Andrej Drobac je 38-godišnji trener u Plivačkom klubu Jug. Nakon završene opće gimnazije, upisuje Kineziološki fakultet u Zagrebu. Po struci je magistar kineziologije s usmjerenjem iz kondicijske pripreme sportaša. Sport je jednostavno sastavni dio njegova života, a ljubav prema vodenim sportovima prisutna je od malih nogu. Sudjelovao je i u izradi strategije sporta Grada Dubrovnika, a uz sve obaveze i aktivnosti, svoje slobodno vrijeme nastoji iskoristiti uz tri sinčića i suprugu.
-Moj poslovni put je krenuo je već od druge godine fakulteta kad bi u ljetnim mjesecima vodio školu plivanja za početnike u Cavtatu. Pošto sam tad još aktivno igrao vaterpolo za VK Cavtat bilo je logično s obzirom na buduće obrazovanje da se uključim u rad s mladima te steknem dragocjeno iskustvo. Na zadnjoj godini fakulteta već sam se prestao aktivno baviti vaterpolom te sam preuzeo treniranje seniorske momčadi Cavtata tijekom ljetnih mjeseci sve dok nisam završio fakultet i zaposlio se u plivačkom klubu Jug, a ta priča i ljubav traje do danas.
Odabrali ste kineziologiju, zašto?
-S obzirom na to da sam završio opću gimnaziju logičan slijed je bio upisati fakultet. Od malih nogu se aktivno bavim sportom. Moja najveća ljubav su vodeni sportovi. Sa šest godina sam krenuo trenirati plivanje da bi se s 11 prebacio na vaterpolo. Uz njih sam kratko trenirao još i nogomet, košarku, odbojku te stolni tenis. Većinu svog slobodnog vremena sam provodio aktivno, trenirajući na bazenu, u teretani, igrajući razne sportove. Želio sam raditi u životu ono što volim, nije bilo druge opcije za mene osim Kineziološkog fakulteta iako su me roditelji nagovorili da predam papire i za Prometni fakultet. Upao sam na oba, ali ipak je moja želja presudila.
Kako biste opisali svoju struku?
-Kineziologija je struka budućnosti koja konstantno napreduje. Kao kineziolog možete raditi u sportu, turizmu, zdravstvenim i rekreativnim centrima, ministarstvima, školama, marketingu. Ono što je najvažnije, možete samostalno oblikovati principe rada i nadograđivati svoje znanje u smjerovima koji isključivo vas zanimaju i biti drugačiji od drugih. Bavljenje ovom strukom zahtijeva puno odricanja, ustrajanosti te konstantnog usavršavanja. Još tijekom studija sam shvatio važnost dodatnog usavršavanja te sam do danas završio edukaciju za pilates instruktora te edukacije za rad s raznim rekvizitima (trx,bosu,girje), posjetio niz konferencija Kondicijske pripreme, slušao razna predavanja o plivanju. Moram priznat da zadnjih par godina više sve pratim online jer zbog poslovnih i privatnih obaveza teže mi je izbivati od doma.
Slučajno ili ne, Andrej je danas u Plivačkom klubu Jug gdje uči nove i mlade naraštaje plivačkim tehnikama. Kako je sve započelo?
-U plivačkom klubu Jug sam se zaposlio prije 11 godina na poziv tadašnjeg predsjednika Lučija Đovića sasvim slučajno. Ja sam se s curom, današnjom suprugom, odlučio vratiti u Dubrovnik. Tada nije bilo posla u školama (što je bila moja želja), trebalo je čekati da netko ode u mirovinu, ali i to nije bila garancija da ćeš baš ti dobiti taj posao. Nisam dugo čekao, predsjednik kluba je preko zajedničkog poznanika čuo da tražim posao te me pozvao da dođem probati. I eto još sam tu (smijeh). Radio sam kao trener sa svim kategorijama, od najmlađih do najstarijih. Bio sam šef struke, voditelj škole plivanja, kondicijski trener seniorske ekipe, instruktor obuke neplivača. Danas sam trener natjecateljske skupine plivačica i plivača od kategorije kadeta do juniora te vodim jednu grupu prve godine škole plivanja.
Honorarno radi i u Sportskoj školici, a vodi i školu plivanja pri Vaterpolo klubu Gusar Mlini.
