Večeras u Dubrovniku završavaju 9. Dani kreativnih i kulturnih industrija i to koncertom grupe Valetudo, no prethodno je u Lazaretima održana prezentacija ART OF YOUR MIND by Pecha Kucha – na kojoj je jedanaest kreativaca predstavilo sebe i svoje talente te mnogobrojne interese, koje su neki pretvorili u posao.
Fascinantna je životna priča našeg sugrađanina doktora znanosti i poliglota Francisa Brassarda, koji posljednjih 12 godina živi u Dubrovniku, gdje je sasvim slučajno došao s obitelji i ostao zaljubivši se u današnju suprugu.
-Rodio sam se 1961. u gradiću St-Hyacinthe u pokrajini Quebec u Kanadi. Budući da su moji preci iz Francuske došli su u Ameriku 1637. najvjerojatnije iz Normandije, moj materinji jezik je francuski. Studirao sam na Sveučilištu McGill romanistiku i germanistiku. Nakon promocije radio sam u poduzeću mog oca i nakon toga u odvjetničkom uredu specijaliziranom za područje intelektualnog vlasništva. Taj posao mi se nije svidio i odlučio sam se vratiti na sveučilište i studirati povijest religija.
Doktorirao sam 1997. na Sveučilištu McGill. Dobio sam stipendiju njemačke vlade (DAAD) koja mi je omogućila studij na Sveučilištu u Hamburgu. Bio sam nekoliko puta u Indiji, gdje sam proučavao istočnjačku filozofiju i sanskrit. U rujnu 1999. preselio sam se u SAD gdje sam dobio posao kao profesor religija na Berry Collegeu smještenom kraj Atlante u saveznoj državi Georgia. Ostao sam tamo godinu i pol. Nakon toga preselio sam se u Japan gdje sam predavao religije i kulturu Japana na jednom malom privatnom visokom učilištu koje se nalazi u Miyazakiu, relativno malom gradu na jugu Japana. U Japanu sam ostao skoro deset godina, to jest do kraja 2010. kad sam se pridružio svojoj obitelji, koja je bila u Dubrovniku. Majka je htjela posjetiti Međugorje, pa su onda stigli u Dubrovnik. Usluga u hotelu u kojem smo boravili je bila loša, pa smo tražili drugi smještaj. Našla nam ga je moja današnja supruga. Nakon prve godine u Hrvatskoj počeo sam predavati kao profesor na dubrovačkim visokoškolskim ustanovama: Dubrovnik International University (DIU), RIT-Croatia i Sveučilištu u Dubrovniku. Budući da živim u Dubrovniku, počeo sam se zanimati za život i djelo Ruđera Boškovića. Već sam objavio nekoliko članaka o njemu. Preveo sam njegovo glavno djelo „Theoria Philosophiae Naturalis“ na francuski jezik. Nadam se da će sljedeće godine taj prijevod biti tiskan, ispričao je Francisa Brassard, dodajući kako mu nije bilo teško naučiti hrvatski jer je jaku puno riječi slično riječima iz sanskrta.
Pero Kusalo je svašta nešto, ali prvenstveno Gružanin rođen 1993. u Dubrovniku. On je povjesničar, profesor, turistički vodič te jedan od sastavljača pitanja i organizatora Dub pub kviza.
Pero je svoje predstavljanje započeo od osnovne, gruške škole, preko dubrovačke gimnazije.
