Otok Sušac bio je predmet sukoba između Lastova i Dubrovačke Republike s jedne, te Visa, Hvara i Korčule pod mletačkom vlašću s druge strane. Uvodeći u raspravu niz novih arhivskih isprava i zapažanja o baroknoj crkvi na otoku, Niko Kapetanić prati dijalektiku tih okapanja koja su kulminirala u prvim desetljećima 17. stoljeća – zapisuje Joško Belamarić, recenzent nove knjige Nika Kapetanića “Crkva svetog Vlaha na otoku Sušcu” koja je nedavno ugledala svjetlo dana u izdanju Društva prijatelja dubrovačke starine.
U ovom radu konstatira se otkad Sušac pripada Lastovskoj komuni, odnosno Dubrovačkoj Republici i što je još važnije, postavlja se pitanje: kada je i zašto crkva sv. Vlaha izgrađena na tom udaljenom i nenaseljenom otoku te tko ju je izgradio – pojašnjava autor Niko Kapetanić u uvodnoj riječi.
Lastovska komuna dobrovoljno je 1252. postala dio Dubrovnika. To je potvrđeno i u Statutu Grada Dubrovnika 1272. godine. Od tada dijeli sudbinu Dubrovačke Republike sve do njenog ukinuća 1808. Iznimka su kratka razdoblja kada se Lastovo izdvojilo od Dubrovnika 1356.-1358. te 1603.-1606. godine kada postaje dio Mletačke Republike. U Lastovskom statutu donesenom 1310. spominje se otok Sušac, što nam dokazuje da je oduvijek integralni dio Lastovske općine, a od 1252. i Dubrovačke Republike.
Dubrovačke vlasti nastoje izgraditi crkve svetog Vlaha u svim važnijim mjestima većine knežija i kapetanija kako bi demonstrirale i dokazivale pripadnost isprva komuni, a potom Republici. (…)
Kapetanić smatra da je crkva sv. Vlaha na Sušcu izgrađena u prvoj polovici 17. stoljeća, u vrijeme burnih događanja. Lastovo je od 1603. do 1606. u sastavu Mletačke Republike, a godine 1635. se rješava višegodišnji spor između Mletaka (odnosno njihovih podanika Višana i Hvarana) s Dubrovačkom Republikom oko Sušca. Tada je Sušac ostao lastovski i dubrovački.
Još 1651. godine Dubrovčani nizom odluka naređuju Lastovcima da moraju ribariti oko Sušca te organizirati ispašu na otoku, uz obvezu gradnje kuća i dovođenja čitavih obitelji.
Vanjski izgled crkve, uz ostatke kipa sv. Vlaha, potvrđuju da se radi o gradnji iz 17. stoljeća. Izgradnja crkve sv. Vlaha na Sušcu slala je svima jasnu poruku: ovo je teritorij Dubrovačke Republike – zaključuje Kapetanić, a u knjizi je još niz veoma zanimljivih podataka o otočiću površine od 4,6 km kvadratnih, duljine obale od 13,7 km, od matičnog Lastova udaljenog 23 km, te razlozima izgradnje crkve na tom trajno nenaseljenom otočiću.