-Cijeli moj radni vijek vezan je uz plivanje, a radim još neke dodatne poslove, spojim ugodno s korisnim. Prvih nekoliko godina sam radio privatne treninge te sam radio u jednom fitness centru, da bi prije sedam godina na poziv prof. Saše Selmanovića počeo raditi u sportskoj školici Dubrovnik kao voditelj određenih grupa. Rad u Sportskoj školici me izgradio dodatno kao trenera, imamo jako dobar program koji provodimo, atmosfera je odlična, djeca zadovoljna, organizacija besprijekorna. Žao mi je da ove godine zbog pandemije ne možemo provoditi treninge. U vaterpolo klubu Gusar već pet godina vodim školu plivanja. Moj je zadatak organizacija i provedba treninga. Ljeti treniramo na plivalištu Gusara u Mlinima, a zimi kombiniramo bazene u hotelu Astarea (kada radi) i u Gružu.
Opisao nam je i na koji način pristupa djeci različite dobi.
-Trenutno radim s uzrastom od 6 do 8 god te s uzrastom od 14 do 18 godina. Tu je potreban skroz različit pristup. Kod mlađih treba stvoriti jednu pozitivnu atmosferu, da se djeca osjećaju ugodno, a opet da imaš autoritet nad njima. Cilj je da kroz igru svladaju program koji je namijenjen za njihovu dob te da s treninga odu zadovoljni jedva čekajući novi. Kod starijih trebam biti pedagog, prijatelj i trener koji mora izvući maksimum iz svakog sportaša imajući u vidu sve druge stvari koje djeca u tom uzrastu prolaze. Tako da ja ne radim samo na bazenu, nego sam dostupan stalno.
Na kojem nivou je sport u Dubrovniku, slažete li se s gradskim vijećnikom Željkom Ragužem kako bi trebalo više ulagati u sport i sportsku infrastrukturu?
-Sport u Dubrovniku ima tendenciju rasta u zadnjih nekoliko godina, vidimo da imamo prvoligaše i u ženskom i muškom ekipnom sportu među kojima su ekipe koje se s pravom nadaju osvajanju trofeja. U individualnim sportovima smo prisutni na postoljima u Hrvatskoj i u Europi. Znači potencijala ima, ali za neki veći iskorak trebamo ulagati u sportsku infrastrukturu koja je u jako lošem stanju ili je nedostatna za sve sportove i sve kategorije. Ova gradska vlast na čelu s gradonačelnikom to je prepoznala i krenula je s ulaganjima, neki su projekti završeni neki su u tijeku. Siguran sam da će se realizirati i oni planirani čim se za to steknu uvjeti.
Koliko je sport važan za razvoj svakog djeteta?
Pet je važnih razloga zašto bi se djeca trebala baviti sportom ili nekim oblikom tjelesnog vježbanja:
⦁ Zdravlje – u današnje vrijeme sve veći broj djece provodi previše vremena pred televizijom ili uz razne videoigre. Zdravlje je najvažniji razlog zašto bi se djeca trebala odlučiti za sport!
⦁ Socijalizacija – kroz organizirano tjelesno vježbanje ili bavljenje nekim vidom sporta više će se družiti, te napredovati kao osobe. Samim time se i bolje snalaziti u međuljudskim odnosima.
⦁ Poboljšanje motoričkih i funckcionalnih sposobnosti – u rastu i razvoju djece postoje tzv. senzibilne zone rasta kada se najbolje može utjecati na razvoj pojedinih sposobnosti. Ako se te faze preskoče, kasnije će ih biti izuzetno teško nadoknaditi.
⦁ Samopouzdanje – djeca će se uz bavljenje sportom bolje osjećati, ali i imati veće samopouzdanje. Posebice, ako nakon nekog vremena svladaju pojedine elemente koje prije nisu mogli napraviti ili ako postanu snažniji, brži i izdržljiviji.
⦁ Disciplina – kroz bavljenje sportom dijete će steći određene navike i odgovornost što će mu pomoći u drugim područjima života poput škole, a kasnije i na poslu.
S obzirom kako imate obitelj, troje djece, uspijevate li sve stići i odraditi?
-Jedva (smijeh). Najbitnija je dobra organizacija. S obzirom na to da je supruga privatnik te s kolegicom ima arhitektonski studio, međusobno se nadopunjujemo. Puno nam znači da se tu možemo osloniti na naše roditelje kad god zatreba. Ali uz sve poslovne obaveze trudimo se što više vremena provesti kao obitelj, jer je to kamen temeljac da izrastu u dobro odgojene i kvalitetne osobe.
