Na prošloj sjednici Gradskog vijeća žestoka se rasprava razvila o postavljanju MIGa na platou Srđa, pogotovo nakon javljanja vijećnika Đura Capora koji je svojim nastupom iziritirao brojne vijećnike da se jave za riječ i da se, u skladu sa svojim bontonom, s njime i “obračunaju”. Da se svako neslaganje može izreći i bez grubog vrijeđanja i bez vokabulara koji najviše govori o njima, neki naši vijećnici ne žele ili ne znaju usvojiti. No, to sada i nije primarna tema. Već “prozivanja” – politički manipulativna prozivanja onih koji nisu na sjednici, ali su prozvani kao dio jedne političke opcije. Takve prozivke “lete” i s lijeve i s desne strane Vijećnice, ovisno o potrebi.
Jedan od “prozvanih” na sjednici Gradskog vijeća prošli je put bio Leonardo Klešković, branitelj koji se kao srđevac borio protiv golfa na Srđu, te uspostavu Muzeja Domovinskog rata u tvrđavi Imperijal. U izuzetno emotivnom izričaju pojasnio je zašto više nije član stranke Srđ je Grad i zašto ne dijeli stav o MIG-u kojega je iznio na sjednici Đuro Capor, vijećnik stranke “Srđ je Grad”. Njegov status, pa i prepisku s njegovim prijateljem od kojega je potekla ideja o postavljanju MIG-a, objavljujemo u cijelosti, a nakon što nam je to i odobrio.
Klešković je napisao:
Od prošle sjednice Gradskog vijeća Grada Dubrovnika već previše puta sam doveden u situaciju da moram objašnjavati svoj status u stranci Srđ je grad, a posebno moju ulogu u istupu gradskog vijećnika Capora nakon što me Gradonačelnik osobno prozvao sa govornice.
Predizborna su vremena. Teško je bilo što napraviti javno, a da se netko od političara ne pokuša okoristiti. S druge strane, svaki političar baš u to vrijeme posebno treba paziti što govori. Utoliko je i teška situacija u kojoj sam se našao. Šutati neću, ali ne želim niti napraviti štetu onima koji to ne zaslužuju jer kako često čujemo i čitamo u medijima za sve postoji ime i prezime pa tako i u ovom slučaju.
“Izuzetno sam ponosan na dane dok smo bili lista građana”
Prije svega želim napomenuti da sam iznimno ponosan na dane provedene u KLGB SJG još dok smo bili lista građana birača.
Ono što sam zajedno s tim ljudima postigao u miru za obranu Grada, vjerujte nije niti malo manje vrijedno od mog zalaganja u ratu. Nikada to neću zaboraviti isto kao ni ljude s kojima sam u tom procesu postao prijatelj. Neću se vraćati na to što je bilo, jer svatko pametan zna jako dobro što je bilo, a samo se mogu praviti da ne znaju oni kojima to ne odgovara ili su imali svoje prste u tome. Ono što znam je da su ti ljudi itekako imali hrabrosti i da su je crpili isključivo iz ljubavi prema ovom gradu. Bilo je tu političkog neiskustva, greški, lutanja ali nikada, baš nikada nečega čega bi se trebao sramiti. Uvijek smo imali strpljenja satima slušati jedni druge i o svemu odlučiti konsenzusom. O svakoj odluci sam imao pravo sudjelovati u donošenju i svi smo imali odgovornost za svaku od njih.
Nažalost, pravni okviri su vremenom postali takvi da su onemogućili postojanje Kandidacijskih listi građana birača pa su ih natjerali da se ili ugase ili pređu u stranke. To je trenutak kada su se već mnogi od nas lomili da li nastaviti ili ne, ali nije bilo lako napustiti sav trud i rad sve te godine i ostaviti prazan politički prostor na nemilost predatorima. Odluka je pala da se osnuje stranka Srđ je grad a ja kao netko tko je čitavo vrijeme bio uz te ljude nisam niti trenutka dvojio da im svojim potpisom kao član pomognem u osnivanju stranke.
Svi znamo koliko su još godinama nakon osnivanja stranke svaku sjednicu pozivali gradske vijećnike na raskid ugovora za tvrđavu na Srđu. Čitavo vrijeme smo surađivali oko tvrđave koja treba postati Muzej Domovinskog rata i općenito pitanja branitelja. Nikada me nisu iznevjerili ili učinili nešto što se nismo ranije dogovorili.