-Diplomirao sam povijest i informacijske znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Posebno se bavim modernom povijesti, prvenstveno raspadom Jugoslavije i korelacijom rata i politike sa sportom, poglavito košarkom. Kao student volontirao sam u udrugama koje se bave očuvanjem i digitalizacijom nezavisne kulturne scene. U glavi sam imao film da ću nakon završetka fakulteta raditi neki posao od 8 do 4. No nakon što sam pošao na Erasmus razmjenu studenta u Njemačku i upoznao različite, kreativne ljude, otvorili su mi se vidici. Nakon neuspješnog traženja posla iza diplome, po nagovoru prijatelja upisao sam tečaj za turističkog vodiča i vratio se u Dubrovnik. Nakon uobičajenih tura, odlučio sam pokčeti nešto drugačije i počeo sam voditi turu o Domovinskom ratu u Dubrovniku. To je išlo dosta dobro dok nije došla korona. Nije bilo turista, pa sam počeo tako iz zabave pripremati pitanja za Pub kviz. Radio sam neko vrijeme i u Osnovnoj školi Mokošica kao profesor informatike. Prošle godine s prijateljem sam pokrenuo Dub Pub kviz, lani smo imali 20-ak redovnih ekipa, sad ih imamo 38, svakog petka. A pokrenuli smo za Konavljane i Župljane da im bude bliže i kviz u Župi nedjeljom.
Danijela Crljen rođena je u Splitu 1980. kao jedino dijete svojih roditelja, premda se dugo nadala da će dobiti starijeg brata. Sestre nije htjela iako ih se kasnije u životu nakupila mnogo.
– Split je moj grad koji me oblikovao. Osnovnu školu i gimnaziju završila sam u Splitu. Diplomirala sam i magistrirala u Dubrovniku, sve s peticama za koje je nitko na budućim radnim mjestima nije pitao, stoga sam se zavjetovala da ću ih spominjati u svakoj prilici, za sve odlikaše kojima danas šefuju loši đaci.
Djetinjstvo sam provela u teatru, gdje sam nastupajući kao maloljetno dijete zaradila svoju prvu plaću. Domaći obrazovni sustav me zamarao i htjela sam negdje pobjeći, stoga sam u zadnji tren, na iznenađenje svojih bližnjih, koji su redom humanisti, odabrala američki studij menadžmenta. Magistrirala sam na Ekonomskom fakultetu na temi intelektualnog kapitala na domaćem tržištu rada i ta me tema još uvijek češe. Majka sam dva klupka radosti u dobi od petnaest i šesnaest godina. Posljednja dva desetljeća živim u Dubrovniku, srcem na relaciji Dubrovnik-Split, mislima uglavnom između planine i pučine. Posljednjih 12 godina radim u nautičkom turizmu, u najljepšem plavom uredu na svijetu.
Premda od svih osjećaja najmanje cijeni ponos, priznaje da je bila ponosna kada je njen roman prvijenac lani ugledao svjetlo dana. „Strah od kupine“ njen je prvi roman, a ona nije ljubitelj nijednog od tih okusa – ni straha ni kupine.
Miho Baće rođen je u Dubrovniku 1973. godine gdje je završio osnovno i srednjoškolsko obrazovanje, a diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U životu je koračao putevima sigurnosti pa mu je slikarstvo, kao i neke druge forme umjetnosti, ostao samo hobi.
-Kroz svoje poslovne puteve nisam odbacio svoj umjetnički duh pa sam i politiku, neizostavni dio posla, kako kažu, promatrao kao umjetnost mogućeg. Nakon godina tihog stvaranja u svom malom privatnom ateljeu na Kantafigu odvažio sam se svojim sugrađanima pokazati dio sebe. U Sponzi sam izložio svoja Putovanja. Nije tu riječ o nekim realnim mjestima, nego o nekim zamišljenim destinacijama.
Baće je istaknuo kako je sanjao da će postati rock zvijezda, no kako sad najčešće po konobama pjeva uz gitaru i gradele o stijenama i maslinama. Osim slikarstva, Baće uživa i u drugim formama umjetnosti kao što je sviranje, pjevanje i kiparstvo, a njegov prvi kiparski uradak – veliki glineni luster, krasi njegov dom u Trsteniku. Ovim izlaganjem želi i pružiti podršku drugima, koji žive i osjećaju umjetnost, a nemaju hrabrosti otkriti se javnosti.
-Pokažite sebe, umjetnost je estetika, duhovnost, maštovitost i ljekovitost. U meni je, u tebi, ali i u svima drugima. Uljepšaj sebi i drugima dan, zaključio je.
