Na blogu Muzeja i galerija Konavala Samonikle priče iz muzeja objavljena je zanimljiva jezična studija konavoskih izraza za bolest. Njihov tekst prenosimo u cijelosti.
U dosadašnjoj obradi konavoske usmene književnosti i govora naišli smo na brojne riječi koje su danas nepoznate i našim najstarijim stanovnicima, no nabrojali smo i one aktualne i u najmlađih stanovnika. A u zadnje (već dulje) vrijeme i najstarijima i najmlađima je jedna zajednička tema, ona boles, po konavoski. Mi nećemo o njoj, već o konavoskom rječniku svih onih bolesti i izraza koji su ove godine manje popularni.
U pučkom vjerovanju svaka je bolest bila kazna za propuste, grijehe, a svaka pegula, kastig ili pedesa zapravo je kazna koja te sustigla bolesti. Svim bolestima moguće se impeštat ili zarazit; a neke su u raci, to jest u rodu, nasljedne, a odatle i izrazi: kila po tragu ili uvrgnut se u nekoga.
Ako je netko rđav, marot ili slab, to znači da je bolesan, odnosno da ima debulecu ili patim(j)enat, što su konavoske riječi za bolest, slabost ili tegobu. Za bolest se još kaže da je nemoć ili zla nemoć, a razboljeti se možemo, i prema konavoskom rječniku, na više načina: skopijat je naglo i teže se razboljeti, zajužiti se znači oslabiti, razboljeti se, kao i luigat, glagol koji znači slabiti, pobolijevati, ali može se koristiti i kada je netko shrvan umorom. Bolesti mogu biti atakive ili priljepčive, to jest zarazne.
Mrcine, 1939. godine
Ako imamo sreće, onda ćemo skapulat, preživjet pogibeljnu boles i izbjeći smrt; a možemo se i povratit, okvijatat, što znači prizdraviti od teže bolesti ili pak refat se, rekuperat se, to jest oporaviti se od lakše bolesti. Ako bolest navali na nekoga, rečemo da se nakastila, a on je onda fasovo ili nagraiso. Kada polako nestajati, onda pasava, postepeno mainja, kalmava.
Kada je riječ o poganoj bolesti, želimo reći da je zloćudna ili teška, ako se rastićila, znači da se proširila na jedno ili više mjesta. To se najčešće može čuti za kankar ilitiga rak; a ako se on pridruži već postojećoj bolesti, postoji izraz pristro rak.
Ranu može biti pogano za viđet, a to je uglavnom kad si se pošteno nagrdio ili rovinjo. Gori od gorega je izraz grdno se nagrdit i njegovo značenje ni ne želimo znati. Infjamana rana je upaljena rana i trebat će zavoj ili farbala. Koliko je svako slovo važno vidi se u glagolima kavedat i skavedat i u tom se slučaju ne želite zabuniti. Ako si kavedo, znači da si se iscrpio, u potpunosti izgubio snagu, pa čak i izgubio bitku, vulgarno rečeno, da si partio. A ako skavedavaš, pao si u nesvijest, smalaksao, to jest došla ti je mala snaga. Prije bi Konavjani uskočili u pomoć s bosiokom, stavili bi ga pod nos osobi koja je skavedala i onda bi njegov miris vratio u život.
Kada vizitamo bolesnika, nosimo mantenj, torbicu za bolesnika; a on će nam vjerojatno reći da ga boli na skose – boli po tipu grčeva; ili pak na refule – povremeno, ako tumi, znači da boli podmuklo, a ako boli tupo, riječ je o boli bez prekida. Možemo čuti i da kuje, śeca ili sijeca – boli po tipu pulsirajuće boli; zatim da bridi ili pecka, žari. Kada boli ko spekotina, onda je riječ o žestokoj boli poput opekotine, a najgore je kada boli smrtimice. Bolesnika netko treba gvidovat, njegovat, a ako se presomiti, presamiti ili predupla – presavije od bolova, dat ćemo mu tablete, po konavoski pirule ili pinjule.
Ovaj tekst mogao bi nas lako desperat, pa ćemo se prebacit malo na kašaj, zbog kojeg se može sipit ili hripati, hropiti ili, još gore, dušit se, nemat respira – nemati dovoljno zraka. Uz to često ide febra, vatra, i starija riječ za isto: oganj. Kada ide voda na nos, to jest kada nekome curi sumpolina ili sekotina, možda i mosur, onda mora oseknut nos, a mi znamo da je nalađen ili pre(h)lađen.
Za anginu, bronhitis, astmu i pleuritis, Konavjani reču: anđina, bronhita, azma i plaurita. Slično je i s bolestima erizipel ili crveni vjetar, meningitis, reuma i išijas, u Konavlima će ih nazvati: rizipjela, meneđita, romatika i šijatika. Moždani udar je kolap, a za dijabetes se kaže cukarina, ili jednostavno da ima cukar. Tu su i, zapravo, više nisu: španjola ili španjolica – španjolska gripa i sušica, zla nemoć, poznatija kao sičija, prema standardnom jeziku tuberkuloza.
Maća je univerzalna riječ, pa osim mrlje u doslovnom smislu, kao i u poljoprivredi, u ovom kontekstu označava prirođeni ili stečeni tjelesni nedostatak. Može značiti i bolest, najčešće kožnu promjenu. Isto tako, ako si maćan znači da s tobom nešto nije u redu i da ti nijesu sve na broju.
U ovom prekrasnom rječniku još ljepših pojava, smjestila se i jašterica ili afta. Zapisi Pauline Bogdan Bijelić prikazuju kako se iz bolesti može gatati: kad na jeziku iziđe jašterica, znak je da neko o tebi govori i na tebe laže, ako je jašterica na desnoj strani, laže na tebe muškarac, ako je na lijevoj, laže na tebe žena. Osim toga, zapisano je i da ako se netko želi osloboditi jašterice, mora nekog drugog prevariti i predati mu jaštericu; pita se dotičnoga – hoće li nešto kupiti, ako odgovori da hoće, onda se potuče po ramenu i reče: Gušter jašter s mene prošo, na te došo! I tako jašterica nestane s jezika.
Zapisano je, a i rečeno – sigurno previše puta – vrijed te predro, a riječ je o čiru na kuji ili dvanaestercu, odnosno želudcu. Kada dođe do vrijeda, simptomi su uglavnom bjuvanje, riganje, mumitanje, a ako se ogrizio, znači da mu je pukao želudac. Kraj ovih izraza navinut ruku zvuči kao najmanji problem, a konavoski grezi izraz oteko – uteko podsjeća da otečenost, to jest edemi mogu završiti kobno.
Sve u svemu, nadamo se da vam neće trebati ošpedo, to jest bolnica, spičar i spičarija, ili ljekarnik i ljekarna, apoteka. Želimo vam da u prirodi nađete svaku remediju (lijek) i da jedinu ričetu (recept) koji ćete trebati jest onaj za slatko, jer sve što vam bude grko nek vam bude slatko!
Nemojte nam štogoj zamjerit i u zdravju se viđeli!
Objavljeno u Samonikle priče iz muzeja
Fotografije su preuzete iz Facebook-grupe Zavazda Konavle
