Neki putevi u životu često su nepredvidivi, pa tako i ovoga mladog Dubrovčanina. Živio je cijelo vrijeme u nadi kako će upisati fakultet elektrotehnike kao i otac, a onda se odjednom “nešto” dogodilo, put ga je odveo u neki drugi smjer, u svijet grafičkog dizajna. Nakon pet godina obrazovanja u Zagrebu, vratio se u rodni grad. Božo Prlenda je 32-godišnjak i prije nekoliko mjeseci otvorio je vlastiti obrt za grafički dizajn, a njegova druga ljubav je fotografija. Ispričao nam je s kime je sve radio, zašto je važan vizualni identitet, tko u Dubrovniku ima dobar logo te kako to da nije ostao u Zagrebu s obzirom kako u tom gradu sigurno ima više potencijala za njegovu struku.
Poslije završene Klasične gimnazije u Dubrovniku upisao je Grafički fakultet u Zagrebu. Nakon pet godina studiranja vratio se u svoj rodni Dubrovnik gdje ga je već čekao posao.
-Vratio sam se nakon fakulteta u Dubrovnik, jer me odmah čekao posao. Počeo sam raditi u tiskari gdje sam stekao dosta tehničkog znanja, a s kojim je dobro raspolagati u grafičkom dizajnu. Poslije toga sam radio kao grafički i web dizajner za jednu turističku agenciju, a onda sam se prebacio u marketinšku agenciju Mint Mediu. Trenutno radim za Logiq Solutions gdje izrađujem dizajn za mobilne i web aplikacije, a otvorio sam i početkom godine svoj obrt za dizajn i fotografiju – Božo Prlenda Visuals. Oduvijek sam bio u dizajnu, a sada malo proširujem vidike.
Tek je otvorio obrt, ali iza njega je već osam godina radnog iskustva, i zanima ga više grana dizajna.
-Bavim se s više grana dizajna kao što su grafički dizajn i UX/UI (User Experience/User Interface) dizajn. UX/UI podrazumijeva dizajniranje mobilnih i web aplikacija, a grafički dizajn sve, od dizajna loga i vizualnih identiteta pa do dizajna brošura, plakata, itd…
Zašto baš grafički dizajn?
-Zvučalo mi je zanimljivo, bilo je to ili elektrotehnika. Kako mi se tata bavio elektrotehnikom onda je to uvijek bilo prisutno, ispred mene. Netko mi je slučajno spomenuo dok sam još bio u srednjoj školi grafički dizajn, a ja sam rekao može i krenuo.
S kim si sve surađivao?
-Klijenata je bilo raznih, od Grada Dubrovnika, turističkih zajednica, Ekonomska škola, Gimnazija, IUC, Centar za mlade Dubrovnik pa sve do različitih restorana, kafića…
Zadnje što si radio je logo za Centar za mlade Dubrovnik, koja je bila ideja vodilja?
-Koncept loga se bazira na stiliziranom monogramu CMD. Ideja je bila prikazati fokus Centra za mlade Dubrovnik. Iz tog razloga su Mladi (slovo M) postavljeni u centar loga, to jest u središte Centra Dubrovnik (slova C i D). Daljnjim razvojem vizualnog identiteta CMD logo se pretvara u uzorak koji predstavlja Centar za Mlade Dubrovnik kao mjesto povezivanja mladih.
Koje je boje uvijek dobro koristiti, neke koje će privući pozornost?
-Teško je govoriti o nekim bojama zasebno, jer svatko ima drugačiji doživljaj za određenu boju. Jako je teško reći koja je najbolja boja, ako se radi vizualni identitet bitno je paziti na odnose boja koje se primjenjuju. Svi mediji imaju svoja tehnička ograničenja, npr. za web, tu imamo različite ekrane i različite kontraste, ako odnos boja nije dobar, nije dovoljno kontrastan, onda će to stvarati probleme. Što se tiče boja generalno, svaka boja nešto znači.
Ako se radi za neki restoran, ići će se vjerojatno na neke toplije boje, ako se radi za hotele i trebalo biti nešto otmjeno onda se koriste neke nježnije pastelne nijanse. Opet sve ovisi za koje se tržište radi, jer postoje i različite kulture i percepcije boja. Ne postoji savršeno rješenje za sve, svaki novi projekt postavlja svoj problem, tako je i s bojama, ali i s oblicima.
