Bila je učiteljica i onda je okrenula novi list. Marija Kola Pendo posvećeno radi na ekološkoj proizvodnji namirnica koje svakog tjedna donosi svojim vjernim kupcima, povratak zemlji ili rad na zemlji naučio ju je poniznosti i zahvalnosti, te spoznaji da je zdrav život – život u miru sa sobom i svojim bližnjima, a da “računica” duhovna često je i važnija od one materijalne. Marija je bila “pionir” ekološke proizvodnje u našoj županiji… zanimalo nas je što se promijenilo i koliko otad i kakva je iskustva u međuvremenu stekla. Marija je žena od koje se uči…
15 godina je prošlo otkad ste, prvi u našoj županiji, dobili certificirani ekološki OPG – i bili pioniri u tome… što primjećujete da se promijenilo u međuvremenu i je li se promijenilo nabolje, od broja ljudi koji pribjegavaju zdravim namirnicama, možda bogatijoj ponudi po trgovinama – iako se stječe dojam da je sve više uvoza koji je ljudima, zbog standarda, prihvatljiviji….
-Krenuli smo u certificiranu proizvodnju 2009.g . A od 2020.-te više ne radim kao učiteljica što je moje zvanje, već jedini prihod imam od proizvodnje zdrave hrane. Pitate me što se promijenilo na bolje? Nažalost, ne puno. Teško je fizički raditi ovo što ja radim i razumijem ljude zašto ne idu mojim stopama. Lakše je raditi konvencionalno. Veći je prinos, manje čupanja trave, lakša borba sa nametnicima…a i cijene nisu nešto niže od mojih, za krajnji proizvod. Opet bolje je da imamo domaće proizvode i konvencionalne, nego uvozne loše kvalitete. Mislim na sadržaj, ne na izgled. I tu se krije “zec”. Naime kod mene ne možete uvijek dobiti jednake, lijepe izgledom proizvode, a ljudi “padaju” na vanjštinu.
I da, najmanje novaca žele trošit na zdravu hranu. Nažalost, to postaje bitno kad se dogodi bolest. Ja pokušavam objasnit ljudima da je bitna kvaliteta namirnica, a ne kvantiteta – ali ne čuju me. Uši su pune buke i laži pa istina teško da se probije, slično kao u duhovnom svijetu. Bolje pojest jednu zdravu jabuku – recimo – nego pola kg onih koje su prskane bar 20 puta da traju mjesecima i bez frižidera. Bitna je istina. A istina jest da što god mi proizvedemo na našoj zemlji isto donosimo i vjernim kupcima. Ljudi većinom zbog lošeg standarda ne kupuju zdravu hranu, ali nije uvijek tako, ne kupuju ni oni koji imaju dovoljno novaca jer im nije prioritet čime se hrane. Nekad iz lijenosti, često iz neznanja koje opet ima klicu u lijenosti (komoda – sve kupe na jednom mjestu). Često sam znala reći djeci kad ne bi nešto naučili da se svi, pa i ja, njihova učiteljica, čim ujutro otvorim oči počinjem boriti sa lijenosti.
Marija Kola Pendo: Za zdravlje treba “šporkat ruke”
Nakon određenih afera koje su se pojavile u javnom prostoru koji su dosta narušili povjerenje u bio proizvode, recite nam vlastito iskustvo i načine na koji se provjerava je li zaista nešto može nositi titulu ekološkog, u vašem slučaju, proizvodnju iz biodinamičke poljoprivrede. Funkcioniraju li u našoj zemlji ti mehanizmi kontrole kao i u ostatku Europe?
-Teško je danas Istini da se probije, jer previše je laži preobučeno u istine i tako su dobro našminkane da je to strašno! Puno je danas i nevjernih ljudi i nezadovoljnih ljudi koji su zavidni i sitni, koji obezvrjeđuju nastojanje poštenog čovjeka – jer njega više nema po njima. Ima, ima nas još…istina, u manjini… ali treba netko biti i sol Zemlje. Zato ja stalno pozivam svoje kupce da dođu na našu zemlju da se družimo, da nešto i nauče, po mogućnosti daju i ruke, jer ruka nam uvijek nedostaje…da vide kako treba i s biljkama razgovarat. I naravno, trebate poznavat proizvođača zdrave hrane da bi imali odnos potpunog povjerenja. A kad probate namirnice… po izgledu.. mirisu i okusu ne možete pogriješit. Nakon toga vam ne treba nikakav papir certifikata. Jer sve što je papirnato nije ni živo. Zemlja mora biti živa da bi biljke bile zdrave. Stajnjak, preparati na bazi ljekovitog bilja, morskih algi i sve zalijevati stalno s ljubavlju i blagoslovima. I to se onda može nazvat hranom živom.
Znamo da ste svoj učiteljski poziv u OŠ Slano zamijenili svojom “misijom” na zdravoj zemlji – jeste li se ikad poželjeli vratiti starom načinu života, manje teško, izazovnom… nije lako raditi na zemlji i pogotovo danas u ovim klimatskim nepredvidljivostima, dugim sušama, iznenadnim i bujnim padalinama…. kako štitite svoje nasade?
– Obožavala sam svoj posao podučavanja i bivanja sa djecom. Radila sam srčano, kako i sad radim na zemlji. Ništa mi nije bilo niti mi je teško, jer znala sam koji sam odgovoran posao radila sa djecom i koliko je važno biti odgovoran i pošten u tom poslu, isto kao i sad u ovom, samo na drugi način. Ako si iskren prema sebi i drugima, laži nemaju mjesta u tvom životu. Da je teži put JEST, ali je zato mirniji i sretniji. A mir i radost u duši nitko ne može platiti ničim materijalnim.
