Odrasla je u kapetanskoj obitelji u Šipanskoj Luci. Brodovi su je fascinirali od djetinjstva. Krenula je u drugom smjeru, no onda se ipak predomislila. Danas sa 6 godina navigacije iza sebe i položenim kapetanskim ispitom 28-godišnja Andrea Brajović navegava na kruzeru Norwegian Prima kao prva časnica palube. Uhvatili smo je na Floridi, a trenutno plovi na ruti Meksiko – Karibi – Bahami.
Završila je srednju Turističku i ugostiteljsku školu u Dubrovniku s idejom da će jednog dana poći na brod i raditi na recepciji, ali…
-U drugom srednje odlučila sam da to ipak nije ono što bi htjela. Kako su me brodovi i dalje fascinirali, nakon srednje, upisala sam preddiplomski studij Nautike. Naravno, s 18 godina nisam znala da ću stvarno ovo raditi, tada sam samo sanjala o brodovima na kojima danas plovim. Odlučila sam završiti fakultet, poći na brod i vidjeti kako je to, sviđa li mi se to zaista ili ne. U lipnju 2016. godine diplomirala sam na Sveučilištu u Dubrovniku i stekla titulu diplomirani inženjer nautike. U rujnu te godine ukrcala sam se kao vježbenik palube (kadet) na NCL (Norwegian Cruise Line). Ugovor od 6 mjeseci mi je stvarno proletio. Sve mi je bilo novo, zanimljivo i tu sam vidjela da sam ipak sposobna biti na brodu i raditi ovaj posao.
Andrein otac bio je zapovjednik na teretnim brodovima, stric također. Njezin otac se kasnije prebacio na putničke brodove, od kojih je jedan plovio po Jadranu da bi bio bliže obitelji. Kroz djetinjstvo je često išla na brod u posjet ocu i s njim plovila. Uvjerena je da je tako zavoljela ovaj posao. No kako su njeni roditelji i prijatelji reagirali kad je odlučile poći na brod?
-Obitelj i prijatelji su mi bili velika podrška kroz cijelo obrazovanje i karijeru. Roditelji su zapravo bili zadnji koji su saznali da ću upisati nautiku. Nisu na prvu baš bili presretni, nisu se nadali da ću izabrati tu karijeru. Danas su jako sretni i ponosni. I dalje su mi velika podrška.
Braća i sestre su mi bili velika podrška. Imam dva brata i dvije sestre. Mislim da je njima teže nego meni kad sam na brodu. Dosta smo povezani, ali srećom današnja puno je bolja nego prije. Stariji brat plovi na putničkom brodu kao prvi časnik palube, a mlađi brat završava 3. razred srednje Pomorske škole, smjer Nautika. Sestre nisu izabrale pomorstvo. Starija sestra radi u turizmu, dok mlađa studira u Zadru na Učiteljskom fakultetu.
Prijatelji su uvijek bili uz mene. Ponosno pričaju drugim ljudima o prijateljici koja navegava. Dan danas kad upoznavam nove ljude ne moram ništa puno govoriti o sebi. Kažu mi samo: A ti si ta!
Nakon završene kadeture, Andrea je položila poručnički ispit te se u lipnju 2018. ukrcala kao drugi časnik palube. Paralelno je nastavila diplomski studij Pomorstvo. 2019. magistrirala je i stekla titulu magistre inženjerke pomorskog prometa.
-Iako mi za karijeru na moru dodatne dvije godine fakulteta ne znače previše, htjela sam to završiti zbog budućnosti, ako jednom poželim raditi nešto na kopnu da imam bolje preduvjete. Imam tu sreću da sam iz dana u dan sve više zaljubljena u ovaj posao. Ta dinamičnost u poslu je posebna. Svaki dan se nešto novo nauči, tako i dan danas, nakon 6 godina navigacije, kaže Andrea, koja je u prosincu 2019. položila i kapetanski ispit.
Možete li nam opisati jedan svoj radni dan na brodu?
