13.8 C
Dubrovnik
Utorak, 11 ožujka, 2025
NaslovnicaLifestyleAne Mljećka se s nostalgijom prisjeća mljetskih komina - centara života na...

Ane Mljećka se s nostalgijom prisjeća mljetskih komina – centara života na otoku

Ane Stražičić Rodriguez nam je poslala svoju nostalgičnu priču o mljetskim kominima i svemu onome što ga je činilo centrom života na otoku. Objavljujemo je u cijelosti, bez ikakve korekcije:

Mljecki Komin je mjesto đe se na Mljetu sve događalo. Kuhalo, jelo, pilo, pjevalo, plelo, kundurovalo, igralo, liječilo, čak i rađalo.
Bio je centar svakodnevnog života.

Danas je na žalost potisnut u zaborav. Od njih su uglavnom učinili apartmane, izgradili i nove moderne kamine i opremili ih i modernizirali, što je i razumljivo na neki način, jer se trebalo prilagodit novom dobu u kojem je sve podređeno turizmu, najvažnijoj ekonomskoj grani u današnje vrijeme na našim otocima .


A meni je komin ost’o u lijepom sjećanju na jedno drugo vrijeme, vrijeme bezbrižnog djetinjstva na Mljetu, u selu Goveđari, u doba kad još nije bilo struje. Rođena sam 1960. g., a struja na Mljet stigla je 1968.g. kada se moja obitelj preselila u malu valu Pomenu i počeli se bavit intenzivnije turizmom. Turiste smo primali i u Goveđarima, u našoj staroj kući, iako nije bilo struje, počevši od 1950.g. sa kojima smo i sada ostali u kontaktu, a s nekima postali i prijatelji.
U Pomeni smo izgradili novu kuću na temeljima starog ribarskog magazina, a iznad nje novi i ljepši komin, u kojemu danas ja i moja familija i prijatelji najviše volimo ispeć malo ribe na gradinima (gradelama), pit iz kutla vina i zapjevat soto voće u dimu i mirisima od drva česvine i šmrjekovine koji je najbolji za sušit ribu i meso.

Ali vratimo se mom starom kominu u Goveđarima koji je star preko 150 godina i sigurno je ost’o najstariji na području NP Mljet, a možda i na cijelom Mljetu i kojega bi trebalo zaštitit kao autohtono tradicionalno kulturno dobro otoka Mljeta. Građen je u sušicu (suhozid), s krovom koji je pokriven kupama s otvorom za fumar (dimnjak) i funjestrom (prozorom ) i vratima, prostran i sa puno oduška (dobra visina od poda do krova) kako bi se mogli što bolje sušit pršuti koji bi visili o gredama neko vrijeme dok se na dimu ne bi osušili, da bi se kasnije prenijeli u podrum gdje bi se obloženi pepelom objesili i nastavili sušit. Vazda je bilo dovoljno zraka i propuha i dim bi izlazio ne samo kroz fumar i funjestru koja je vazda bila otvorena nego i kroz buže (rupe) u zidu.

Vrata su se zatvarala samo po noći kad bi se pošlo spat, a ostavilo se malo drva, da tinja po noći jer se konstantno sušila riba ili meso. Kako nije bilo struje, ni frižidera, ni hladnjaka, sušenje i soljenje ribe i mesa bio je jedini način kako bi se sačuvale zalihe hrane. Meso se sušilo obješeno na na gredama, kobasice i krvavice bi se natakle na koplje, veća riba i hobotnica raširili bi se ražnjevima i objesili na čenkine (komadi grane kojima bi se trsja zasjekla u špice), a manja riba (gere, bukve,ukjate, sope itd.) sušile bi se na ljesama (komadi stare vrše).

Peklo se na gradinima (gradelama) i  ispod peke (saća, saksije), kuhalo se u brondzinu (loncu ) koji je visio na komoštrama (metalne verige obješene iznad saloče), a ponekad i direktno na žeravi ili u pepelu (patate i jaja). Prigalo se u prosuji na trepijima  (pržilo se na tavi koja  bi se stavila na metalni tronožac ispod kojeg bi se naložila vatra).