Kroz poruke koje vaši kupci primaju, često do zadnjega “priznajete” da ne znate koje će količine proizvoda biti u opticaju, osjeća se kako sve to smatrate nekim Božjim darovima i po blagoslovu… što Vam znači vjera i je li tu religioznost njeguješ od malih nogu?
-Naravno da sve što imamo i posjedujemo su Božji darovi, mi ništa ne posjedujemo, kako se mnogi varaju. Kad radiš na zemlji najbolje naučiš tu životnu lekciju. I zato, kad me netko pita što ćeš imati od povrća, ja uvijek kažem, ono što Bog da. Uvijek sam na svemu zahvalna i onda me često biljke daruju i više nego što očekujem. Naravno nekad rodi nešto više, nešto manje, a nekad ni ne rodi…a takav je život. Trebamo prihvatit ono što dođe sa radošću i zahvalnošću. Bitno je uživati u radu, ne misliti na nagrade. One će doći ako trebaju, ako ne, opet dobro. Ja sam bila tradicionalni vjernik koji je vjerovao u papirnatog Isusa samo glavom, bez srca. Suha je to i nikakva vjera bila. Sve do trenutka kad sam pala i bila živi mrtvac. Od tada srcem vjerujem u živog Krista koji je bezuvjetna ljubav. Ljubav bezuvjetna. Koji nas voli takvima kakvi jesmo i želi da nam bude prijatelj i pomagač. Samo trebamo vjerovati da je tu, u duhu, iako ga ne vidimo vanjskim očima. Pravi vjernici su uvijek na pomoć jedni drugima, bezuvjetno, bez naknade, bez očekivanja, iz ljubavi. Ne kradu. Ne lažu. Ne zavide. Ne ogovaraju,…itd. 10 Božjih svi znamo… jer znaju da sve ima svoju posljedicu. Kako sijemo, tako ćemo i žnjeti. Pa zašto ne živjeti dobro? Nije lagano biti kršćanin, a toliki se tako zovu.
Što sve imate u vrtu, uspijete li sve prodati, ali, kao što sam već rekla, bez polijevanja kemijom količine su ograničene – kako nađete u svemu računicu?
-Kako sam već gore rekla, računica nije uvijek materijalna. Treba paziti i na “duhovnu” računicu. Uzgajamo sezonsko povrće (lisnato, korijenasto, plodovito i mahunarke). Trenutno imamo dosta batata. Imamo i nešto agruma, voća – trenutno slatkih šipaka, masline…ima za naradit se. Naravno, sve su ograničene količine. Pa je moja logika: tko treba biti naš kupac, pronaći će nas na neki blagoslovljeni način.
Draga Marija, čemu Vas je zemlja najviše naučila, koje ste lekcije stekli na njoj?
-Najvažnija lekcija zemlje je “Čovječe sjeti se da si malen.” Vježba me poniznosti i zahvalnosti. Stoga mislim da bi nam trebalo vratiti se malo zemlji, planini, moru-prirodi. Krajnji je trenutak.
Postoji li u Vašem životu i trenutku neki okidač koji Vas je ponukao da se ostavite posla učiteljice i postanete zemljoradnica, žena sa zemlje, za zdrave namirnice i zdrave ljude…
-Mislim da će u budućnosti biti važno ustrajati i očuvati stara sjemena i vještine proizvodnje hrane. Pa, zar hrana, uz vodu i zrak, nije ono što nam je najvažnije za fizički opstanak? Budimo pametni.
Što su Vaši najpopularniji proizvodi, tko sve s Vama radi i što je u Vašem poimanju, zdrav način života i kako do njega doći?
-Zdrav način života je prvenstveno kad si miran sam sa sobom, kad tražiš umjerenost u svemu. Kad imaš korektan odnos sa bližnjima. U molitvi, stalan odnos sa Stvoriteljem i za sve odluke pitaš srce. I naravno, ako sebe iskreno voliš, bitno je kako ćeš se odnosit prema sebi. I čime ćeš se hranit. Sa zdravom, blagoslovljenom hranom!
Što Vas u prirodi najviše oduševljava i teče li i Vaš život u skladu s godišnjim dobima, vremenom izlaska sunca i zalaska, kako provodite i imate li uopće slobodnog vremena?
-Naravno da imam vremena za sebe, biti sa mužem, djecom, mamom, gradele sa prijateljima, kupanje obavezno, hodanje, planinarenje, ribanje, Misa nedjeljom…ne bude uvijek koliko bi htjela. I tako, ako Bogda, a hoće, do penzije – imam jaki tempo kako kaže moj muž koji on ne može pratiti. Šalim se, svi idu svojim tempom naravno. Bitno je da smo usklađeni i da se podržavamo međusobno u obitelji. Zahvaljujem se svima vama koji nam dođete dati ruke po potrebi. Srce mi je ogromno kad mi dođe sin moje prijateljice, mlad čovjek srčano pomagat na zemlji svaki put kad sa puta po svijetu navrati u domaju. Od srca vam svima HVALA.
Svi koji želite dođite, hrana je uvijek izvrsna. Imat ćete predivno iskustvo i naučit ćete puno toga, a za nagradu dobit punu košaricu zdravih namirnica koje nam polje daruje.
