Zoran Đukić, dizajner vizualnih komunikacija, Dubrovčanin sa zagrebačkom adresom zaslužan je za ovogodišnji vizualni identitet Dubrovačkih ljetnih igara. Nazvao ga je Između kamena.
Je li mu to bio izazov jer je dijete iz grada, je li mu neki “nemir” unosila i činjenica da su se mnogi vrsni dubrovački autori, među posljednjima Orsat Franković, bavili tim grafičkim rješenjima, uvijek u pozadini želeći prenijeti neku skrivenu ideju o značenju DLJI u životu Grada…. kakva bi bila vaša poruka osim one da je oku silno ugodna?
-Svakako mi je bio izazov, generalno sam “osjetljiv” na dubrovačke angažmane, a plakati za Ljetne igre bili su moj prvi doticaj sa suvremenim hrvatskim dizajnom – pri tom mislim upravo na Orsatove plakate koje sam zapazio kao srednjoškolac. Kroz svoj rad sam htio ukazati na jedan gotovo nevidljivi aspekt fenomenalne atmosferičnosti Ljetnih igara, a to je element prirode, koji inače u izvedbenoj umjetnosti nije prisutan.
Miris smole, soli, cvrčci, šišmiši, bura, zalaz sunca, puni mjesec ili kapi mora u zraku – sve to doprinosi stvaranju jedinstvenih i neponovljivih iskustava. Kroz portrete samoniklog lokalnog bilja koje se može naći kako izbija iz(među) bijelog kamena, vizualni identitet Igara skreće pažnju upravo na taj nježni, efemerni sloj, pružajući drugi kut gledanja.
Taj nevidljivi dio Grada, uvijek u drugom planu u odnosu na impozantnu vizuru zidina, može se čitati i kao metafora za građane, koji isto tako žive između kamena – više kao nešto sporedno, stiješnjeni poviješću nabijenim bijelim blokovima
Dizajn sam krenuo studirati s idejom kako se radi o mediju koji
najuspješnije može pozitivno utjecati na društvo. Sjećam se da sam
vjerovao kako bi neka savršena rečenica mogla promijeniti svijet, sad mi
se čini da je ta tema svoj kraj našla u porukama na bocama Jane – jako mi se svidjela ta vaša rečenica iz jednog nedavnog intervjua. Možete mi je dodatno pojasnite u segmentu dizajnerskih rješenja na kojima najradije radite, jer čitam, da u svom dosadašnjem radu brojite veoma raznolike naručitelje i poslove.
-Ta rečenica priča o teenagerskom idealizmu. Mislim da i dalje nisam izgubio kompas, ali sam puno realniji oko mogućnosti dizajna.
Smatram da se dobrim dizajnom mogu podržati i pospješiti pozitivne inicijative pa tu vidim svoj mogući doprinos. Konkretno, dio sam platforme Pukotine koja se bavi temama mentalnog zdravlja, a trudim se i da čim veći dio mog angažmana bude u polju kulture.
Kad ste uopće u sebi osvijestili da se želite baviti dizajnom?
-Dosta kasno zapravo, kroz srednju školu sam se dvoumio između psihologije i FER-a. S odmakom mi je to smiješno, mama je psiholog, a tata u IT-u. Kada sam odlučio da ću ipak naći svoj put, bilo je već 5 do 12 što se tiče upisa na Studij dizajna, ali srećom kolegica Nora Mojaš mi je pružila ogromnu pomoć i podršku. Nakon što sam upisao fakultet stvari su išle dosta glatko.
Zoran Đukić je dizajner vizualnih komunikacija s preko 15 godina iskustva rada, specijaliziran za stvaranje promišljenih i inovativnih vizualnih identiteta, publikacija i izložbi za širok spektar klijenata iz kulturnog sektora. Osnivač je i voditelj studija đkć d.o.o., a najviše voli oblikovati vizualne identitete i kazališne plakate.
Vaši suradnici nerijetko ističu kako izuzetno odgovorno i predano, bez izuzetaka, radite svoj posao.