Andrea Vukoja magistra je likovne kulture i likovne umjetnosti sa specijalizacijom 3D grafike. Još od malena razvila je ljubav prema umjetnosti i tijekom svog osnovnoškolskog obrazovanja rado pohađala slikarske radionice pod vodstvom Rajne Inić. Nakon srednje umjetničke škole, učlanjuje se u Dubrovačku udrugu likovnih umjetnika uz koje intenzivno započinje svoj put slikarstva i aktivno sudjeluje na godišnjim izložbama. Njeni motivi nadahnuti su ljepotom arhitekture i krajolika rodnog grada Dubrovnika, a osim motiva arhitekture, umjetnica pridaje značaj i drugim prizorima i atributima našega Grada. Pa se tako na njenim živopisnim radovima nerijetko pronađu i dinamične siluete tradicionalnog dubrovačkog plesa – linđa. Njene kompozicije odišu živopisnim akromatskim koloritom, a gusti namazi boje i kombiniranje zlatnih kontura ono su što obilježava njezin rukopis.
Ante Kovačić rođen je u Dubrovniku 1990.
-Djetinjstvo sam proveo na selu Osojniku gdje sam stekao prvu ljubav – loptu. Ljubav prema igranju nogometa postepeno se pretvara u obavezu i oblik posla, pa uz studij medija i kulture društva, nogomet je do moje 25 godine života bio gotovo jedina stvar koja me zanimala i koju sam živio. Na taj period života gledam kao na životnu školu, ali nimalo se ne ponosim njime. Volim reći da sam se tek tada, nakon 25. godine, probudio, otvorio oči i krenuo s pravim životom. Prestajem se polako baviti nogometom, isključujem ga potpuno iz života i tim mi se činom otvara puno slobodnog vremena, novih interesa, zanimacija, upoznajem nove zanimljive ljude…
Otkrivam da mi najveći užitak pruža solo putovanje biciklom – popeo sam se njime na Biokovo, Lovćen, Vidovu Goru, Učku, 2020. godine odvozio turu od Dubrovnika do najzapadnije točke RH- Savudrije, 2019. godine sa skupinom prijatelja odvozio kroz Toskanu do Rima, a 2021. odvozio cijelu Crnu Goru do Albanije i vratio se obalom u Dubrovnik. U splitskoj podružnici Jamnice na odjelu prodaje radim od 2017. godine kao voditelj i živim na relaciji Dubrovnik-Split. S partnerom Perom Kusalom za vrijeme korone dolazim na ideju osnivanja Pub kviza u Dubrovniku, a službeno ga pokrećemo u jesen 2021. U korona periodu također, s partnerom Damirom Hodžićem, dolazim na ideju i razvijam igru otkrivanja Grada – Curious Card Dubrovnik.
Dubravko Jakovljević rođen je 1989. godine u Dubrovniku. Nikad nije bio siguran čime se točno želi baviti, pa je išao u glazbenu školu, trenirao karate, natjecao se u matematici i astronomiji. Nakon srednje elektrotehničke upisao je arheologiju i etnologiju, odustao, upisao akvakulturu, odustao, odslušao na desetke tečajeva i radionica. Neke radionice je i sam držao, najviše u području Arduino i IoT programiranja, sudjelovao na raznim Linux i tech konferencijama, natjecao se na Startup Weekendima i Hackathonima, a s vremenom Hackathone i mentorirao. Na kraju se ipak skrasio u obrtu koji se bavi proizvodnjom srednjovjekovnih replika, a povremeno i dalje odradi poneku Arduino radionicu, pročita kakav astronomski časopis i drekne u mikrofon za black metal band Zimogroz.