Kruh se obavezno pek’o ispod peke svaki dan, a kad bi bio gotov miris’o je k’o najbolji kolač i još onako vruć kad bi odlomili nama djeci po komadić i dali nam da kvasimo u maslinovo ulje kojeg bi baba ulila malo u pjat od late. Ma to bi nam bila prava festa u zimsko doba, onako smrznutima, poslije trčanja po selu i igranja na skrivanje ili nogometa. A znali smo donijet i malih ptica (čućaka i ćuka ) koje bi uhitili zapinjući ploče kroz šumu poslije kad bi pokupili masline. Baba bi ih operušala, opalila, izvadila im utrobu i poredala bi ih u roštjeru sa patatama i sa par grančica rusmarina, malo maslinova ulja, 2 limuna presječena napola (da bi se kasnije lakše vrući iscijedili) soli i papra, a onda ispod peke.

Nas ekipa djece – S Vrha (dio Goveđara gdje smo živjeli) cijeli dan smo provodili zajedno. Stariji su se brinuli o mlađima i svak je zn’o svoje mjesto i svoje dužnosti, a pogotovo bit krijani prema starijima i slušat roditelje inače bi frusta lavurala (dobili bi batine ako ne bi bili dobri, što je bila rijetkost ). Baba bi rekla : “ Largajte se uru robe i kad me vidite isprid komina to znači avizani ste i da ste se stvorili odmah jer je sve listo.“ Što bi značilo – igrajte se sat vremena i kad me vidite isprid komina dodjite jer je sve gotovo. U kominu pod je bio popločen kamenim pločama koje nijesu bile glatke i natiskane u zemlju, a dio poda ispod fumara bio je samo malo podignut i urađen od matuna (cigle), gdje se ložio oganj i iznad kojeg su visjele komoštre.

Sa strane uz zidove bile su drvene klade (klupe) za sjedanje, na suprotnu stranu ognjišta bila su poredana drva, metla od suhog vrijesa i metalna škavacijera (lopatica), dok su popečak i klješta za razgrtanje ugljena vazda stala na saloči pored ognja. U sredinu komina stavili bi kašetu i na nju veliku kvadratu šticu (dasku) koja bi poslužila kao stol za ručavanje ili kao radni stol. Mi djeca bi u tren oka sjeli za kašetu, a baba bi nam u sredinu stavila roštjeru ispod saća, a mi bismo zadovoljni jeli male pečene ptice i patate i toćali kruh u šug koji se nataložio na dnu roštjere. Koji su to gusti bili! U kuto ili pot baba bi nam učinila bevandu (pola vode, pola vina ) iz kojeg bi svi krijano pili. Tada nije bilo sokova ni coca cole.

A kad bi se kafa (kava ) pržila u bruštulinu u kominu vonjalo bi cijelo selo, a kuhala se je češće u imbriku u kominu na žeravi nego na špaheru jer je bila ukusnija kao i sve što se spravljalo u kominu imalo je poseban ukus.

Kako je naš mljecki pjesnik Ivan Bamba Čumbelić napiso u njegovoj knjizi “ Mljet u srcu”.

Bili su to mljecki fakulteti, univerziteti, teatri, kina, počivala umornjeh ribara i težaka, vrtići i zabavišta, utočišća gladnjeh i žednjeh kruha i duha. A što nijesu bili? Sastajališta mladjeh koji su krijući, između krapaja, milujuće oči kambijavali …… A djeca virila između starjeh babjeh dindilikala, a djedi tabakon kladili, velikjeh oči i uši slušali priče iz prošlih vrijemena, pripovijesti o dalekjema zemljama i svjeckjema čudima, od ratovima i nevojama, od vilama i vilenjacima, gusarima i neimaštinama gorskjema…..
Od starijih djeca su učila lijepo i logično propovijedat, a česte su bile i pravne teme i politika ….. Možda su najbolji bili goveđarski komini zgrađeni od lijepog pločinastog kamena, djegoć i usuho. Vjesili su čenkini od somine, okićeni suhjema gerama, bukvama i sopama, a u kantunu iza klade stala je štiva suhoga šmrijeka koji ne dimi, a bogon vonja. Pekla se riba i pračevina, kuljeni, hmutala kaša i panata, na prosuji bi se stoplio vareni kupus s kruhom, na uju, i svak bi se grabio tko će prosuju ostrugat.