-Pa to mi jedino ima smisla, kroz predanost mogu doći do kvalitetnih rješenja s kojima sam prvo ja, pa onda i klijent zadovoljan. Tu često onda slijede i daljnje preporuke – i svi sretni. Naravno, puno je tu faktora i unatoč trudu ne ispadne sve uvijek savršeno.
Radili ste i dizajn za koručulanski OPG koji proizvodi gin TRUT, a o obitelji Komparak smo i mi pisali…. ističete i važnost dizajn kao brendiranja proizvoda.
-Što se tiče dizajniranja za proizvod poput gina, smatram da je važno osmisliti cijelu priču branda. Za TRUT gin smo tako krenuli od osmišljavanja imena, definiranja vrijednosti branda pa tek zatim dizajna same boce. Projekt sam radio sa Dragom Komparak, svojom životnom partnericom, dok gin proizvodi Vlaho, njen brat. Unatoč toj opasnoj kombinaciji, mislim da smo zajedno stvorili odličan proizvod (sam gin je već osvojio nekoliko natječaja, dok je dizajn ambalaže uvršten u finaliste Dieline-a, najznačajnijeg svjetskog natječaja za ambalažu).
Dizajn knjiga vam je, kažete, izuzetno drag. Zašto, koliko je bitno i pročitati je prije njenog dizajniranja?
-Očekivan odgovor bi bio – izrazito važno i nezamjenjivo. Iako većinu knjiga koje dizajniram prvo pročitam, ponekad je dizajn uspješniji kada nije preduboko uronjen u temu, već funkcionira brzo, na prvu.
Koliko su vam bitni kontakti s naručiteljima dizajnerskih rješenja i koliko traje proces upoznavanja s proizvodom kojega potom “vizualizirate”?
-Taj dio mi je izrazito važan. U tom smislu i proces upoznavanja ovisi uvelike o tome koliko smo naručitelj i ja dobro “kliknuli”, nekada stvari idu glatko, a nekada je svaki korak težak. Iz iskustva sam naučio da to utječe i na finalnu kvalitetu mog rada, pa se trudim preskočiti angažmane gdje vidim da postoje prevelika mimoilaženja. Važno je naravno i koliko je naručitelju jasno što je njegov proizvod, te na koji način mu dizajn može pomoći, ali ako postoji dobra komunikacija, to se sve lako riješi tijekom rada.
Dopustite mi da Vas stavim u obiteljski kontekst, budući poznajem rad vaše majke, psihologinje, a i s obzirom na oduševljenje koje je izazvao u cijeloj Hrvatskoj Vaš brat Andrej Đukić kada je napravio najbolju i najjeftiniju protezu za ruku, odnosno šaku i kada je nacrt svoje Maker hand objavio javno i besplatno kako bi bio dostupan u pomoći invalidnim osobama. Njegovo je rješenje pobjedilo na Cybathlonu, međunarodnom sportskom natjecanju za osobe s invaliditetom. Dakle, obojica ste jako uspješni, vjerujem i zadovoljni sa životnim odabirima profesija, koliko ste bliski, ponosni jedan na drugoga? Razmišljate li o povratku u Grad kao mjesto stalnog življenja.
-S bratom sam jako blizak i izrazito sam ponosan na njegov rad. Na neki način sam i ljubomoran jer, da se vratimo na prvo pitanje, njegov rad doživljavam smislenijim.
Što se tiče povratka u Grad, baš smo se prije nekih tjedan dana dopisivali, on s Lopuda, ja s Korčule, kako nas otoci kao mjesto života sve više privlače – ali mislim da je zasad to još uvijek maštanje s početka ljeta.
Kakve reakcije ste doživjeli iz Grada nakon što su otisnuti svi
materijali DLJI? Možda nešto najljepše što ste čuli?
– Reakcije su zasad bile jako pozitivne, pogotovo kad se uzme u obzir da su to plakati za Ljetne igre na kojima na prvu nema ni zidina ni teatra.
Najviše mi je značilo par lijepih komentara prijatelja umjetnika čije mišljenje jako poštujem.
Foto: Maja Bosnić
