Četrdeset Sniježničarki i Sniježničara u dvadeset akcija označilo je, očistilo i uzelo GPS trag staze od crkve sv. Jakova do granice iznad Slanoga, a okončani rad su popratili i zapisom na fb stranici: Bilo je tu svega u tih 20 druženja. I bure i kiše i enormne vrućine i drače, obične i crne, i tetivike i grmlja i stabala. Neki dijelovi starih staza su bili zapušteni i po nekoliko desetljeća. No, komadić po komadić, čini se oko 3 kilometra u prosjeku po akciji, očistili smo i označili stazu. Nagledali se ljepote – od krša do maslinata i dubovih i borovih šuma, od šumskih puteva do suhozida i starih „ulica“, od pogleda na Grad i Lokrum, na Rijeku, Zaton, Orašac, Slano i Elafite Sve to bila nam je nagrada za na trenutke i iznimno zahtjevan rad.
Ali, znate nas – nema toga što mi ne možemo! Pa makar pritom i radili. Jer, uživali smo i u druženju. Kako jedni s drugima tako sa svima koje smo putem sretali. Bilo da su to bili mještani koji su samo zapitkivali. Ili neki koji su nam pomagali – idejom, prijedlogom, ponekad i sokom i kolačima. Neki su i sami odradili, uljepšavali stazu, kao na prilazu crkvi u Orašcu ili iznad jezera Kočišta. Bilo da su su vatrogasci koji su nam „uletjeli“ na par zaista teških dionica. Poput one iznad Petrova sela, Zatona ili u Majkovima. Ili članovi HGSS stanice Dubrovnik koji su uvijek bili spremni pomoći. Ništa nam nije bilo teško. Nisu smetale ni ogrebotine ni porezotine. Ni hladnoća ni vrućina. Uvijek su prevladali zafrkancija i smijeh. Kad smo složni, možemo mnogo toga. Zato hvala svima koji su bili dijelom ove priče Nema nas što ne radimo, nema nas gdje ne dođemo!
