Snježničari uvijek oduševe svojom hrabrošću i entuzijazmom u otkrivanju neotkrivenih putova podzemlja o kojemu većina ne zna ništa. Prenosimo tekst Anite Trojanović koja je od nedavno izabrana i za novu predsjednicu Udruge Dragogid koja se bavi istraživanjem suhozidne baštine. Tekst prenosimo u izvornom obliku.
Zadnji dani u mjesecu lipnju tradicionalno su rezervirani za istraživanje podzemlja Sniježnice. Za razliku od prošlogodišnje javne ekspedicije, Odsjek se odlučio za skromnije istraživanje kako bi se višegodišnji članovi mogli posvetiti novopečenim školarcima i njihovom usavršavanju svih speleoloških tehnika. I ove godine se potrefilo da se može spojiti praznik u četvrtak s vikendom. Uz članove organizatore Speleološkog odsjeka HPD ”Sniježnica”, na poziv istraživanju od 21. – 25. lipnja prisustvovali su članovi Speleološkog odsjeka PD ”Subra” (Crna Gora) i Speleološke organizacije Beograda (Srbija). Ukupno je 19 ljudi sudjelovalo u istraživanju i boravku na kampu tokom 4 dana.
Ciljevi ovogodišnjeg istraživanja su bili: istražiti Bekića penj u jami Plješini na -130 metara, te opremiti i istražiti brojne upitnike u Prosttati i Glogovoj jami. Pored navedena tri veća objekta, na listi čekanja su bili brojni objekti pronađeni u nekoliko rekognosciranja tokom godine.
Dio ekipe krenuo je već u srijedu popodne u kamp. Uz pomoć Darka Klaića i njegove Lade Nive, veliki dio hrane, te društvene i osobne opreme se iznio na ledinu na Dužima. Dobro raspoloženi lovci ustupili su svoju kućicu za privremeno odlaganje hrane i opreme. Pri dolasku na kamp pripremilo se oružarstvo, postavili su se šatori, formirala kuhinja i napunio frižider (čitaj jama na +6°C). Polako su pristizali istraživači sve do jutra.
Četvrtak ujutro prve ekipe kreću u istraživanje. Vlaho i Anita odlaze u Plješinu na Bekića penj. Vlaho penje prvih 13 metara, a potom Anita još 16 metara. Jama se nastavlja dalje u plus u vrlo uskom meandru koji se spaja na paralelnu vertikalu blago izmaknutu prema središnjem dijelu jame. Vertikala je opremljena do dna te se nastavak očekuje u narednom istraživanju. U međuvremenu, Beže, Kiki i Marija opremaju Prosttatu i izviđaju potencijalne dijelove za daljnje istraživanje. Dok su se istraživanja privodila kraju dana, na kampu se već pridružila ekipa iz Srbije i Miho koji im je pokazao put do rajske ledine. Na kampu ih je dočekala Koke s bogatom večerom.
U petak ujutro se pridružuju Katica i školarac Nikša spremni za nove akcije. Ekipa se dijeli u tri grupe. Beže i Strahinja (SRB) odlaze istraživati uski meandar u Prosttati. Strahinja postavlja nekoliko sidrišta u meandru koji se prema svom kraju sužava, ali se pri silasku na gornjoj razini vidi nastavak kanala. Nakon nekoliko spuštanja i malo penjanja po meandru dolazi se do otvora 3 x 5 m i nove vertikale od 13 m, koja ovaj put ipak znači kraj istraživanja budući da je ponestalo materijala za opremanje. Spuštanjem u novi dio jama se produbila za 13 metara. U međuvremenu Katica i Nikša su popeli penj od 6 m i uočili da je na tom dijelu jama ipak zatvorena. Treća ekipa koju čine Anita, Anka (SRB) i Iva (SRB) odlaze prema novoj jami. Anka konačno oprema svoju prvu jamu, dok Iva topografski snima svoj prvi objekt. Jama je nazvana Boschova jama i duboka je 22 m. Pred noć se na kampu pridružio Gogi, te školarke Mila i Dea. Zahvaljujući Koki koja je i petak riješila pitanje obroka, ekipa istraživača može bezbrižno razmišljati o daljnjim akcijama na kampu.
U subotu ujutro se na kampu pridružuju Miro i Dejo (CG) koji skupa s Gogijem i Ivom odlaze opremati i istraživati Glogovu jamu. Dugo se čekalo na ponovnu aktivaciju Glogove jame pored koje se uvijek samo prolazilo. U jami čekaju brojni upitnici. Krenulo se sa savladavanjem onih u plusu. Točnije, Miro je uz Dejovo osiguranje popeo 35 metara do police u vertikali. Od police je ostalo još oko 15 metara do upitnika odakle se može osiguravati penjača. Miro je opremio dio verikale od police do dna. Gogi i Iva opremaju ostatak jame u značajno užim dijelovima. Takvi su i upitnici no uz prečkanje, provlačenje i penjanje po istacima ih je moguće ispitati u daljnim istraživanjima. Kada su izlazili iz jame oko ponoći, na ulazu su susreli drugu ekipu koja se vraćala iz istraživanja novih jama. Jame su udaljene od kampa 40 minuta hoda planinarskom stazom prema vrhu Sniježnice te 15 minuta po vrhovima grebena. Anita je ”bacila u vatru” Anku i Strahinju da sami uz njezino nadziranje opremaju jamu.
Prvi je krenuo Strahinja u jami Nema dalje ukupne dubine od 23 metra. Svega 15-ak metara dalje se nalazi druga jama koju oprema Anka. Na dnu prve vertikale od 10 metara kreće uska vertikala. Kroz suženje najprije prolazi Anita, a potom Anka i Strahinja. Nakon 14 metara dolazi se do zaglonđane police s koje počinje nova verikala od 12 metara do dna jame. Po izlasku iz jame, Anka i Strahinja odlaze do potencijalnog drugog ulaza, a Anita ostaje u jami osluškivati njihove glasove. Vođena glasovima, Anita se došetala 7 metara do drugog ulaza i spustila do dna paralene vertikale koja je na dubini od 10 metara stala. Ukupna dubina jame Ima dalje je 36 metara.
Nedjelju su obilježile aktivnosti raspremanja objekata, šatora, te slaganja i brojanja oružarstva, hrane i ostale opreme, a ostvareni rezultati su se analizirali i kasnije na pivi. U tri dana istraživanja su snimljene tri nove jame te se radilo u tri znane jame. Broj novo-istraženih metara u podzemlju Sniježnice popeo se za oko 120 metara.
Autor teksta: Anita Trojanović
Autori fotografija: Anita Trojanović, Kristian Korda, Jelena Beželj, Ana Stojković, Marija Dadić, Strahinja Zdravković, Iva Maksimović
