Hrvatska vaterpolska reprezentacija se plasirala na Olimpijske igre u Parizu predstojećeg ljeta. Ovo je apsolutno najbitnija vijest od nedjelje u Dohi i nakon utakmice ‘lažne’ osmine finala između Hrvatske i Kine. Mislimo, ako je i bilo ikakve sumnje. Ovime je ostvaren višemjesečni već san hrvatskog vaterpola, te prvi i osnovni cilj europskog doprvaka na ovom natjecanju.
U pobjedu nad Kinezima nismo ni najmanje sumnjali. Da je riječ o stolnom tenisu, ne bi imali šanse. Baš kao ni u odbojci, muškoj ili ženskoj. Bilo bi možda i malo teže, odnosno ne bi bili sigurni niti u košarci, kao i u dosta borilačkih sportova, ali vaterpolo… Šala mala.
Inače, Kinezi su dan ranije proslavili svoju, lunarnu Novu godinu, Godinu Zmaja inače, a naši su im igrači podarili 22 poklona. Toliko lopti u mreži, njima namijenili poraz, te su tako Kinezi ušli u godinu Zmaja. Hrvatska se pak plasirala u četvrtfinale u kojima nas čeka Srbija. Momčad s kojom čak i dosta dugo nismo igrali. Zadnji put u Budimpešti, u ljeto 2022. u četvrtfinalu.
Posvetimo se malo “sudaru” dvojice Ivana/Ivice, dakle Asića i Tucka u borbi za Igre. Naime, Kinezima je ovo također bila utakmica u kojoj su “lovili” mjesto u Parizu. Teorijski je to bilo točno, u praksi… bez šanse za Kineze. Ta momčad je doduše neusporediva s Južnom Afrikom odnosno značajno su bolji od predstavnika Crnog kontinenta. Kod Kineza ima vizura i taktike, pa i tehničkih osnova. Tjelesno su jako dobro pripremljeni, tu su na visini. Igra sigurno daleko bolja nego 2013. kada smo se posljednji put ogledali na svjetskim prvenstvima. No, to je ipak još uvijek… druga liga. Kvalitete glede. Našim igračima je ovo bio malo jači trening. Ono protiv Južne Afrike nije bilo niti to. Možemo biti zadovoljni zato s jako dobro odigranim napadom s igračem više i još nešto, pa sad ako je to naznaka nečeg… Kosta Harkov. Napokon je počeo pogledavati prema suparničkom golu, pucati.
No, vratimo se mi olimpijskim krugovima koji su ponovo iznad glava Barakuda.
Hrvatski vaterpolisti su uspjeli, ako je itko doduše i sumnjao. Pobjedom nad Kinom u tzv. lažnoj osmini finala ili razigravanju za četvrtzavršnicu, Barakude su osigurale nastup na Igrama u glavnom francuskom gradu. To je uostalom i bio proklamirani, prvi cilj našeg nastupa u Dohi. Dakako, to ne znači i završen posao. Sada se kreće u po mogućnosti ‘lov na medalju’, počev od susreta protiv Srbije u četvrtfinalu, u utorak.
Što se tiče susreta s Kinezima, tu doista nije bilo nikakve dvojbe tko je u bazenu ‘gazda’, kvalitetniji, umješniji i brži. Nakon prve četvrtine 5:2, u poluvremenu već 10:3. Već se moglo javiti u Hrvatski olimpijski odbor da računaju na još 13 sportaša za Igre u Parizu.
Od prve do posljednje minute bilo je jasno nekoliko stvari. Ne samo da je Hrvatska puno kvalitetnija momčad, već i da su naši igrači ušli maksimalno motivirano, ozbiljno i disciplinirano u utakmicu. Od prve do zadnje sekunde se branilo i napadalo pod punim opterećenjem. Najbliže što su Kinezi uspjeli doći Barakudama (osim jasno 0:0) na početku, bila su njihova smanjenja našeg vodstva na 3:1 i 4:2. No, u niti jednoj četvrtini nisu dali više od 2 gola. Toliko samo u prvoj. U drugoj polovici utakmice tek 1 gol Kine. S druge strane, igrač više Hrvatske perfektnih 9-9. Jest da je suparnik s druge strane rang ispod, ali ima utakmica momčadi ovako neujednačene kvalitete, pa nisu baš brojke ovakve, ovako dojmljive.
U našoj su momčadi svi igrači do jednog postigli gol, izuzev vratara. Raspucao se ponajviše Konstantin Harkov koji je kasnije i proglašen igračem utakmice.
Foto: HVS/Giorgio Scala/DBM