NAPAD U OBRANI HRVATA(STVA) ILI LICEMJERJE – naslovio je svoje priopćenje gradski vijećnik Maro Kristić osvrnuvši se na događaj koji je uzburkao dubrovačku javnost kad se saznalo da su neki igrači MNK Square sudjelovali na turniru u Nevesinju.
Nastup velikog broja igrača našeg malonogometnog kluba Square na božićnom turniru u Nevesinju koji se igra u čast i spomen na jednog poginulog vojnika Republike Srpske, koji je vjerojatno sudjelovao u razaranju Dubrovnika izazvao je zgražanje velikog dijela javnosti.
Smatram kako su igrači Squarea pogriješili, ali isto tako smatram kako je njihova pogreška nastala u neznanju, što ih ne amnestira, ali svakako bi na ovaj njihov grijeh svi trebali gledati iz te pozicije. Znam da ružno zvuči da su dubrovački sportaši od kojih neki nose i sveti dres hrvatske reprezentacije nastupili na jednom takvom turniru, ali moramo imati na umu da je većina njih u vrijeme Domovinskog rata bila u pelenama, pa ovaj događaj moramo promatrati s vremenske distance od 30 i više godina i činjenice da taj zločin većina njih nije neposredno doživjela, nego o njemu slušala.
A svi znamo koliko se o tome malo priča i kako se mnogi trude relativizirati Domovinski rat i braniteljsku žrtvu. No, od tada se puno toga dogodilo, neki naši klubovi su odigravali utakmice u susjedstvu dok se prolivena krv naših hrvatskih vitezova još nije posušila, mnogi danas ugledni građani su pljačkali i otimali ono što je krvlju stvoreno, i takvima treba zamjerati. Oni su to radili namjerno i svjesno, a ovi igrači su se poveli za 150 eura po utakmici i na žalost nesvjesno pogazili neke temeljne vrijednosti.
Ali, zar to nemamo na svakom koraku, zar nam gradom ne trešte cajke, zar naši poslodavci ne zapošljavaju djecu onih koji su pucali po Gradu, a mnogi od njih su odlikovani branitelji? Nije li za Novu godinu Dubrovčane i goste iz susjedstva zabavljala regionalna zvijezda koja je pjevala četničkim vođama na Palama, jednoj od utvrda velikosrpskog zločina?
Meni se osobno ništa od toga ne sviđa, ali smatram da ne treba osuđivati one koji misle i postupaju drugačije. To je naša svakodnevica koja je rezultat servirane duhovne i materijalne pustoši za koju su najmanje krivi igrači Squarea, kojima je najveći krimen to što su se uklopili u istu.
Meni je od svega u ovoj priči najtužnija lakoća s kojom se uprava Squarea ogradila od svojih igrača, umjesto da im stane iza leđa i da se svi skupa kao kolektiv koji je pogriješio ispričaju javnosti. Igrači kluba koji su nastupali u Nevesinju su njegovi zaposlenici i zvuči nevjerojatno da klub s ambicijama da postane prvak Hrvatske i koji uredno plaća svoje igrače ne zna da mu igrači nastupaju po seoskim turnirima riskirajući ozljede i narušavajući ugled.
Stoga se umjesto lažnog licemjerja ponašajte kao kolektiv koji je zajedno u dobru i zlu. Ovu nenamjernu pogrešku će Vam većina ljudi oprostiti, a igračima želim da osjećaj grižnje savjesti s kojim su se jutros probudili pretvore u snagu s kojom će večeras otpuhati Pulu s parketa Gospinog polja.