Pavo Urban, 23.-godišnji student zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti te dragovoljni branitelj Grada, poginuo je na današnji dan 1991. dok je hrabro fotografirao istinu o dubrovačkom crnom petku. Na Luži, ispod zvonika, Pavu je postavljeno spomen obilježje, na mjestu gdje je tog jutra poginuo snimajući razaranja srca svoga grada.
S tek navršene 23. godine Pavo je smrtno ranjen od gelera granate koja je eksplodirala između Orlandova stupa i crkve sv. Vlaha, a njegova posljednja snimljena fotografija je obišla svijet.
Pavo je bio iznimno hrabri mladić, iznadprosječno talentirani fotograf, ali i za svoje 23 godine života iznimno zreo čovjek svjestan svih zamki kojima prijete vremena koja će doći nakon agresije, o čemu je pisao u svojim dnevnicima.
Njegove zapisane riječi danas zvuče proročki.
„Bojim se da će vrlo brzo čim se sve malo smiri progovorit zlobe i niskosti, licemjerje i pohlepa i da će se sve početi vrtjeti po starom, možda čak i intenzivnije jer će se bolje izmišljat argumenti… Bit će lova na vještice, bit će inkvizitora i heretika, a najgore će to osjetiti onaj dio naroda kojemu je samo na umu mir i bolje sutra”.
