Na najavljenu točku dnevnog reda o raspisivanju javnog poziva za izgradnju velebnog nogometnog stadiona u Lapadu, očitovao se gradski vijećnik Andro Vlahušić.
Iz dostavljenih materijala za raspisivanje javnoga poziva zainteresiranima za izgradnju nogometnoga stadiona u Lapadu, na zemljištu u vlasništvu grada Dubrovnika, puno je nepoznanica, koje bi trebalo otkloniti prije bilo kakve ozbiljnije odluke.
Ne znamo idejno rješenje budućega kompleksa, jer nije napravljeno. Ne znamo po kojem se zakonskom modelu imati namjera graditi centar, koncesija, javno privatno partnerstvo ili pravo građenja na gradskome zemljištu od 16 000 kvadrata u najstrožem gradskome središtu.
Ne zna se prometno rješenje najgušće naseljenoga dijela Dubrovnika. Ne zna se gdje će trenirati atletičari, jer nema lokacije atletskoga stadiona.
Ne zna se financijska konstrukcija cijeloga projekta, jer neophodna financijska analiza nije napravljena.
Hoćemo li imati ponovo arbitražu od 263 milijuna kuna kao za garažu na Ilijinoj glavici. Gradski vijećnici iz predloženoga teksta ne mogu saznati kvalitetne činjenice, temeljem kojih bi donijeli bitne odluke za građane Dubrovnika.
Znamo kako se natječajem traži da (ne)poznati ponuditelj izgradi Zabavno trgovački centar sa garažama na više etaža, te da krov ozeleni hibridnom travom, na kome će četveroligaš odigravati svoje utakmice sa seoskim momčadima iz Dalmatinske zagore.
Traži se poznato / nepoznati ponuditelj koji će napraviti idejno rješenje, te javni arhitektonski natječaj, na kome će izabrati najbolje rješenje za sebe.
Ponuditelj će nam besplatno izgraditi stadion koji će kao i velebni Trgovačko zabavni centar nakon pedeset godina pripasti našim praunucima.
Pred šest godina Vlada Republike Hrvatske raspisala je natječaj za koncesiju Terminala u gruškoj luci, koga je vodila Lučka uprava Dubrovnik i Ministarstvo prometa, na čijem je čelu bio današnji ministar i potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske gospodin Oleg Butković.
Izabran je koncesionar temeljem zakona i javnoga natječaja, koji je dobio koncesiju na četrdeset godina.
Raspisan je javni arhitektonski natječaj, temeljem UPUa Gruški akvatorij te izabrano prvonagrađeno rješenje.
Nije izabrano najbolje rješenje, nego najjeftinije rješenje za ponuditelja. Bio sam član Komisije sastavljene od predstavnika Komore arhitekata, grada Dubrovnika i ponuditelja. Glasao sam protiv lošega i jeftinoga rješenja, te ostao u manjini.
Osim opravdanih prigovora na izbor arhitektonskoga rješenja, najveći prigovor Lučkoj upravi i Ministarstvu prometa, provoditeljima natječaja bio je financijski razlog.
Navodila se ogromna količina novca koje će izabrani koncesionar zaraditi za vrijeme trajanja četrdesetgodišnje koncesije.
Primijenimo danas ista pravila za Trgovačko zabavni centar u Lapadu sa krovnim stadionom na zemljištu u vlasništvu grada Dubrovnika, kao na lučko područje u vlasništvu Vlade Republike Hrvatske. Izračunajmo koliko će poznato/nepoznati ponuditelj zaraditi za 600 mjeseci trajanja ugovora ili u narednih 50 godina.
Budući centar gradi se na više etaža, od kojih svaka tlocrtno ima najmanje deset tisuća četvornih metara, od kojih je jedna garaža. Dvije etaže Zabavno trgovačkog centra, plus prostori ispod tribina sačinjavaju najmanje dvadeset tisuća kvadrata komercijalnih prostora.
Neto korisna površina za iznajmljivanje veća je od dvanaest tisuća kvadrata komercijalnih prostora. Plus deset tisuća kvadrata garaže, koja se naplaćuje građanima Dubrovnika.
Prosječna cijena najma zabavno trgovačkoga centra u narednih pedeset godina ili 600 mjeseci najmanje je 20 eura po četvornome metru. 12 000 m2 x 20 eura po kvadratu x 600 mjeseci je 150 milijuna eura.
Cijena izgradnje velebnoga trgovačko zabavnoga centra sa zelenim krovom i tribinama, može biti maksimalno pedeset milijuna eura.
Zaključno: Kome poklanjamo sto milijuna eura zarade i zašto ?
Andro Vlahušić, nezavisni gradski vijećnik