Ako bi se nazlopatili težaci, ribari ili čobani, okisnuli, ostinuli i navjetrili se, u kominu bi se uz oganj parili, trli i žmule zavrtali, a djegoć i ventuze prisjecali, ako bi koga pontalo. Jer ako se to ne bi na vrijeme i alavija učinjelo, čejade bi poentura pridrla.

Kako sam već rekla naš mljecki komin je bio centar svih događanja. Tu su se susjedi i prijatelji družili, jeli bi zajedno pogotovo u dane kad bi hodili jedan drugome na džornatu (na nadnicu, pomagat radit), pogotovo u doba jematve (branje grožđa) mljevenje maslina, kopanje stoga oko loze ili kod gradnje i slijevanje betonske ploče. To je bila prava naturalna razmjena. Tu bi se žene, najviše u zimsko doba, uveče okupljale i družile i kundurovale (pričale o događajima u selu) tu su čuvali malu djecu i plele i vezle. Svaka familija je imala komin i znalo se u kojem kominu se uveče skupljaju i išli bi jedan drugome u posjete poslije večere. Baba bi uzela biju (drvo ) koja je na jednom kraju bila ražarena i njome mahala da bi joj se u mraku vidjelo poć u susjedni komin i malo se družit jer kako sam rekla struje nije bilo sve do 1968. g.

U ljetnim vrućim danima sjedilo se na solaru i pižulu (kamenoj klupi ) isprid komina dok bi vazda vatra gorjela ili bar tinjala u kominu jer bi se riba sušila. Ljeti se je više lovila, tabinje, gruji, hobotnica, škarpine što je i danas kontano (cijenjeno u nas na Mljetu a pogotovo u Goveđarima. Po komunima su se skupljali i mladi i vjerali (ljubovali) , u kominima su se provodili i stari, dogovarali bi se poslovi i donosile odluke i davali zadaci ukućanima što i kako treba radit sljedeći dan. U kominu se i liječilo i pjevalo, veselilo, a i tugovalo. Komini su uglavnom služili za domaće stanovništvo dok su gosti primani u tinel u kuću gdje bi im se hrana donijela iz komina, a vino iz konobe ili podruma, a voda iz gustjerne (cisterne ) u koju se skupljala kišnica. U kominu se i rađalo pogotovo zimi jer je to bilo najtoplije mjesto. I tako sam i ja rođena baš u ovom mom kominu u Goveđarima i zato me možda vuče nostalgija baš za ovaj stari komin kojega je prilično načeo zub vremena, komin kojeg želim vratit u stanje kad je bio centar života, u doba mog skromnog ali bezbrižnog i sretnog djetinjstva kad nijesmo imali puno, kad smo se sva djeca zajedno igrali. A ponekad smo bili i vragolasti ali vazda smo štitili jedan drugog. To je bilo doba kad smo dijelili sve sa susjedima i familijom i prijateljima dobro i loše, kad nam je malo trebalo, kad smo bili zahvalni i krijani, kad smo cijenili i voljeli jedan drugoga, kad nijesmo imali puno, a imali smo sve. Voljeli smo i poštovali smo jedan drugog i bili smo sretni.

To je moj MLJETSKI KOMIN, to je KOMIN ANE MLJEĆKE u Goveđarima! Zato ga trebamo obnovit i treba nam postat ponovo mjesto okupljanja, mjesto naše mljecke povijesti i načina života koje možemo pokazat drugima, a pogotovo pokazat našoj djeci kako se nekad živjelo na Mljetu. To je naše autohtono kulturno blago i naša tradicija koju ne smijemo zaboravit.
A vama svima zbogon, svako dobro i srijeća vas pratila, kako ono mi na Mljetu rečemo.
Vidimo se u MLJECKOM KOMINU, U KOMINU ANE MLJEĆKE! – završava svoj nadahnuti dopis Ane Mljećka.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

NJORGANJE