Odavno se nije, baš s gustom, moglo u javnom prostoru pročitati i čuti toliko pozitivnih i dobrohotnih primjedbi i osvrta kao nakon prikazivanja dokumentarca “Najljepši vrtovi Dubrovnika” nedavno prikazanog na HTV-u, što je samo dokaz koliko su ljudi željni lijepih priča u moru svakodnevnih katastrofičnih vijesti.
O toj emisiji i onome što se moglo vidjeti ni danas se ne prestaje pričati, ali je osobitu pozornost javnosti, čini se, ipak privukao cvijet pod imenom – dubrovački gospar. Zahvaljujući i osobnoj priči zbog koje dubrovačka profesorica Mirjana Kaznačić njeguje posebnu emociju prema tom nenametljivom, ali neobičnom i raskošnom cvijetu, čini se kako je dubrovački gospar šarmirao brojne vrtlarice i zaljubljenike u prirodu širom Hrvatske.
Dubrovački gospar za nonu iz Istre
Nakon prikazivanja dokumentarca, prof. Kaznačić je dobila tridesetak zamolbi za njegovom sadnicom, a u svom zanimljivom đardinu je jučer imala i susret s jednim mladim čovjekom koji želi “dubrovačkog gospara” odnijeti kao iznenađenje svojoj noni u Istru.
– Mladić iz Pule, trenutno nastanjen u Dubrovniku i zaljubljen u Dubrovkinju me jučer nazvao i molio za sadnicu jer ga je nazvala nona iz Pazina koja se oduševila i ljepotom priče i ljepotom cvijeta, a danas ide doma u Istru i želio bi obradovat nonu. Pristojan, i topao pitao me i za cijenu, te se oduševio kad sam rekla da ja sadnice dijelim iz srca i želje da se ovaj ljepotan vrati u đardine – ospričala nam je prof. Kaznačić, dodajući:
-Bio je jučer u mom đardinu oko tri ure, došao je sa svojom djevojkom i donio mi poklon od none: liker od 25 vrsta trava po receptu fratara iz Pazina, a pravi ga njegova nona. Nisam u životu provala nešto tako divno. Sad imam nove prijatelje Istrijane, a gospar ide u ruke none kojoj je cvijeće ljubav i inspiracija. Ja presretna, divno, zar ne? U đardinu je ugledao i koralj kojeg je nona dugo željela imati, pa me onako utiho zamolio i za njega, a kako je taj koralj, kad uvučem glavu u njega, veći od mene, naravno da sam radosno i njega poslala noni. Eto, priča o gosparu priča je baštini, o tome kako ta priča može postati i obiteljska, ali i spojiti ljude. Sad čekam da mi se jave, i da putem e kontakta vidim njegovu dragu nonu – ispričala nam je gospođa Mirjana.
Stranac, a naš!
Dubrovački gospar je tako, i ne sluteći toliku popularnost došao u žižu javnosti, iako ni dosad nije baš živio u sjeni anonimnosti i neprepoznatljivosti. Podsjetimo kako je i nedavno nagrađeni dizajner Zoran Đukić za vizual 74. Dubrovačkih ljetnih igara, uz agavu, izabrao i dubrovačkog gospara i koralj, te je u obrazloženju zapisao:
–Dubrovački koralj i dubrovački gospar, koji nedvojbeno govore o svom podrijetlu, bojama i oblicima svojih cvjetova slave ljeto. Međutim, opuncije su prvi put uočene na Lastovu 1911. godine, a izvorno su iz Meksika – baš kao i agave, koje su tu stoljeće dulje. Palme ispod mosta na Pločama su iz Kalifornije, dok su one na Posatu s Kanarskog otočja. Dubrovački koralj stigao je iz Gvatemale, a naš gospar porijeklom je iz Brazila – pojasnio je Đukić koji je kroz ovakvo svoje dizajnersko rješenje uporište imao u propitkivanju „kada se gube granice između našeg/dubrovačkog i stranog/tuđeg” postavljajući pitanje „Kada i kako se “novo” integrira u “staro”? I je li mogućnost takve alkemije još uvijek otvorena?”
Gospari u đardinima
Tko je ovom, izvorno brazilskom grmu nadjenuo ime dubrovački gospar i kada, te zašto, dosad nije poznato, no eto, slična je sudbina i koralja koji nam je stigao iz Gvatemale, pa smo ga mi “prekrstili” u dubrovački koralj.
Dubrovački gospar koji je u svijetu struke i botaničara nazivan Jakobinija ili justicija (Justicia carnea Lindl), poznat je kao vazdazeleni grm izrazito zanimljiv u toplom dijelu godine, točnije od ljeta do jeseni kada ga krase ružičasti cvjetovi. Poznat je i po nazivima kraljevska kruna, ali i brazilsko pero jer je prirodno rasprostranjen u tropskom Brazilu. Ovaj grm baršunastih listova koji dosegne visinu do 150 centimetara a širinu do 100 centimetara, najbolje raste u polusjeni.
I za kraj, nakon ovako lijepog dokumentarca koji je osvojio gledatelje u cijeloj Hrvatskoj, manje je bitno kad se i tko dosjetio tom cvijetu koji je vjerojatno stigao u naše krajeve zahvaljujući nekom kapetanu i pomorcu, nadjenuti ime dubrovački gospar.
Šaljivci bi rekli – kad ih je sve manje oko nas, neka ih je, barem, sve više u đardinima!
Jeste li pogledali dokumentarac “Najljepši vrtovi Dubrovnika”?
