Moje ime je Josip Volarić. Rođen sam 1994. godine u Dubrovniku. Završio sam fakultet
brodostrojarstva. Radio sam dvije godine na brodu, a sad radim kao profesor stručnih
predmeta u Obrtničkoj i tehničkoj školi Dubrovnik. Otac sam dvogodišnjeg Benedikta koji se već sada rado igra s mojim kistovima i bojama. Slikarstvom se bavim u slobodno vrijeme i ljeti me možete vidjeti na šetnici u Mlinima gdje slikam i prodajem slike – ovako predstavlja sebe Josip Volarić, slikar autodidakt čije radove možemo vidjeti na skupnoj izložbi Dubrovačke udruge likovnih umjetnika u TUPu, a tijekom ljeta nerijetko se može vidjeti kako radi na šetnici u Mlinima gdje svoje radove i prodaje.
Pa, kada se ovaj brodostrojar zaljubio u slikarstvo?
-Oduvijek sam pokazivao talent za slikanjem. U osnovnoj i srednjoj školi su često od mene
tražili da slikam za dan škole i slične prigode, ali se tome nisam nikad posvetio do prije četiri godine. Mogu reći da me moja supruga Marija u tome potaknula, a ne želim izostaviti
akademskog slikara Zvonimira Roka koji me u početku inspirirao svojim radovima da se
uputim u svijet slikarstva. Danas, nakon četiri godine, mogu iskreno reći da slikarstvo sasvim sigurno obogaćuje i ispunjava moju dušu.

Na Vašim slikama su jako česti sakralni motivi. Zašto?
-Vjera je središte mog života i Isus je sasvim sigurno glavno nadahnuće u mom umjetničkom djelovanju. Iako volim slikati prirodu i građevine, ipak sam najviše ispunjen kad stvaram nešto što je povezano sa sakralnom umjetnošću. Trenutno slikam križni put za crkvu Preslavnog Imena Marijinog u Retkovcima.
Odabrali ste raditi u ulju što je najzahtjevnija slikarska tehnika. Zašto ste se prepoznali baš u tome?
-Smatram da je ulje na platnu temelj slikarske umjetnosti. Kao što pjesnik bira riječi u svojoj pjesmi tako slikar bira uljane boje, ponajviše zbog dubine koje one mogu prenijeti. Najveći slikari baroka i ostalih umjetničkih pravaca koristili su upravo ovu tehniku što joj daje „kraljevski“ ugled u svijetu boja i dugovječnu postojanost.
Na Vašoj stranici vidim i da radite slike po narudžbi, što znači da želite i živjeti od svog slikarstva…je li Vam to teža strana umjetnosti? Ta neizvjesnost…
-Ne doživljavam to kao neizvjesnost. Uz moj posao, slikarstvo je prije svega nešto što činim iz ljubavi za svoju dušu i na radost drugima . S obzirom da ljudi jako lijepo reagiraju na moje radove i žele ih u svojim domovima to me prije svega čini radosnim, a svaka zarada koja uz to dođe potvrđuje da ono što radim ima vrijednost i za druge. Uz štand u Mlinima, također imam instagram i web stranicu „josipvolaricart“ gdje je sve prikazano i ljudi mogu naručivati. Ako govorimo o težoj strani bavljenja umjetnošću to je sasvim sigurno balans vremena. Nakon posla u školi obično si rasporedim vrijeme koje ću posvetiti obitelji i slikanju, pa da nijedno od toga ne pati.
Kako ljudi reagiraju na Vašu umjetnost i što najviše traže?
-Ljudi uvijek daju pozitivne komentare i budu oduševljeni realnošću prikaza. Traže najviše
realizam kao što je sakralna umjetnost, građevine i priroda.

