Jučer su iz gradske uprave izvijestili kako je pedijatrijska ambulanta u Mokošici donacijom Hotela Maestral i u suradnji s Gradom, dobila kardiološki ultrazvuk za djecu, u vrijednosti 320 tisuća kuna. Uz njega su se fotografirali pedijatrica koja je subspecijalistica kardiologije, gradonačelnik, predsjednik Uprave Maestrala, ravnatelj Doma zdravlja. Vijest je lijepo zazvonila, gradska uprava se pohvalila kako ostvaruje nadstandarde u ambulanti koja nije uvrštena u mrežu pedijatrijskih ambulanti RH, te kako Grad Dubrovnik, iako zakonski ne mora, osigurava plaće za liječnicu i medicinsku sestru. Naslovi su brujali – PRVA U HRVATSKOJ pedijatrijska ambulanta u Mokošici dobila kardiološki dječji ultrazvuk.
Nikako nam namjera nije zasjeniti tu vijest koju bi sitničavci mogli povezati uz predstojeće izbore i Mokošicu kao najveću i najjaču utvrdu HDZ-a, te Maestrale koji kreću u veliki obnoviteljsko investicijski ciklus u Uvali Lapad, ali je jedna rečenica u priopćenju iz Grada skrenula pažnju na nešto o čemu se mora početi glasno i otvoreno govoriti. Jer, to jest odlična vijest, ali bila bi još bolja da su sve ostale stvari posložene kako bi trebale biti.
Između ostalog, u priopćenju stoji kako će se za složenije situacije, koje se otkriju na pregledu u Mokošici, mali pacijenti slati u Opću bolnicu Dubrovnik. Logično. Jer, Opća bolnica Dubrovnik bi, čvrsto vjerujemo i nadamo se i da drugi dijele takvo mišljenje – trebala biti i kadrovski i opremom toliko kvalitetna da imamo povjerenja kako smo u trenucima “ne daj Bože”, zbrinuti na najbolji mogući način. I mi i naši roditelji i naša djeca.
Stoga bih ja za tekst u nastavku stavila podnaslov – pedijatrija u dubrovačkoj općoj bolnici nema kardiološki ultrazvuk, nikad ga nije imala i možda je zbilja došlo vrijeme da ga dobije. Dodala bih i – konačno. Jer, prateći rad tog odjela već godinama, kao majka i kao novinarka, znam koliko je truda svo tamošnje medicinsko osoblje ulagalo da bi se roditelji s djecom osjećali u sigurnim rukama. U nekoliko razgovora vođenih sa šeficom odjela, dr. Marijom Radonić smo isticali koliko je osobno njenog, ali i angažmana njenih kolega na drugim odjelima uloženo da bi se od pojedinaca, tvrtki, ustanova “iskamčili” uređaji i dijelovi opreme koji su im potrebni za rad.
E, sad. Na dječjem odjelu liječnici rade na 20-tak godina starom ultrazvuku koji su, tada, dobili donacijom Zaklade Blaga djela. To je ultrazvuk za snimanje mozga, trbuha, štitnjače i pluća.
Za snimanje srca potreban je posebni kardiološki ultrazvuk kojega specijalisti na pedijatrijskom odjelu dubrovačke opće bolnice nemaju. I nikada ga nisu ni imali, a nikako, očito ni da se nađe na listi prioriteta, kako bi se nabavio, iz sredstava bolnice ili Grada ili Županije, s razine lokalne zajednice koja, istina, izdašno podupire rad bolnice.
Budući da nemaju svoj kardiološki ultrazvuk, pacijente, one najmanje, s odjela neonatologije, pa do 18.-te godine života pregledavaju na uređaju koji se nalazi na Odjelu interne medicine. I to isključivo u poslijepodnevnim terminima, jer je tijekom jutra uređaj prezauzet i za pedijatrijske pacijente nema vremena.
Pa u skladu s time, subspecijalistica kardiologinja, dr. Dijana Grizelj Kalčić pacijente o kojima skrbi pedijatrija, naručuje i pregledava dva puta tjedno u poslijepodnevnim terminima, po četiri sata, na odjelu za internu medicinu. Tjedno je to između 25 i 30 pregleda!
-Na pedijatriji se svake godine u posljednjih 5 godina hospitalizira prosječno 900 do 1000 djece, od kojih je 150 novorođenčadi. Incidencija srčanih grešaka je 8 – 10 na 1000 živorođenih. A kako je u Dubrovniku prosječno oko 1000 novorođenih godišnje, očekivano je 8-10 djece s prirođenim srčanim greškama svake godine – kazala nam je dr. Radonić, šefica pedijatrije.
Kad se dakle, ta lijepa vijest o nabavci kardiološkog ultrazvuka za ambulantu u Mokošici, stavi u kontekst dubrovačke zdravstvene zbilje, postaje razumljivo da ona može pobuditi i drukčije, a ne samo oduševljavajuće osjećaje i reakcije. Ultrazvuk koji bi trebao dječjem odjelu košta oko 700 tisuća kuna, njegova se cijena izražava u novcu, ali se njegova vrijednost ne mjeri time, već značenjem koje ima u onom trenutku kada dijete – možda baš vaše dijete – treba hitnu kardiološku pretragu.
Jer, lijepo je, naravno da je lijepo da mokošička ambulanta raspolaže s tim uređajem, ali se otvara niz pitanja poput onoga koliko će se koristiti i na kakav način, hoće li za preglede trebati uputnica ili ne, te hoće li eventualno pojačani skrining povećati i obim posla i specijalističkih kardioloških pregleda na pedijatriji. Koja, zapravo, “gostuje” na odjelu interne medicine u terminima koji drugima “ne služe”.
Je li izostala komunikacija i koordinacija između potreba ovog važnog bolničkog odjela i donatora koji žele pomoći? Jer, da je bilo “prije mislit”, možda se, uz dodatak potrebnog novca mogao za pedijatriju nabaviti kardiološki ultrazvuk, pa bi se definitivno dobila puno veća vrijednost i sigurnost za zdravstvenu skrb djeci sa srčanim poteškoćama iz cijele Županije. Ovako, novac uložen u novu uslugu u ambulanti u Mokošici može biti posve neproporcionalan njegovim učincima, a o učincima kardiološkog ultrazvuka na pedijatriji – da se, konačno, nabavio – ne bi trebalo dvojiti ni jedne jedine sekunde.
