove i izradu plana za postepenu obnovu unutrašnjosti. Projekt je obuhvaćao istraživačke, arheološke i restauratorske radove, koji su pomogli pri otkrivanju povijesnih slojeva i detalja koje ova crkva krije, a koji će omogućiti njezino očuvanje za buduće generacije.
Nakon završetka obnove, crkva-tvrđava Sveti Duh predviđena je da postane kulturni centar, obogaćen muzejsko-galerijskim prostorom koji će posjetiteljima predstaviti povijest otoka i crkve.
Zanimljiva usmena predaja koja nije povijesno dokazana
Na otoku postoji sačuvana usmena predaja da je René (Renato) Anžuvinski (1435. – 1480.), kralj Sicilije/Napulja, jednom boravio na njemu. Otkriveno je malo ili nimalo dokaza koji podupiru tu tradiciju, a niti jedan povjesničar Renéova života nije zabilježio takav posjet. Neki izvještaji sugeriraju da je njegov boravak na Šipanu bio vrsta svojevrsnog zatvora ili izgnanstva, drugi da se na otoku umirovio pred kraj života.
Usmena predaja veže se i uz stvarne artefakte kao što je kameni grb, koji sliči na grb ovog kralja s natpisom: RENATVS·REX·IVSTVS· (Renato, pravedni kralj), ali i toponimu, nazivu zemljišta Renatovo i to upravo na mjestu gdje se nalaze ruševine ljetnikovca na kojem je krajem 19. stoljeća otkriven klesani kamen njegovog grba s natpisom.
