Danas sam tražeći nešto u Zborniku ŽD iz 2005. naletio u članku don Mirka Maslaća o pjesmi Župčice lijepa na jednu slučajnost. Eto, trefilo se da je točno na današnji dan, 15.1.1852., znači prije 171 g., rođena Nike Račić, sinjorina kojoj je ta pjesma posvećena. S obzirom na godišnjicu, šteta mi je bila ne podijeliti ovaj interesantan zapis pa u nastavku donosim tekst koji je Don Mirko u zborniku napisao – napisao je Marko Miloslavić Kiso u facebook grupi Župa Nekad, zapis o Župčici lijepoj prenosimo u nastavku.
Mirko Maslać – ŽUPČICE LIJEPA
Davno sam već čuo ovu pjesmu i odmah mi se svidjela. Toliko je godina od tada prošlo i uvijek mi se jednako sviđa. Tek sam neki dan saznao komu je bila posvećena pa sam odlučio prikupiti što više podataka o toj osobi. Riječ je o Niki Račić iz sela Plata. Najprije sam saznao da je obitelj Račić živjela na Igrištu kod kapelice Duha Svetog. Dvije su stare kuće kod ove kapelice, a u pravcu Cavtata. Prva obitelji Guriš već je omirina, a malo dalje i desno kuća je obitelji Račić. U toj je kući rodena i Nike Račić.
Što ima u matičnim knjigama o ovoj obitelji?
Nikini roditelji su bili Miho Račić s Igrišta u Platu, a majka Marija Duplica. Imali su više djece. Madu rođ. 1845., zatim Madu rođ. 1847. g. udatu za Miha Aguzina, Stjepa rođ. 1849. zvanog Križan jer je jedini u Platu bio član Križarskog bratstva, potom Anu rođ. 1850. koja je uskoro umrla, NIKU rođ. 15. siječnja 1852. god., Mariju rođ. 1854. god. koja se udala za Andriju Lonzu (nije rijedak slučaj da su roditelji davali po dva ista imena svojoj djeci, jedan je razlog bio što je po običaju trebalo počastiti roditelje s jedne i druge strane bračnog para, pa ako su im roditelji imali isto ime eto već razloga da dvoje djece u istih roditelja nose isto ime.
Drugi je razlog bio ako je starije dijete umrlo, onda bi slijedeće nosilo isto ime.) Drugi je podatak iz matice mrtvih ove župe, svezak III. str. 18. red. br. 1. Piše da je Nike Račić pok. Miha iz Plata umrla 23. siječnja u 55. godini života. Sprovod je vodio don Ante Anić. Najprije sam saznao da je njezin grob pred crkvom u Platu. Grob se sa spomenikom nalazi 4-5 metara ispred ulaza u crkvu i na njemu piše Nike Račić 1907. Spomenik je napravio Giovanni Colona. Malo je i oštećen u Domovinskom ratu, a mještanin Miše Devčić mi je rekao da će ga sam popraviti jer mu je tu i baba pokopana.
Mišina baba Nike je inače bila prijateljica s Nikom Račić koja je poželjela da joj prijateljica bude pored nje pokopana. Podatke koje ovdje iznosim pronašao sam u crkvenim knjigama župe Mlini, a ostale podatke dobio sam zahvaljujući gospođama Lidiji Duplica rođ. Lonza, te Ani Duplica rod. Aguzin, potomcima Nikičinih sestara, gospara Miše Devčića, a prof. Stjepan Bruer mi je pronašao uglazbljeni tekst ove lijepe pjesme.
Ana Duplica-Aguzin pripovijedala je Miši Devčiću, a on meni o Niki Račić. Nike je bila skromna osoba, ispunjena vjerom. Nikada se nije udavala. Iz priče o njenom životu doznajem da je služila u biskupa u Splitu. Sve što je zaradila čuvala je pa uložila u imanje i kupila ga.
Napravila je kapelicu posvećenu Blaženoj Djevici Mariji koja se nalazi pored magistrale u neposrednoj blizini kuće obitelji Šutalo. U obitelji Duplica (Aguzin) i dan danas postoji nacrt te kapelice. Naručila je iz Splita kip Blažene Ddjevice Marije s zvjezdicama, dobila ga je bez zvjezdica pa je naručila drugog. Možda je napravila i drugu kapelicu koja je bila ispred kuće obitelji Aguzin koju je gradio Antun Kazilari, a koja se ovih dana obnovila, a prva se nalazila negdje na magistrali. Napravila je sebi grob sa spomenikom.
Lidija Duplica takoder pripovijeda da je neki dubrovački trgovac bio jako zaljubljen u Niku, ali mu ona nije tu ljubav uzvratila. Umjesto udobnog obiteljskog života radije se odlučila poći u Split i tamo služiti u biskupskom dvoru. Iz te velike ljubavi nastala je i ova divna pjesma.
Želio sam saznati tko je autor ove, za Župu posebne pjesme, i sada mi se za to pružila prilika. Pjesma je čista lirska, puna ushita i zanosa. Stihovi joj iskazuju divljenje prema kraju, životu i djevojačkoj ljepoti Nike. Pjesma svojom milozvučnošću i ljepotom riječi i danas osvaja. Njezinoj ljepoti ni vrijeme nije moglo nauditi.
Nema u njoj ni grubosti, ni nepristojnosti, kao što ih znaju danas imati neke ljubavne pjesme. Neka i ovaj moj zapis pomogne kako bi se i na ovaj način očuvala draga uspomena na osobu našeg kraja kojoj je bila posvećena ova prelijepa pjesma. Neka pjesma priča čarobnu priču ljubavi i istinskih i iskrenih osjećaja.
“Kad prođem Mline, srce mi gine, Župčice lijepa, ćutim te ja.
Ona mi nosi košić na glavi, ona se srami, što ću joj ja. Ona mi nosi bročicu mlijeka, župčice lijepa ćutim te ja.
Sa faculetom pokriva lice, lijepa Župčice, ćutim te ja. I kad te čekam kraj Revelina, Župčice fina, ćutim te ja. Za ljubav tvoju prolazim Mline, srce mi gine, ćutim te ja.”