Možete li nam opisati kako je bilo sudjelovati u izradi strategijie sporta za Grad Dubrovnik, za što ste vi bili zaduženi?
-Meni je to bilo jedno kvalitetno iskustvo i drago mi je da sam dobio mogućnost sudjelovati u njegovoj izradi. Prvi put sam se susreo s jednim strateškim dokumentom koji je napisan toliko opsežno i detaljno te mislim da je malo tko mogao naći bilo kakvu zamjerku. Nositelji projekta su bili doc.dr.sc. Zrinko Čustonja i doc.dr. sc.Dario Škegro, te dubrovačka ekipa doc.dr. sc. Saša Selmanović, doc.dr.sc. Dean Kontić, Alen Bošković dipl.oec. i ja. Ja sam radio skupa sa Sašom i Deanom na analizi sportske infrastrukture na području grada Dubrovnika te smo bili zaduženi za provedbu ankete među građanima Dubrovnika. Podijelili smo se po gradskim kotarevima te evidentirali, premjerili, utvrdili opremljenost i stanje svakog sportskog objekta u što spadaju zatvoreni i otvoreni objekti te vanjski objekti za rekreaciju. Cijeli tim je bio povezan mailovima tako da smo skoro na dnevnoj bazi imali komunikaciju oko projekta, a nekoliko puta smo imali i radne vikende gdje se raspravljalo o svakom poglavlju dokumenta.
Što biste preporučili ljudima sada u vrijeme koronavirusa, na koji način održati tjelesnu aktivnost?
-Preporučio bih da koriste što više ovu klimu koju mi imamo te da provode aktivnosti na otvorenom. Šetnja, trčanje, vožnja biciklom, rolanje, preskakanje vijače, planinarenje. Pronađite načine kako u svojoj kući raditi jednostavne vježbe jačanja mišića (intenzitet ovisi o stanju treniranosti). U slučaju da nemate dovoljno iskustva ili vam se teško natjerati na vježbanje bez trenera preporučujem individualne i poluindividualne treninge u kontroliranim uvjetima ili online treninge one aktivnosti koja vam najviše paše.
Jesu li roditelji svjesni koliko je sport bitan za razvoj djeteta i koji biste vi istaknuli kao najbolji za djecu?
-Mislim da su roditelji svjesni da je sport bitan za razvoj djeteta, ali smatram da je još bitnije da djeca svoje slobodno vrijeme provode u neobaveznoj igri i u sportskim igrama po mogućnosti na zraku s društvom, da razvijaju svoju kreativnost i maštu. Fali nam one ulične igre što smo mi imali prije. U najranijoj životnoj fazi za djecu su najbolji bazični sportovi, poput atletike, gimnastike, hrvanja ili juda, plivanja te univerzalne sportske školice s ciljem višestranog razvoja.
Andrej pojašnjava kako se uz iskušavanje djeteta u različitim sportovima može spoznati njegova kvalifikacija i želja za određenim sportom.
-Ako se neće nastaviti baviti nekim od ovih sportova, kad dođe vrijeme (ovisi o sportu) treba s djetetom suziti izbor (prema njegovom interesu), iskušajte ih. Neka dijete kroz godinu mijenja sportove, pokušava trenirati na raznim mjestima. Na bazenu, u dvoranama ili vani. Ubrzo ćete i vi i vaše dijete saznati koji mu sport najviše odgovara, snalazi li se bolje u kolektivnom ili individualnom.
Kakva su vaša iskustva. Jesu li djeca zbog sjedanja za računalom manje spretna nego prije ili je to predrasuda?
-U današnje vrijeme sve veći broj djece se premalo kreće, ima previše kilograma, te provodi previše vremena pred računalom, televizijom ili mobitelom. Prije su djeca puno više vremena provodila na igralištima gdje su se bavila različitim sportovima. Mislim da to ima veliki utjecaj na njihov razvoj.
Za kraj trener Andrej ima poruku za svu djecu:
-Bavite se sportom, jer on obogaćuje vaše odrastanje, omogućava vam sklapanje novih prijateljstava, uči vas odgovornosti, donosi radost i pobjede i pomaže savladati strah od poraza.
