Dubrovačka glumica Mirej Stanić ispunjava vrijeme danju fizičkim poslovima, a noću čitanjem i gledanjem dokumentaraca. Voli se umorit, da ne misli, a to je recept po kojemu, tko god ima prilike, danas živi. Brine i o svojim “starijim” pa prenosi kako joj majka, da bi izmamila osmijehe, šeta okolo s metrom k’o s puškom…
Zadnji momenat i netom prije potresa vratila sam se iz Zagreba doma i sreća je bila da sam uspjela nagovorit sina da dođe sa mnom, pa mi je sad osmijeh od uha do uha jer je sve moglo biti puno gore i teže. Sad ga učim kuhat, iako nema bas živaca, ali zato voli pojesti pa je meni to razlog više da se zadržim koju uru u kuhinji.
Tu je naravno i Vito koji je konačno došao na svoje, išetan i prešetan i uvijek s nama ….u zidinama baš i nije teško biti u polu karanteni, uglavnom su oko nas to prazni apartmani pa je teško koga i sresti, a i znamo gdje tko živi pa s funjestre proćakulamo. Sreća je i što imam đardin pa sam se odmah bacila na sadnju cvijeća, odala sam se i muškim poslovima, pituravam funjestre, a sad sam odlučila da bih mogla i zidove malo osvježit … prevrnula sam i sve škrabice i konačno pobacala sve čemu je istekao datum, a i pronašla neke drage uspomene pa su i one dobile svoje mjesto.
Jednom tjedno obavimo dostavu za none i provjerimo drže li se pravila, moja mama šeta sa metrom k’o sa puškom i ne da prić bliže od dva metra, pokuša izmamit osmjeh u ovim ne baš ugodnim vremenima. Nisam neki spavalica, pa noću uglavnom čitam i gutam dokumentarce … do jutra i onda krećem u nove radne akcije …. Teško mi je palo jedino što je moj pomorac ostao zatočen na brodu i nema naznaka kad bi mogao doma pa sam samoj sebi rekla da ću sve njegove poslove ja obavit da možemo na godišnji kad sve ovo prođe, a proći će …. uglavnom, umorim se da ne mislim ….