Golf je pao, razotkrivena je jedna od najvećih prevara u Hrvatskoj i kao kruna svega (neću biti nepošten i ne spomenuti da je raskinut uz jednoglasnu odluku Gradskog vijeća i da je svaka stranka morala to probaviti) raskinut je ugovor sa Golf razvojem da bi u konačnici Dubrovnik dobio svoj Muzej Domovinskog rata na jedinom mjestu na kojem treba biti. Nakon toga sam se osjećao ispunjeno, ali istovremeno bio i umoran i zdravstveno potrošen. Posebno sam bio sretan što sam imao svoj doprinos u stvaranju oporbe vrijedne političkog nadmetanja bez čega nema zdravog demokratskog društva. Već tada više nisam aktivno sudjelovao u radu stranke ali nisam ni imao potrebu mijenjati svoj status člana.
Tu dolazim do prvog odgovora na pitanje Gradonačelnika. Bio sam, ali više nisam član stranke Srđ je grad iz osobnih razloga. To je pametnom dovoljno.
Nije ovo nikakvo laskanje Gradonačelniku, ali kao političar je odlično iskoristio trenutak bezveznog soliranja nositelja liste Srđ je grad gospodina Capora, a spomenuvši direktno mene propitivajući javno moj status i ulogu naveo i mene da donesem odluku i javno objasnim posebno gospodinu Caporu da on i ja ne dijelimo iste vrijednosti, da nikada nije bio moj izbor i da mene on ne predstavlja.
Ono što mi je sada važno je da moji prijatelji a posebno suborci koje sam zbunio znaju što ja mislim o postavljanju aviona MIG na Srđ i što imam o tome reći. Zar da se crvenim zbog nekoga koga niti ne zanima što ja mislim, a mene bi predstavljao?
Dakle, rečenica kojom je gospodin Capor započeo svoje izlaganje najbolje će pokazati do koje razine se ne slažem s njim. Kada kažem s njim mislim s njim, Đurom jer znam da to nije stav svih članova liste. Kako to znam? Tako što ih poznam.
Đuro Capor: “Poštovani Gradonačelniče, zanima me od koga je potekla ova ideja? Smatram ju neprimjerenom jer ne vidim zaista kakve veze MIG ima sa tvrđavom i Muzejem Domovinskog rata.”
Ideja o MIG-u potekla od pilota Ivana Janovića
E pa gospodine Capor, ideja je potekla od mog dobrog prijatelja Ivana Janovića – Johnnya. Pilota 1. Hrvatske lovačke eskadrile, koji je pilotirao tim zrakoplovom u borbenim akcijama. Ideja je potekla prije nego je itko i znao za budući rashod ovih aviona.
Johnny inače sada živi s obitelji u Cavtatu. Pilot je civilnog zrakoplovstva i radi neke od najzahtjevnijih poslova u toj branši. Na jednom od naših druženja prije više od godinu dana baš mene je pitao što mislim o tome da se jedan od dva MIG-a od kojih je jedan nosio ime “Osvetnik Dubrovnika” dovede i izloži u Dubrovniku. Smatrao je da bi nam on svojim poznanstvima u eskadrili mogao pomoći dobiti ga. Oduševljeno sam prihvatio i molio ga da to što prije napravi jer smo obojica znali da će ih i drugi gradovi htjeti. On je uskoro zvao svoje i tu ova priča počinje. Prijatelj je i sa Oliverom Pezom, autorom knjige „Zagonetka pobjede“ i mnogima kojima je stalo pa znam da je u toj priči još naših ljudi. To su ljudi koji samozatajno rade iz čiste ljubavi i domoljublja i ne zanima ih politika.
Nakon Đurovog ništa drugo do bezveznog, uvredljivog izlaganja, nazvao sam mog Johnnya da sjednemo, ispričao mu se na gluposti i zamolio ga da mi napiše par tehnikalija jer sam osjećao dužnost javno istupiti i iznijeti svoje mišljenje na ovu temu pa da ne bi što falio.
Možda se Johnny na mene naljuti, ali prenosim Vam čitav tekst koji očigledno nije mogao napisati samo kao tehnikalije jer emocije su to. To su one iste emocije zbog kojih više ne želim balansirati između stranke i svojih uvjerenja.
Priča Ivana Janovića o avionima Hrvatskog ratnog zrakoplovstva
Evo ga frende..
