Fuge cito, fuge longe et tarde revertere! (Bježi hitno, bježi daleko i kasno se vraćaj!) Jedino na tom principu zasnivala se u srednjem vijeku uspješna obrana od zaraza, posebno od kuge koja je nemilosrdno harala. I tko ga je znao i uspio bolje ostvariti, taj je manje osjetio strahote pomora i njegovih posljedica. Od svih hrvatskih gradova Dubrovnik je najčešće bio ugrožavan naletima kuge koji su, nedohvatni ljudskom oku, slijedili putove pomorske i kopnene trgovine, kao i prisilna kretanja mnoštva ljudi za vrijeme ratnih sukoba. U tim je uvjetima bitka protiv kuge postala sinonimom opstanka grada, pa ne čudi što je Dubrovačka Republika bila začetnicom preventivnih uredaba i postupaka protiv te pošasti i primjer drugim hrvatskim priobalnim gradovima. Nakon prve i najteže pandemije 1348. godine, kuga se ponovno proširila 1361., ovaj puta iz Aleksandrije, kako tvrdi dubrovačka anonimna kronika. Nikola Ragnina dodaje da je pokosila 2500 osoba „con febre etcarboncoli antraci“ i daje najviše ugrozila bogate i mlade, a manje žene. Kuga se pojavila i 1363. godine i harala tri i pol mjeseca, a potom su uslijedile pošasti 1371. i 1374. godine. Upravo je učestalost zaraza uvjetovala donošenje osnovne karantenske uredbe 1377. godine, a nedugo iza toga, u arhivskim izvorima nalazimo i prva imenovanja protukužnih službenika. Uredba koju je Veliko vijeće promulgiralo, na današnji dan, 27. srpnja 1377. godine, i danas je poznata kao prva karantenska uredba u svijetu. Izvorni tekst uredbe u cijelosti je sačuvan u Zelenoj knjizi Líber Viridis, koja predstavlja kronološku nadopunu uredaba dubrovačkog statuta iz 1272. godine. Dakle, Veliko je vijeće glasovanjem 34 prema 13 odlučilo da oni koji dolaze iz zaraženih krajeva ne smiju ući u Dubrovnik niti doći na njegov teritorij, nego će biti poslani na otočić Mrkan ili u Cavtat na „čišćenje“ (ad purgandum) na mjesec dana. Istovremeno je najstrože zabranjeno svim stanovnicima da posjećuju internirane pridošlice. Ukoliko učine protivno, bit će i sami poslani na ista mjesta na mjesec dana, i to uz kaznu od 50 perpera. Oni koji budu donosili hranu i ostale potrepštine izoliranima, bez dozvole za to određenih službenika i sami će morati ostati u izolaciji mjesec dana. Uredbom o karanteni 1377. godine dubrovačka su vijeća u prvom redu pokušala zaustaviti ili barem ograničiti širenje kužne zaraze, te istovremeno omogućiti odvijanje pomorske i kopnene trgovine, ionako znatno usporene, uz potrebno osiguranje uvoza hrane za prehranu stanovništva. (izvor:gradoplov)
Dubrovačka karantena kojom smo postali uzor svijetu, nije djelo liječnika