-Trenutno radim u svojstvu prvog časnika palube što podrazumijeva da sam 8 sati dnevno odgovorna za sigurnu navigaciju broda, za sigurnost posade i putnika. Svaki dan je novi izazov i nikad ne možete znati što očekivati. Također ovisi koja sam gvardija (smjena). Ali generalno 8 sati provedem na mostu, a dva sata ili više, ako treba, radeći inspekcije, treninge, odgovarajući na mailove, održavanje…ima tu svega. Ali nikad nije dosadno, to sigurno!
Prošle sam godine dobila priliku biti dio početne posade najnovijeg broda u firmi i sudjelovati u završnoj gradnji istoga i isplovljenju. To je bilo neopisivo iskustvo gdje sam naučila puno novih stvari koje sam samo u teoriji znala, ali nisam ih dotad primijenila.
Koje ste sve gradove, mjesta do sada posjetili? Imate li neku omiljenu turu ili destinaciju?
-Uuuuuuh. Prošla sam Caribe, Bahame, Meksiko, Kanadu, Aljasku, Baltik, Aziju, Indiju…Jako sam sretna jer sam imala priliku proći Panamski kanal i Suez. To je za nas pomorce zanimljivo iskustvo. Samo još nisam bila s brodom u Mediteranu. To mi je velika želja i nadam se da će se skoro ostvariti. Svi moji prošli brodovi su promijenili itinerar te počeli dolaziti u Dubrovnik, a ja sam uvijek negdje daleko. Nadam se da ću uskoro ostvariti ovu veliku želju. Sve je ovo lijepo vidjeti, upoznati drugu kulturu i običaje, ali doma je ipak doma i to ništa ne može zamijeniti. Svaki put kad pođem na Stradun vidim nešto novo, ljudi me gledaju kao stranca jer se iznova divim ljepoti našeg grada.
Jeste li se kao žena pomorac susreli s predrasudama?
-Na brodovima gdje plovim radi 70 različitih nacija i kultura. Uvijek se nađe netko kome se ne sviđa vidjeti ženu na rukovodećoj poziciji. Nažalost, mislim da je tako i na kopnu, ne samo na brodu. Bitno je ne obazirati se na takve stvari i samo ih ignorirati. Nikome se ne moramo dokazivati, naše iskustvo i certifikati pokazuju da smo sposobne obavljati ovaj posao. Bitno je biti i ostati profesionalac.
Je li život pomorca „kruh sa sedam kora“? Koje su prednosti, a koje mane Vašeg zanimanja?
Slažem se da je težak posao i ne može ga svatko raditi. Istinski se mora voljeti i onda je sve lakše. Ima dosta odricanja, propuštanja važnih događaja. Prednost je kad ste doma, onda ste doma i možete što hoćete. Nema obaveza, brige i stresa.
Kako usklađujete privatni i poslovni život?
-Pa mislim uspješno. Sada radim ugovor 12 tjedana na brodu, 12 doma i sve je lakše. Mogu planirati unaprijed i voditi normalan život.
Kako provodite vrijeme kad niste na brodu?
– Nastojim što više vremena provesti s obitelji i prijateljima. Ako sam doma ljeti onda sam na Šipanu. Ako sam doma u zimskom periodu malo sam na otoku, malo u Gradu, a malo i putujem.
Kakvi su Vam planovi za budućnost?
-Definitivno planiram navegavati još neki vremenski period. Voljela bi jednom imati obitelj i svjesna sam da ću vjerojatno morati ostaviti ovaj posao, kad se to dogodi, ako se dogodi. Vjerujem da će mi biti jako teško, ali se nadam da ću na kopnu naći nešto zanimljivo i dinamično za zamjenu.
Imate li neku poruku za žene, djevojke koje žele krenuti Vašim stopama?
Svim budućim kolegama i kolegicama želim svu sreću. Sve je moguće ako imate želje i volje. Živimo u 21.stoljeću i nema više muško, ženskih poslova.