Malkice pisano u duhu razgovora koji smo imali pa ti udri po volji…
Priča o avionima Hrvatskog ratnog zrakoplovstva duboko je simbolična, prožeta herojstvom, domoljubljem i sjećanjem na žrtve Domovinskog rata.
Posebno ako se uzme priča o prva dva aviona Mig 21, nazvanim “Osvetnik Vukovara” i “Osvetnik Dubrovnika”.
Za nas u Dubrovniku posebno je zanimljiva priča aviona Mig 21 bis oznake 103, Osvetnik Dubrovnika.
Dubrovnik, grad pod zaštitom UNESCO-a, postao je simbol nevinosti koja je brutalno napadnuta. Grad je preživljavao u opsadi od gotovo 8 mjeseci, dok je svijet promatrao uništavanje povijesnih spomenika i patnju stanovnika. U tom kontekstu, “Osvetnik Dubrovnika” dobio je ime kako bi podsjećao na razaranja koja su pretrpjeli Dubrovnik i njegovi ljudi, na herojstvo branitelja Srdja i Bosanke ali i kako bi simbolizirao snagu hrvatskog naroda da uzvrati udarac i osigura slobodu.
Prvi borbeni letovi Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, uključujući zrakoplove MiG-21 “Osvetnik Vukovara” i “Osvetnik Dubrovnika”, dogodili su se početkom 1992. godine, kada je Hrvatska uspjela uspostaviti minimalne kapacitete za borbeno djelovanje iz zraka. Iako su se ovi avioni kasnije istaknuli na različitim područjima bojišnice, njihova prva borbena djelovanja bila su vezana uz obranu ključnih dijelova Hrvatske od agresije.
MiG-21 “Osvetnik Dubrovnika” prvi puta borbeno je djelovao u sklopu operacija nad južnim bojištem, gdje su hrvatske snage pokušavale spriječiti daljnju okupaciju i razaranja područja Dubrovnika te potisnuti neprijateljske snage prema granici s Crnom Gorom.
Njegov prvi dokumentirani borbeni let dogodio se u ljeto 1992. godine, tijekom akcija oslobađanja zaleđa Dubrovnika, kada je zrakoplov pružao podršku kopnenim snagama na području dubrovackoG zaleđa i Konavala.
Ovi prvi borbeni zadaci imali su ogroman moralni utjecaj. Hrvatski narod vidio je da zemlja razvija sposobnost obrane iz zraka, a neprijatelj je shvatio da ni zračni prostor više nije pod njihovom apsolutnom kontrolom.
Avioni Hrvatskog Ratno Zrakoplovstva kao sto je MiG-21 “Osvetnik Dubrovnika” danas su povijesni artefakt koji nosi sjećanje na Domovinski rat i herojsku borbu hrvatskog naroda za slobodu. Kao i “Osvetnik Vukovara”, ovi avioni danas predstavljaju snagu otpora i posvećenost sjećanju na nevine žrtve srpsko-crnogorske agresije na Republiku Hrvatsku.
Dubrovnik je preživio zahvaljujući hrabrosti branitelja, ali i simbolima poput borbeno aviona Mig 21 bis, “Osvetnika Dubrovnika”, koji su ulijevali nadu da se pravda može ostvariti.
Taj avion ostaje vječni podsjetnik na razaranje, ali i na nepokolebljivi duh naroda koji je uspio obraniti svoj dom i povijest.
Evo brate.. malkice onomatopeja ali samo reci ako hoćeš vise tehnički..
Pozz, Ivan
Na Srđ treba donijeti i Majsana i Svetog Vlaha
Poštovani prijatelji, poštovani suborci, poštovani Gradonačelniče, evo sada znate da imamo našeg Johnnya koji zna sve što o ovom avionu treba znati. Imamo najboljeg mogućeg sugovornika koji može stručnim službama i Muzeju DR biti od pomoći pri postavljanju eksponata i šteta bi bila ne iskoristiti njegovo znanje i ne prenijeti ga mladima i posjetiteljima muzeja.
Moje osobno mišljenje je da na Srđ treba donijeti i Majsana i Svetog Vlaha i da zajedno čine jedinstveni postav.
Pa čemu ovolika borba oko tvrđave ako ćemo je sada gledati kako propada i od nje nećemo napraviti najbolji muzej Domovinskog rata u Hrvatskoj?
Dajte da taj muzej sredimo i molim Vas sve koji pročitate ovaj post da se suzdržite nepotrebnih komentara jer po ovom pitanju politike ne smije biti – napisao je iskreno na svom fb profilu Leonardo Klešković.
