Čin podizanja hrvatske zastave na toranj OIV-a na Srđu u osvit 6. prosinca, svake je godine bilo simbolično, emotivno i povijesno prisjećanje na sve naše branitelje i njihovu obranu našega Grada. Svi oni koji su bili u opkoljenom Dubrovniku jako dobro znaju što im je značio pogled prema Srđu i hrvatskoj zastavi koja se nadvijala nad Gradom s porukom: još smo ovdje!
Iz Udruge branitelja Dubrovnika stiglo je priopćenje o razlozima zbog kojih ove, 30-te obljetnice od početka Domovinskog rata na hrvatskom jugu, neće biti podignuta naša zastava na tornju na Srđu. Priopćenje potpisuje predsjednik Marko Mujan.
Izvršni odbor Udruge branitelja Dubrovnika, u povodu obilježavanja Dana dubrovačkih branitelja, po sedmi put za redom, imao je namjeru postaviti zastavu Republike Hrvatske na Toranj OiV (kojega zovemo Toranj slobode) na Srđu, u osvit zore predajom zastave iz ruku sudionika čina podizanja 1991. godine vođi tima UBD, koji bi je uspeo i postavio na toranj.
Udruga branitelja Dubrovnika, glede upita dužna je isprike svima, koji su očekivali da ćemo i 6. prosinca 2021. godine podići zastavu Republike Hrvatske na Toranj OiV na vrhu brda Srđ.
Iako imamo na raspolaganju 6 branitelja, koji imaju potrebno iskustva i želje obaviti ovaj pothvat, na putu su nam se našle Kovid mjere, dosad nam poznati uvjeti, i oni koje određuje tvrtka Odašiljači i veze iz Zagreba.
Nemamo što prigovoriti OiV budući da oni imaju striktna pravila, što ih se uvijek držimo od početka do kraja aktivnosti, koju prate tako da nam u svakom trenutku mogu izdavati upute ili nas zaustaviti u izvršenju, što se nikad dosad nije dogodilo.
Uvjeti u ratu, koji smo svi mi prošli bili su teški, ali ovi u miru su puno zahtjevniji. Od braniteljskog tima UBD za penjanje i postavljanje zastave samo jedan od nas zadovoljava uvjete, iako smo svi zdravi i spremni za pothvat.
Kao što smo to 1991. godine, sigurno je da bi i danas svaki od nas bio spreman izvršiti ovu zahtjevnu zadaću, pa i pod neprijateljskom paljbom.
Da približimo kako to izgleda jer dosad nismo o tome puno govorili. Treba se uspeti metalnim stubama na kojih blizu stotinu metara visine kroz toranj koji je na mjestima izuzetno uzak tako da se ne može provući čovjek veće težine ili malo puniji. Gore se može s minimalno dva čovjeka ako nema vjetra, a kad puše moraju biti trojica.
Za ulazak u objekt i na toranj prethodno je potrebno ishoditi posebnu dozvole od prvog čovjeka Odašiljača i veza, nakon toga, ako on dopusti i pod kojim uvjetima to odredi (prošle godine max. 2 penjača), slijedi procedura slanja popisa ekipe na odobrenje i provjeru (ne radi se o formalnosti jer nisu svi uvijek propušteni).
Nakon što prihvate takvu listu ide proba par dana prije budući ne znamo kakvo je gore stanje i koje predradnje nas čekaju (da li je nosač zastave na mjestu ili ga treba učvrstiti) za što se traži dozvola pred sam dan probe. Isto se treba zahtijevati i dan uoči penjanja.
Odašiljači i veze, direktor Botica, također branitelj, prema nama su izuzetno korektni ali su Državna tvrtka i potpuno je razumljivo, ali i žalosno što njihovu praktično otvorenu dozvolu (uz poštivanje spomenutih procedura) nećemo moći iskoristiti. Nadajmo se boljim okolnostima dogodine.
Što se tiče mjera, koje su na snazi u svezi Kovid-a već je bilo ograničenja, tako da neki od nas pozvani nisu mogli uobičajeno sudjelovati u držanju Sata povijesti dubrovačkim učenicima.
U programu Obilježavanja ćemo sudjelovati na Križnom putu na Srđ, polaganju vijenaca i paljenju svijeća kod spomen obilježja na Boninovu, Srđu i u Sustjepanu, gdje je UBD obnovila izgled nekoliko spomen ploča tamo poginulim braniteljima. Povodom ovog velikog dana obići ćemo i naše članove teške invalide u Gradu i Župi Dubrovačkoj.
Sudjelovanje u ostalom programu bit će sukladno mjerama i na volju članovima UBD.
Do kraja godine imamo još potpuno obnoviti cijeli spomenik u Orašcu dječaku i branitelju, koji su na istom mjestu poginuli.
Na sastanku izvršnog odbora UBD dogovoreno je priopćenje za javnost, s obrazloženjem zbog čega smo sve ove godine podizali zastavu, a ove smo godine svi jednako spremni u tome spriječeni ne svojom voljom.
UBD čine ljudi i ne radi se o formalnom činu iskazivanja ljubavi i slavljenja slobode nego stvarnosti za koju smo se izborili. Radi se o voljnom i tjelesnom činu uz određeni rizik i napor, čega treba biti svjestan, a mi nikad nismo s tim u svezi postavljali uvjete nego su oni sad postavljeni nama – stoji u priopćenju predsjednika IO UBD
Marka Mujana.