Tanja Radman spisateljica je iz Popovače koja već deset godina živi i radi u Dubrovniku. Njezin serijal ‘Lex Legis’ sačinjen je od knjiga ‘Republika kamena’ (2015), ‘Republika smrtnika’ (2017) i ‘Republika tame’ (2021), i sadržava elemente prave dubrovačke povijesti poput osoba i lokacija kojima je dala fantasy ruho. (Su)vlasnica je dva obrta, te zajedno sa svojim partnerom Dubravkom Jakovljevićem proizvodi replike povijesnih motiva. Tanja radi i kao turistički vodič.
Ivan Šarar rođen je 1973. u Splitu. Diplomirao psihologiju na Filozofskom fakultetu u Rijeci, studirao marketing na poslijediplomskom studiju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Čitavu profesionalnu karijeru (od 1995. godine) proveo je na području kulturnih i kreativnih industrija kao freelancer, privatni poduzetnik, profesionalni glazbenik, glazbeni promotor, marketinški stručnjak te suosnivač nekoliko NGO-a i tvrtki. Od 2000. zaposlen je na rukovodećim pozicijama. Od 2011. do danas zaposlen na poziciji pročelnika za kulturu Grada Rijeke. Tijekom 2012. vodio izradu “Strategije kulturnog razvitka Rijeke od 2013.-2020.”. Od 2013. do 2016. vodio je riječku kandidaturu za Europsku prijestolnicu kulture 2020. Od 2016. do danas predsjednik Nadzornog odbora Rijeka 2020 d.o.o. Za rad u marketingu i oglašavanju te glazbenoj industriji, višestruko je nagrađivan na nacionalnom nivou. Počasni je doživotni član Hrvatske glazbene unije.
-Vi kreativci, koji ste danas ovdje trebate stvarati neki novi Dubrovnik, vi se trebate pobrinuti da ovo ne bude grad konobara i kuhara, nego grad za stanovanje za inovacije, poručio je Šarar okupljenima.
Marjan Žitnik rođen je 1990. u Dubrovniku. Tijekom osnovne i srednje škole svirao je klavir (osvojio 2 državne i 1 međunarodnu nagradu). Osim umjetnosti, pokazivao je interes i za programiranje i digitalni dizajn. Nakon što je stekao magisterij iz računarstva, osnovao je nekoliko startupa temeljenih na mobilnim aplikacijama, a nedavno je radio kao Product Manager u Photomathu (mnogo puta #1 AppStore edukacijska aplikacija na svijetu sa +200 milijuna preuzimanja). Odmalena mu je najveća strast bio ribanje, čemu ga je naučila obitelj, a nikada nije propuštao priliku vratiti se brodu. Godine 2018. osnovao je Maritimo Fishing sa sloganom “Ribajte kao lokalci”, a koji nudi prilagođene ribolovne izlete brodom i kajakom. 2019. tvrtka je predstavila Maritimo Shop, online trgovinu koja nudi ribarsku žensku i mušku odjeću. 2020. godine osnovao je neprofitnu organizaciju Maritimo Recycling koja čisti Jadransko more od plastike te dizajnira reciklirane varalice za ribolov i nautičke proizvode koji će biti predstavljeni javnosti 2023. godine.
Ana Vukas
-Moje je ime Ana Vukas, rođena sam ovdje u Dubrovniku, imam 38 godina i majka sam troje djece. U svojih 400 sekundi htjela bih pokazati posljednje dvije godine. Prije točno 2 godine izgubila sam svoju najbolju prijateljicu, samo par sati nakon što je na svijet donijela svoje prvo dijete. Taj gubitak me doveo do knjige “Putovanje duša” nakon koje krećem u potragu za svojom svrhom. Prošle godine sam završila za instruktora Kundalini joge, a već početkom ove godine sam upisala Školu za Regresoterapeuta i u međuvremenu sam prošla i obuku za Adulu za podršku u prolasku kroz smrt. Trenutno iza sebe imam 50-tak odrađenih Regresoterapije i zahvaljujući Mariji Grgurević nedavno sam imala radionicu “Kako se nositi s gubitkom najdražih”. Veselim se sljedećoj godini i nastavku svega ovoga što smo zakotrljale.