Koliko su ljudi spremni platiti i izdvojiti za logo, vizualni identitet?
-Postoje ljudi koji neće prigovarti na cijenu jer žele uložiti u kvalitetan proizvod, a neki kada vide cijenu neće vam se više javiti.
Zašto je važno uložiti u logo i brand?
-To je uvijek važno, po tome ste prepoznatljivi ili drugačiji. Važno je kada se npr. netko treba tek “probiti” na tržište. U Dubrovniku je nekada teško uvjeriti onoga tko već ima posla kako je dobar vizualni identitet izrazito potreban.
Kako teče proces od ideje do realizacije u grafičkom dizajnu?
-Svaki slučaj je zaseban, neki će doći s jasnom idejom što želi, a neki kažu kako u potpunosti prepuštaju posao vama, što je uglavnom greška prihvatiti. Uvijek je bolje ući u razgovor s klijentom jer svatko nešto želi i nešto očekuje, a vi ne znate je li taj klijent došao do vas preko neke preporuke ili je vidio radove pa je zbog njih stupio u kontakt sa mnom. Razgovor je najvažniji jer bez toga je teško pogoditi nečiji ukus. Kod izrade loga je rijetko da će se neće ništa promijeniti nakon prvotnih prijedloga. Jako je puno prilagođavanja da bi se došlo do konačnog rješenja.
Ideje često pronalazim na internetu gdje postoji jako puno materijala od Pinteresta, Dribbbllea, Behancea, ima jako puno izvora kroz koje se može pronaći inspiracija, ali samim radom na nečemu kada se već krene se dođe do ideje, a koja na početku uopće nije ni bila prisutna.
Kada ga je umarao rad za računalom, htio je promjenu, a onda je došla i druga ljubav – fotografija koja se odlično nadopunjuje uz grafički dizajn.
-Fotografija i dizajn idu skupa, a u dizajnu sam koristio programe koje bi koristio i za obradu fotografija. Imao sam već neku podlogu i krenuo sam malo pomalo. Kupio sam fotoaparat i učio iz dana u dan. Najviše se bavim fotografiranjem interijera i eksterijera i landscape fotografijom koja mi je možda više kao hobi nego posao.
Od kompliciranijih projekata izdvaja web platforme, odnosno određene web ili mobilne aplikacije koje zahtijevaju više vremena za izradu.
-Kada se radi neka web ili mobilna aplikacija, tu uvijek postoje problemi na koje se možda ne misli, potrebno je razmišljati kako će se korisnik kretati kroz tu aplikaciju. Prije samog dizajna aplikacije imamo jedan cijeli proces koji treba proći da bi taj dizajn aplikacije uopće bio funkcionalan.
Nedostaje li kreativnosti po pitanju grafičkog dizajna u Dubrovniku?
-Ima svega, jako puno ovisi o tome koliko čovjek želi uložiti vremena i koliko mu je stalo, ali postoje i neke vrhunske stvari koje su odrađene. Odličan posao je napravio ugostiteljski objekt Barba, njih se i na nekim stranim stranicama stavlja kao primjer. Ima cjelokupnu priču kao brand. Ima i jako puno stvari po gradu koje nisu uopće napravljene prema struci, vidi se kako je to na brzinu napravljeno.
Može li se “živjeti” od grafičkog dizajna?
-Može, ja kombiniram dizajn i fotografiju tako da imam širok spektar gdje mogu raditi.
Postoji li netko s kim razmjenjuješ iskustva u gradu po pitanju tvoje branše?
-U principu otkako sam počeo raditi najviše surađujem s Antoniom Bokšićem, jer se i on većinom bavi istim stvarima kao i ja i po pitanju dizajna, ali i fotografije. Tu su i moji kolege iz Zagreba s kojima sam studirao, a koji sada rade u vrhunskim firmama tako da i s njima često razmjenjujem savjete i iskustva.
Što radi grafički dizajner kada nije za računalom?
-U zadnjih nekoliko godina volim planinariti, nije da sam neki ozbiljan planinar, ali
volim boravak u prirodi i hodanje po brdima, ali čak i tada najčešće imam aparat sa sobom.
