Proteklog tjedna u Dubrovniku je zaražen jedan, podcrtavam jedan srednjoškolac, od 26. listopada do danas u našoj je županiji koronavirusom zaraženo 247 učenika srednjih škola, od toga u Dubrovniku u kojem se i nalazi najveći dio srednjih škola, njih 153 ili 6,32 posto od ukupnog broja oboljelih. Prošli tjedan među populacijom srednjoškolaca u cijeloj Županiji zaraženo je njih 4, u Dubrovniku jedan jedini. Tarace kafića i restorana se otvaraju, a naši srednjoškolci i dalje ostaju zatvoreni u svojim sobama ispred ekrana.
Podatci, koje je Ministarstvo obrazovanja objavilo na svojoj službenoj stranici govore nam da škole, ni srednje ni osnovne, nisu mjesta širenja zaraze koronavirusom, stručnjaci pak s druge strane upozoravaju kako je online nastava pogubna za mlade i njihovo mentalno zdravlje. Situacija u našoj Županiji sve je bolja i bolja, ali ova populacija, govorimo o mladima od 14 do 18 godina, ostaje u „kućnom zatvoru“.
Kao roditelj srednjoškolca mislim da to nije pravedno, kao novinar ne vidim logičan argument zašto neki mogu, a neki ne mogu u školu. Licemjerno mi sad, nakon godinu dana pandemije zvuči fraza „budimo odgovorni“, jer mislim da kao društvo nismo odgovorni prema našim mladima. Oni su dali svoj obol i žrtvu ovoj epidemiji. Bili su solidarni i dalje su. Pristali su na pravila ponašanja, pridržavali se gotovo nemogućih uvjeta učenja i odrastanja, a podsjetimo to su one najbolje formativne godine, koje se provode u društvu, a ne doma. Sad kad broj zaraženih pada, i kad otvaramo kafiće i restorane, nije uredu da te mlade, koji su dvije godine „odgovorni“ držimo u „kućnom pritvoru“.
Argumenti koje roditelji, koji podignu glas, dobivaju od škola, jest „slušamo preporuke Stožera“. „Trebamo smanjiti brojke novozaraženih , kako bi spasili turističku sezonu“, poruke su koje se ponavljaju. Da, slažem se, ali ne preko leđa naših mladih. Ne preko njihovog obrazovanja! Ne preko njihovog mentalnog zdravlja!
Kao roditelj i kao novinar tražim argument, činjenice, podatke, koji će takvoj odluci dati logičnu pozadinu. Nakon objave javnih podataka o broju zaraženih u osnovnim i srednjim školama u našoj županiji, jasno je da su naše škole zatvorene bez argumenta i Stožer bi, najblaže rečeno, trebao jako dobro razmisliti što se ovakvim mjerama radi srednjoškolcima. Koliko je to za njihovo i naše dobro, a koliko je status quo samo bijeg Stožera od preuzimanja odgovornosti? Već je predugo vremena prošlo i ta izolacija srednjoškolaca od njih stvara pomalo izgubljenu, otuđenu generaciju mladih ljudi koji će sutra imati problema sa socijalnim kontaktima, empatijom, simpatijom….
Za godinu, dvije gospodarstvo će oživjeti, turisti se vratiti, a na ove generacije, koje su gotovo dvije godine provele uz ekrane u svojim sobama, svi će zaboraviti. Državna matura nastavit će se provoditi kao da su pohađali školu uobičajeno, od njih će se očekivati sve isto kao da pandemije nije ni bilo, a kolike će posljedice to ostaviti na njihovo mentalno zdravlje, time i na budućnost naše države? Oni u čijim su rukama nožice kojima kroje mjere naših sudbina trebali bi jako dobro razmisliti kako i što (ne)rade.
